Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
NAJBOLJI NEPRIJATELJI
29. kolovoza, 2003.

Kada je riječ o odnosima sa susjedima, ljeto u Hrvatskoj ima dva lica, različita kao dan i noć. To je vrijeme kada se već tradicionalno otvaraju teške granične teme, psuje ribare iz susjedstva i šalje na njih topovnjače, ali to je vrijeme kada u krug krenu i lule mira.

Ovog ljeta imamo oboje. Račanova vlada ušla je u novi spor sa Slovenijom oko razgraničenja na moru, koji je započeo pretprošlog ljeta, a kulminirao prošloga. U isto vrijeme zametnuta je još jedna kavga sa Sarajevom oko zajedničke uprave nad lukom Ploče, te oko hrvatske "pomoći", kako je pokroviteljski zove Račan, Bosni i Hercegovini u gradnji auto-cesta.

Ovo posljednje mali je presedan, jer Račan iz svoje bračke vikendice dosad nije razmjenjivao bubotke s dvije susjedne zemlje istodobno. Novo je i da mu u sporu s Ljubljanom oko uvođenja hrvatskoga gospodarskog pojasa asistira Stipe Mesić. On se dosad striktno držao po strani od ovakvih svađa, ali je sada i to uklopio u sve vidljivije približavanje kancelaru, koje se dogodilo nakon serije isključivo njegovih ustupaka (Haag, Irak...).

To kvari inače blistav saldo šefa države, koji je u popravljanju odnosa sa susjedima odvalio golem pionirski posao, dok je Račan u pravilu bremzao ili čak podbacivao klipove međašu sa susjednoga zagrebačkog brijega. Kada je u ljeto 2000. ovaj doveo u Hrvatsku Mila Đukanovića da se ispriča za crnogorsko granatiranje Dubrovnika, Banski dvori su ostali izazivački suzdržani. A kada je u ljeto sljedeće godine sklopio važan sporazum s Vojislavom Koštunicom, čak mu je poručeno da je to isključivo njegova stvar.