NO LOGO! NO LOGOR!
Toni GABRIĆ
15. studenoga, 2002.

Marketing globalizacije koji se danas stvara temelji se na slobodi i pokretljivosti, ali samo za one koji pripadaju poslovnom sloju svjetskog društva. Za sve druge, globalizacija zapravo znači ograničavanje pristupa stvarima koje su najvažnije za preživljavanje... Nakon što je zemlja već odavno ograđena, ograđuju se pristupi vodi, intelektualni dosezi, pa čak i genotipi, dakle stvari za koje nikada dosad nismo mislili da ih je moguće do kraja privatizirati

Naomi Klein, kanadska publicistkinja, autorica je kultne knjige “No logo”, objavljene 2000. godine, koju je New York Times proglasio “Biblijom antikorporacijskog pokreta”. “No logo” prevedena je na 25 jezika, a hrvatski smo prijevod, u izdanju VBZ-a, dočekali sredinom 2002. Knjiga je doista jedan od svjetskih bestselera na prijelazu stoljeća: osvojila je kanadsku Nacionalnu nagradu za poslovnu knjigu godine, Canadian National Business Book Award, i francusku nagradu Mediationes, a ušla je i u najuži izbor za Guardianovu književnu nagradu 2001. godine. Samoj autorici, čestoj suradnici najuglednijih svjetskih časopisa, omogućila je status gostujuće predavačice na sveučilištima Harvard, Yale i New York.

Krajem listopada ove godine Naomi Klein je objavila novu knjigu, “Fences and Windows” (Ograde i prozori), koju u ovom intervjuu predstavlja hrvatskoj publici.

- Na kakve se to ograde odnosi naslov vaše nove knjige?

- To s ogradama paradoksalna je stvar. Globalizacija bi trebala biti rušenje različitih barijera, prvotno nam je bio prodan takav njezin imidž. Rušenje Berlinskog zida bilo nam je tako predstavljeno kao simbolički čin ulaska u novo doba, bez ograda. Značajka tog novog doba trebala je biti ujedinjavanje svih zemalja u svjetsku ekonomiju, u kojoj bi za sve vrijedila ista pravila, koja bi se vodila načelom gradnje mostova i daljnjeg rušenja ograda i zidova. No istraživanja učinaka neoliberalne globalizacije najčešće daju sliku novih ograda i barijera koje se svakodnevno podižu.

- Mislite prije svega na zatvorenost tržišta bogatih zemalja za proizvode svjetskog Juga?

- Ne samo na to. Stalno se podižu nove ograde oko privatnog vlasništva. Principi profita ulaze u sferu javnog dobra, poput vodoprivrede ili sustava obrazovanja. Neke ograde su vrlo stvarne, npr. one oko američkih zatvora u kojima se događaju strašne stvari. Tu su, dakako, i barijere podignute na granicama bogatih zemalja. I EU i SAD od sebe su napravile utvrde, ogradivši se od drugih dijelova svijeta. Marketing globalizacije koji se danas stvara, temelji se na slobodi i pokretljivosti, a globalizacija doduše i jest takva za ljude iz svijeta velikog biznisa. Za one koji ne pripadaju poslovnom sloju svjetskog društva, globalizacija zapravo znači ograničavanje pristupa stvarima najvažnijim za preživljavanje; za njih, ona je ograda, a ne most.