DERBI ZA PRIMORAC KVADRATURA GLAVUNA
HAJDUK I DINAMO U NASTAVCIMA POKUŠAVAJU ODIGRAT JEDNU AKCIJU DO KRAJA I ZABIT GOL

DERBI ZA PRIMORAC
Mario GARBER
7. svibnja, 2008.

Gledajuć Hajduka i Dinama u derbiju hrvatskog nogometnog prvenstva, samokritični bijednik poput mene mora postaviti pitanje odakle mi pravo osiguravat egzistenciju preko leđa tih nesretnika prolaznih imena. Ali, ja jednostavno nemam drugog izlaza nego da preživim radeći ono jedino šta mi se čini da znam jer sve drugo bila bi prevara i zato bi bilo najbolje kad bismo kao društvo uveli tržnu inspekciju medija pa da inspektor ima pravo naplatit mi globu za svaki falsificirani redak, za svaki odlomak s kravljim ludilom, ptičjom gripom i novinarskom patkom z mlinciman, za svaku moju misao bez pečata sanitarne inspekcije

hajdukst170017aa_150.jpg

Pitaju me da zašto sam kao novinar bez stalnog zaposlenja otišao u Feral, i to sad kad svi iz njega odlaze. Napuštaju ga da bi preživjeli. Evo, ovo mi je već 31. kvadratura glavuna u Feralu, a još mi to nije palo na pamet da se za preživit u Feralu ne piše, nego se za preživit iz Ferala briše. Pa ima dosta prijatelja koji bi mogli potvrdit da sam oduvijek predlagao kolumnu "više brišem nego pišem".

Uglavnom, ako pored Ferala preostali medijski prostor služi za preživljavanje kao "smrt na brisanom prostoru", onda neka Feral bude posljednjom oazom smrti hrvatskih medija kao "život na pisanom prostoru". Ta anomalija već predugo traje. Godinama na pitanje "kako si" odgovaram nepristojno da nije pristojno reći "dobro" jer u ovim uvjetima, ako ti je dobro, to je apriori nešto sumnjivo.
 
Kravlji mozgocid
 
Ne bi imalo smisla potezati takve teme nego gledajuć Hajduka i Dinama u derbiju hrvatskog nogometnog prvenstva, samokritični bijednik poput mene mora postaviti pitanje odakle mi pravo osiguravat egzistenciju preko leđa tih nesretnika u kopačkama prolaznih imena, koje zato (u ovom odlomku) neću ni navesti, jer ne želim bit bijednik niti kao samokritični bijednik, a kamoli kao bijednik obični.
 
Ali, ja jednostavno nemam drugog izlaza nego da preživim radeći ono jedino šta mi se čini da znam, jer sve drugo bila bi prevara mojih kupaca od kojih živim i - kad bismo kao društvo uveli tržnu inspekciju medija – onda bi inspektor imao pravo naplatit mi globu za svaki falsificirani i prenemažući redak, za svaki odlomak s kravljim ludilom, ptičjom gripom i novinarskom "patkom z mlinciman", za svaku moju misao bez pečata sanitarne inspekcije, za svako moje navođenje ljudi u napast, ne navedi me, inspektore, za svaki mozgocid nad Primorčevim hrvatskim naraštajima izloženim naslovnicama s himenom ili bez njega, za svaki "puuoogled" tvoj kako posvuda na televiziji i radiju zavijaju jeftine mlade kojotice iz Zagorja tako da su i dalmatinske kojotice na domaćim radio-postajicama preuzele taj guuoovuuoor misleći da je to fino i ouotmjenuou metruuoopuuoolski jer nemaju puojma da tako izvitopereno govore njihovi zagorski pokondireni vlaji i boduli (o čemu je davno pisao ne Bušić nego Nušić) te se kraj ove jezične ali metaforične blamaže i nepravde tragično ogleda ne u tome da smo ostali bez hrvatskog jezika, nego smo ostali bez hrvatskih dijalekata koji su – a da nitko nije ni trepnuo – istisnuli jezik. I sve drugo! Osim baluna.
 
Igrač od maločas
 
I zato pišem! Pišem!!! Osta jedino balun! Ali samo kao nada. Ko bi se moga nadat Saboru? Ili premijeru? Zakonu o športu, maturi, kuni, Europi, NATO-u, cedeviti, kravati, falkuši, ZERP-u, PTSP-u? Nije sve to radi nade ni izmišljeno. Nego? E sad smo došli do zaključka: nego jest izmišljen Balun!
 
Ja san cilo vrime dribla, dodava, felšava, centrira, pa san proša, puca, da san gol, štangu, "taja" san balun, sve san učinija, i suvi list, srušija stol, prolija pivo, još jedino šta nisan prova bacit ženu kroz ponistru. Možda bi to pomoglo, nikad ne znaš. Ali nisan moga virovat da igran toliko bolje od Hajduka. Pa koji primorac pišen sve te puste godine. Oni igraju neriješeno s Dinamom barem za iljadu kuna jer nema šanse da bilo koji igrač od Maločas radi u Hajduka za manje od iljadu eura. Znači, šest-sedam utakmica i – "eeeto-ga". A ja, da bi uspija od toga njihovoga udarničkoga šetanja kožice baluna gori-doli (koji se više ne mre dignut) - učinit tekst, e ja ne mogu uvatit ni za pivo i još me potiraju da ne znan napisat "tri na nogu". Sva srića da postoji Strasbourg (zabit će mu Željo, ka i Eltonu Johnu, šes' komada).
 
Ma da me ne shvatite krivo, sve je ovo figurativno i slikovito radi uspostave kriterija na osnovu kojih bi se mogli bolje razumit. Dakle, ja sam jedva dočekao da me potjeraju jer sam mazohistički i patriotski očajan uz golemu odštetu prešao u Tottenham. Nije više bitna niti ta priča s porezom. Nego zbilja želim progovorit, nogometno govoreći otvoreno, e bogati, a šta misliš. Modrić je jedino pošteno šta postoji u svemu tome. Ali ne govorimo o Modriću. Nego o meni. Da bismo mogli govorit o Modriću. Jer Modrić je jedan. A nas "mene" imaš za izvoz. I sve je to za goli primorac.
 

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.