HOLOKAUST KAO VRIJEDNOST
18. listopada, 2002.
Društvo sposobno za život drži budnim znanje, svijest o sebi... I ako postoji odluka da crni praznik žalosti vezan uz holokaust bude neizostavni dio te svijesti, onda se ta odluka ne temelji na sućuti ili pokajanju, nego na živom vrednovanju: vrijednost je holokaust, jer je vodio putem neizmjerne patnje k neizmjernom znanju. I time se u njemu kriju neizmjerne etičke zalihe
Prije svega, dopustite mi da iskažem svoju zahvalnost za nagradu kojom ste odlikovali moje djelo. (...) Zahvaljujem vama koji ste ustanovili i u ovim promjenljivim vremenima očuvali ovu već zaista uglednu književnu nagradu.
Ali, nisam siguran kome bih mogao zahvaliti za to što je očuvana književnost, i uopće umjetnost. Nije to tako prirodna stvar kakvom je prikazuju svečani okviri neke dodjele književne nagrade. Kad započinjem pisati, polazim jedino od hipoteze zdravog razuma, a u našem vremenu - nabijenom ideološkim ludilom, kugom totalitarizma, kao i nemoći demokratskih snaga - ta činjenica jasno pokazuje da je opstanak književnosti i umjetnosti sve teži, a da je umjetnička situacija takoreći protuprirodna.
Smatram da je sve ovo bilo potrebno kazati na početku zbog toga da bismo tim više imali pred očima izuzetnost današnje prigode: književna nagrada, koja je na njemačkoj zemlji ustanovljena u svrhu boljeg međusobnog razumijevanja Europljana, dodijeljena je ovaj put djelu koje se kao feniks tamnih krila uzdiglo iz pepela njemačkih logora smrti. Spontano se, dakle, nameće pitanje: u kolikoj mjeri može poslužiti, koliko može pokrenuti bolje razumijevanje među Europljanima književno stvaranje temeljeno uglavnom na negativnom iskustvu našeg vremena, na doživljajnom krugu nazvanom holokaust?
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.