KRAMER NA STAROJ KRAMI
Drago HEDL
30. siječnja, 2003.

Nizom čudnih poteza i kojekakvih kompromisa Kramarić je sve više ostavljao dojam da mu je “rep u ladici”, što je potvrdio Šeks, optužujući ga za suradnju s Udbom. U tajnom razgovoru s Tuđmanom, Gotovcu iza leđa, nudio je neformalnu koaliciju s HDZ-om, protiv nadiranja SDP-a u istočnu Slavoniju, baš u vrijeme kad je policija češljala rad njegova poglavarstva. Najnovije koketiranje s Budišom i neformalni savez s Glavašem u rušenju župana Bognara, skinuli su posljednje ostatke pozlate s “europski orijentiranog intelektualca”

“Pobijedio me Milan Panić”, govori posljednjih dana dr. Zlatko Kramarić, prikrivajući iza njemu svojstvenog sarkazma gorak, teško podnošljiv osjećaj poraza unutar vlastite stranke, tješeći se kako u LS-u neće proći “Bančev radikalizam”, te kako će i dr. Banac, novi čelnik liberala, shvatiti da “nije isto gaziti rijeku i gledati je s obale”. Objašnjavajući svoj poraz “frustracijom neuspješnosti ogranaka” koji su glasali za Banca, Kramarić pokazuje da nije shvatio kako ga je upravo izbjegavanje da “zagazi rijeku” stajalo gubitka položaja prvog čovjeka LS-a.

Mladi, dopadljivi, nekonvencionalni ratni gradonačelnik Osijeka, koji je svojim nastupom odskakao od dominantnih “zavičajnih tipova” (Kramarić je za takve rabio termin: dinaroidi), sa svojim je liberalima (u tada još jedinstvenom HSLS-u), na izborima 1992. u Osijeku dobio nevjerojatnih 68 posto glasova. Taj neponovljivi plebiscit koji su mu tada iskazali Osječani, pokazujući kako ne prihvaćaju glavaševsko nasilje, Kramarić nije znao iskoristiti, na isti način kako to ni nije znala šestorka nakon trećesiječanjskih izbora. Ulazeći iz kompromisa u kompromis, trgujući sa svim i svakim, povlačeći neobjašnjive poteze koji su upućivali na to da mu je možda “rep u ladici”, Kramarić je krčmio svoj golemi bonus, misleći kako je nepotrošiv.