DOPUSTITE DA VAS PREVARIMO!

DOPUSTITE DA VAS PREVARIMO! DOSSIER: IZIGRANA OBEĆANJA

DOPUSTITE DA VAS PREVARIMO!
Boris RAŠETA i Igor LASIĆ
26. rujna, 2003.

Obećali su vratiti 42 milijarde kuna umirovljenicima u samo dvije godine, iz inozemstva vratiti između dvije milijarde i osam milijardi opljačkanih dolara i krivce za sve to serijski izvoditi pred sud. U zemlji evropskog standarda i cvatućeg gospodarstva poštenim je građanima trebao biti zajamčen dobar život, dok su lopovi trebali završiti na istražnim listama poreznih organa, policije, Interpola i suda. Nijedna kuna, međutim, nije vraćena: ni one namijenjene umirovljenicima, ni one koje su transferirane na Zapad. Lopovi i tajkuni postaju dio novog establishmenta: ratni su zločinci na slobodi ako su krupne ribe, a u zatvoru ako su nalik Pedru. U predstojećim izborima vladajuća će se koalicija temeljito oznojiti pokušavajući odgovoriti na jedno jedino pitanje: zašto je sve to propušteno?

IZVIJESTIT ĆEMO NACIJU O PRAVOM STANJU STVARI!

U zajedničkoj Deklaraciji o temeljnim pravcima djelovanja šestorice nakon izbora - naciji je objelodanjen prvoga prosinca 1999., a izvor nam je Vjesnik - izrijekom je navedeno kako se “stranke koalicije obvezuju da će u prvih sto dana nove vlade utvrditi stvarno stanje u državi te javnost upoznati sa svim mjerama i rokovima provedbe zajedničke politike”.

Već prvih dana nakon izborne pobjede jedan je sveučilišni profesor - u to doba blizak, premda nestranački, suradnik Ivice Račana - prionuo na posao nagovaranja mandatara nove vlade na iskreno obraćanje hrvatskoj javnosti. “Danima i noćima sam prikupljao materijale za taj govor u kojemu je naciji trebalo biti rečeno u kakvom smo dreku. Nakon toga sve bi bilo lakše. No, Račan za tu ideju više nije htio ni čuti”, kaže naš sugovornik, koji se poslije posve povukao iz politike. “Njegov je argument bio da bi to previše podsjećalo na poslanice Franje Tuđmana.” Tako je nacija ostala lišena meritornog opisa gliba u kojemu se našla nakon deset krvavih godina.

Nije do kraja jasno zašto je šestorka odustala od ove ideje, koju su u predizbornom razdoblju smatrali toliko važnom da su je na listi prioriteta stavili na jedno od prvih mjesta. Jedno od mogućih objašnjenja jest da Ivica Račan ne voli konkretne analize, budući da one pretpostavljaju konkretne obaveze i konkretne zadatke. A to je ono protiv čega se današnji premijer zdušno borio veći dio svoje političke karijere.

Račanova vlada

HAPSIT ĆEMO PRETVORBENE KRIMINALCE, A POSLA ĆE IMATI I INTERPOL!

“Koalicija šestorke ne želi ništa od HDZ-a, već samo da vrati ono što su ukrali u posljednjih deset godina”, izjavio je na tribini održanoj u prosincu 1999. u Zagrebu dr. Božo Kovačević. “U prvih sto dana nova vlast mora pokrenuti procese utvrđivanja odgovornosti sviju koji su sudjelovali u pljački Hrvatske, a napose onih najvećih kriminalaca koji su iz zemlje izvukli između dvije milijarde i osam milijardi maraka”, najavio je predsjednički kandidat Stipe Mesić, koji se založio za povrat tog novca.

Bio je jasno žigosan i autor većeg dijela tragedije. “Izvest ćemo doktora sa dva prezimena pred sud”, zajamčio je Stipe Mesić u obraćanju građanima okupljenima na splitskoj Rivi.

“Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije sigurno će biti donesen na jednoj od prvih sjednica Sabora”, obećao je Mato Arlović (Večernji list, 27. prosinca 1999.) “Svi oni koji su svoje dionice platili i pribavili ih na zakonski način, mogu biti sigurni da će njihovo vlasništvo biti zaštićeno. Oni koji su otpuštali radnike, nisu plaćali doprinose... mogu očekivati reviziju, koju će provoditi nadležna državna služba uz, ako zatreba, asistenciju drugih državnih službi, uključujući krim-policiju, pa čak i Interpol.”

Interpolovi ljudi nisu, kako danas znamo, zakucali ni na čija vrata. Iz inozemstva nije vraćena ni jedna jedina kuna! Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije donesen je tek 16. svibnja 2001. godine, no nije polučio nikakve efekte. Na sudu su, kraće vrijeme, proboravili Miroslav Kutle, Antun Novalić i Josip Gucić, no ni jedan do danas nije pravomoćno osuđen. Miroslav Kutle ostavio je Slobodnu Dalmaciju sa 130 milijuna maraka duga, a uništio većinu od 170 poduzeća u vlastitom holdingu. Gucić je uništio Croatiabus i Ferimport, između ostalih.

“Mi ćemo napraviti reviziju svih ovih novih bogataša”, izjavio je, upravo na stranicama Feral Tribunea, u siječnju 2001. Stipe Mesić, “tih nouveaux riches, koji su tako naglo postali bogati, da vidimo gdje su oni platili porez i odakle im sredstva za sve te vile i palače koje su napravili i automobile i brodove koje voze. Trebamo samo upotrijebiti poreznu službu i sve će biti u redu.”

