Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
STRATEGIJA SAMOUBOJSTVA
15. studenoga, 2002.

Neki je vrag ušao, što bi rekao Tomčić, u odnose Hrvatske s Evropom, jer više nema ni najelementarnijega, pučkoškolskog razumijevanja onoga što ti tamo od nas hoće. Svi znamo kako je grozno s Evropom stajao Tuđman, ali se staroj prznici jedno ne može poreći. Njegovi problemi s Bruxellesom nisu proizlazili iz toga što on nije mogao utuviti što se od njega traži, naprotiv, oni su i dolazili odatle što je to jako dobro znao.

A s trećesiječanjskim eurofilima, vidiš, stvari nisu ni izbliza tako jednostavne, iako su se oni ponudili kao najvrsniji, još više, jedini ovlašteni tumači poruka koje dođu iz evropske centrale. Štoviše, ministrica obrane Željka Antunović ovih je dana, lupivši lakiranim cokulama, izjavila da je otvaranje puta prema Evropi i NATO-u ono najprepoznatljivije i najsuštinskije što ovu vlast razlikuje od one.

Ali, avaj, kada tim putem stigne povratna pošta i najbanalnijeg sadržaja, naši se eurofili uzvrpolje kao da im je stigla poruka ispisana klinastim pismom. Trebalo bi to prevesti neukom puku, ali kako, zaboga, kada ni oni sami nemaju pojma što im iz Bruxellesa pišu. Čak i kada pošiljatelj ljubazno ponovi poruku. Nakon što je Račan odbio optužnicu protiv Bobetka, Evropska Unija je uputila čak tri (!) upozoravajuće poruke Banskim dvorima, što je rijedak presedan, ali ih je premijer ćušnuo na stožinu s ostalom poštom.

Nije vidio zašto bi tome poklonio više svojega dragocjenog vremena od, recimo, čarkanja s HSS-om oko toga koja će stranka kontrolirati posljednje zabate u ruševnom resoru privatizacije. Da ne govorimo kako je upravo razrađivao komplicirani plan pomoći Bobetku. A svi su, zar ne, mogli vidjeti kako ta kao bukova glavnja tvrdoglava starina nikako da shvati da i on mora pomoći da mu se pomogne.