ČUVARI ISTINA ME NASMIJAVAJU
Toni GABRIĆ
29. svibnja, 2003.

Kako su saborski zastupnici u famoznoj “Deklaraciji” rekli sve o Domovinskom ratu, meni bi samo preostalo da taj tekst opremim neophodnim bilješkama i onda to objavim kao konačnu istinu. No, postoje još smješniji od onih koji su izglasali takvu deklaraciju: to su oni koji tvrde da “neće dopustiti kriminalizaciju Domovinskog rata”. Takvih čuvara istine Hrvatska je, nažalost, u proteklom stoljeću imala i previše. Iz takvih kritika proviruje stav da bi historiografija trebala služiti tek kao kozmetičarka nacionalne prošlosti

- Knjiga “Hrvatska povijest” koju ste nedavno objavili, pokriva razdoblje od prvih pisanih spomenika na ovim prostorima pa do najrecentnijih događaja. S kakvim ste se problemima suočavali pri svođenju tako opsežne materije na 450 stranica knjige?

- Pisanje i pripremanje svake knjige za objavljivanje izazov je svoje vrste: u ovakvom pregledu nacionalne povijesti važno je imati jasnu predodžbu o tome što je bitno, a što nije, što se mora u knjizi napisati, a što ne. Valja također znati “provući” i tanku crvenu liniju koja vezuje tako raznorodna razdoblja. Prva verzija knjige objavljena je na engleskom jeziku 1999. godine, u izdanju Hurst Publishers iz Londona i McGill University Press iz Montreala. U odnosu na inozemno izdanje, ova je knjiga za oko 50 posto opsežnija. Najviše sam proširio poglavlja o 20. stoljeću. Razlozi tome su mnogostruki: prvo, jer nema nijedne knjige koja je obradila zbivanja do 2003. godine, drugo, što većina knjiga i tekstova prikazuje neke događaje na način posve drugačiji od onoga koji bih ja želio.

- Reakcije javnosti na knjigu su različite. Čujemo da se odlično prodaje, no bilo je i žestokih napada?