Milan GAVROVIĆ
PREVO
DŽEPNI BUDŽET
4. travnja, 2003.

Suprotno općem uvjerenju, pa i politici Vlade koja stalno žudi za ulagačima iz inozemstva, strane su investicije mogle imati i negativni utjecaj na razvoj. To tvrde analitičari Raiffeisenbank, u analizi u kojoj se kaže da je strani kapital u razdoblju od 1990. do 2001. smanjio - umjesto da ih poveća - ulaganja u razvoj evropskih tranzicijskih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Razlog je jednostavan. Bilo je to vrijeme privatizacije, pa je strance više zanimalo da pokupuju banke, telekomunikacijska i druga najbolja poduzeća - dakle da prenesu u svoje vlasništvo postojeću imovinu tih zemalja - negoli da grade nešto novo.

Veliki guru tranzicijske ekonomije, slovenski ekonomist dr. Jože Mencinger, nedavno je čak matematički dokazao da, suprotno očekivanju, strane investicije pogoršavaju bilancu zemlje. Kupci su u pravilu multinacionalne tvrtke, koje imaju poduzeća u raznim zemljama. One kupljeno poduzeće uključuju u svoj sustav nabave i kooperacije, kidajući istodobno njegove poslovne veze u zemlji. Umjesto da kupuje kod kuće, takvo poduzeće počinje uvoziti gotovo sve, a u robu koju izvozi više ne ugrađuje domaće proizvode. Tako stranac, kao vlasnik, nanosi štetu nizu drugih poduzeća, ali i nacionalnoj ekonomiji u cjelini. Dr. Branimir Lokin je zbog toga predlagao da se strani kupci ugovorom obvežu na suradnju s domaćim poduzećima. Analitičari Raiffeisenbank također zaključuju da su najbolje prošle one zemlje koje su dopuštale samo one strane investicije koje nisu konkurirale domaćem gospodarstvu ili mu na drugi način štetile.