POLAKO, NIJESI TICA!
Luko BRAILO
17. srpnja, 2003.

Pobjedu na izborima Đukanovićeva Demokratska partija socijalista (DPS) shvatila je kao dokaz da ne mora žuriti s promjenama. Oni sliče na svoj narod: mnogo vole vlast, ali ne mogu akumulirati energiju koja bi izazvala promjene. U takvim uvjetima reforme će kasniti, a pitanje nezavisnosti već je postalo neka kasnija točka dnevnog reda

Nakon uvjerljive pobjede koalicije Mila Đukanovića na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, kada su bučno najavljivane reforme koje je trebao pratiti i postupni trogodišnji put k nezavisnosti Crne Gore, dojam je da se o reformama od tada do danas uglavnom priča, dok je crnogorska samostalnost možda i dalje negoli prije stvaranja državne zajednice Srbije i Crne Gore.

S dr. Miodragom Miškom Perovićem, profesorom podgoričkog Univerziteta, akademikom Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) i utemeljiteljem tjednika Monitor kojega je proganjala Bulatovićeva i Miloševićeva vlast, razgovarali smo o aktualnom crnogorskom društveno-političkom trenutku.

- Beogradskim sporazumom koji je odložio crnogorsko finale za najmanje tri godine, pitanje nezavisnosti postalo je neka kasnija točka dnevnog reda - kaže dr. Perović. - Pobjedu na izborima, usprkos nezadovoljstvu sporazumom, Đukanovićeva Demokratska partija socijalista (DPS) shvatila je kao dokaz da ne mora žuriti s promjenama. Predsjednik republike, premijer, predsjednik državne zajednice, njihovi najbliži suradnici... svi oni prvaci su AB revolucije i rata za mir. Radi korektnosti valja reći da se samo premijer kritički odredio prema prošlosti. Liberali su još 1998. godine odustali od postupne preobrazbe Crne Gore, a jedino što ih zanima jest promptna smjena gospodara Đukanovića. Oni što su glasali za Đukanovića morali bi ići u zatvor, da ne govorimo o onima koji su imali korist od podrške Đukanoviću i DPS-u. Polovina Crne Gore što je podržavala rušenje Dubrovnika da bi "izgradili stariji i ljepši" trebala bi im pomoći. Jer, ovi posljednji znaju kako se prave omarske i keratermi i kako se etnički čisti, pa bi bili dobrodošli sa svojim iskustvom u čišćenju Crne Gore. Dominantna većina čistača još uvijek u anketama bira Miloševića za najpopularnijeg političara. Na kraju, profinjeni socijaldemokrati sliče na svoj narod u tome što mnogo vole vlast, ali ne mogu akumulirati energiju koja bi izazvala promjene. U takvim uvjetima reforme će kasniti, a pitanje nezavisnosti Crne Gore će, mislim, ponovno biti važno u vrijeme prvih neposrednih izbora za parlament državne zajednice 2005. godine" - ističe Feralov sugovornik.