E pa, porezna služba nije upotrijebljena i ništa nije u redu. Po tom pitanju.

A doktor Pašalić nedavno je osumnjičen za pronevjeru 80 tisuća kuna iz HDZ-ove Zaklade, što je - u odnosu na ono za što ga se teretilo po novinama - zanemariv postotak. Točnije, promil.

Stipe Gabrić Jambo - nekoć regionalna metafora za gospodarsko crno zlo - nedavno je postao saveznik vladajuće koalicije.

PDV ĆE BITI SMANJEN NA 17 POSTO!

Koalicija SDP-a i HSLS-a na tribini u Zagrebu (Jutarnji list, prosinac 1999.) predstavila je zajednički gospodarski program. Za ostvarivanje ciljeva navedenih u programu ključno je - rekao je Goran Granić - “smanjenje javne potrošnje, pa koalicija najavljuje da će ukupnu javnu potrošnju smanjiti za pet posto, a državni proračun za 17 posto (na razinu između 40 i 42 milijarde kuna). Smanjit će se i porezno opterećenje: PDV sa 22 na 17 posto, ali postupno. Niži PDV može se očekivati najkasnije šest mjeseci nakon preuzimanja vlasti. Osim toga, povećat će se broj artikala obuhvaćenih nultom stopom PDV-a”.

Ozbiljniji ekonomisti već su za vrijeme kampanje upozorili da je smanjenje PDV-a nerealistično obećanje. Doista, odmah po preuzimanju vlasti vodeći su gospodarski stručnjaci koalicije priznali da bi smanjenje PDV-a razorilo državni proračun. PDV je do danas ostao na stopi od 22 posto, koju je zadao još prvi Tuđmanov gospodarstvenik Borislav Škegro. Obećanje o kresanju budžeta ne samo da nije ispunjeno već se dogodilo nešto sasvim drugo. U državni proračun prebačeni su i troškovi nekih fondova (Mirovinskoga, Zdravstvenog, itd.) pa HDZ-ov proračun - koji se kretao oko 50 milijardi kuna - ne samo da nije smanjen na 40-42 milijarde, već se u međuvremenu približio dvostruko većem iznosu!

GOSPODARSKI ĆE RAST IZNOSITI IZMEĐU OSAM I DESET POSTO!

“... Ubrzani razvoj gospodarstva, s godišnjom stopom rasta od 8 do 10 posto, temeljne su stavke gospodarskog programa” koji je, kako izvješćuje Jutarnji list od 18. prosinca 1999., u Zagrebu predstavio HSS. Stvarnost je, međutim, pokazala da se prve tri mandatne godine stopa rasta kretala od tri do četiri posto, da bi tek u zadnjoj, predizbornoj godini, ovaj rast dosegao stopu od pet posto. Hrvatsko gospodarstvo pokazalo se nespremnim konkurirati evropskome, pa čak i slovenskom. Opća atmosfera u zemlji tek je ove godine među poduzetnicima ocijenjena stimulativnom: dosad je prevladavala duboka depresija. Plaće su i dalje razmjerno niske, dok se tečaj kune - već godinama - smatra stabilnim, ali nestimulativnim za izvoz. Platna bilanca zemlje i dalje pokazuje veliki deficit u razmjeni s inozemstvom.

BROJ RADNIH MJESTA BIT ĆE POVEĆAN ZA 200 TISUĆA!

“Iznosimo program 200 tisuća radnih mjesta koji predviđa izravne poticaje, smanjenje ukupnog poreznog opterećenja za investiranje u nova radna mjesta, zatim prekvalifikacije, javne radove, poticanje stranih investicija...”(Radimir Čačić, Jutarnji list, 30. prosinca 1999.)

Obećanje o 200 tisuća novih radnih mjesta najkonkretnije je, možda, u cijeloj prethodnoj predizbornoj kampanji. No, broj nezaposlenih danas se kreće oko 370 tisuća, što je nešto više od brojke nezaposlenih za vrijeme HDZ-a, koja se kretala oko 350 tisuća. Ministar Čačić, članovi njegove stranke i vlade, doduše, uporno argumentiraju kako je, zapravo, tih 200 tisuća novih radnih mjesta doista otvoreno, no apsolutni se iznos ne mijenja zato što je cijelo gospodarstvo u restrukturiranju, pa se iz gole statistike ne vidi stvarana dubina promjena.

Ipak, javnost je očekivala - u krajnjoj liniji, upravo joj je ta poruka i poslana - da će se broj nezaposlenih smanjiti za 200 tisuća. To je zapravo posve konkretno obećao i dr. Mato Crkvenac, koji je najavio da će nova koalicija “u mandatnom razdoblju od četiri godine smanjiti nezaposlenost na europsku razinu, dakle sa sadašnjih 21 na ispod deset posto” (Jutarnji list, 15. prosinca 1999.) No, taj je postotak danas za još dva postotna poena veći.

INOZEMNI DUG VRAĆAT ĆEMO BEZ REPROGRAMIRANJA!

Što se tiče inozemnih dugova, “tražit ćemo inozemnu suradnju, ali ne i reprogramiranje dugova”, obećao je dr. Mato Crkvenac. “Nismo za to da sad Hrvatska moljaka i traži pomoć. Želimo oblikovati jaku unutarnju ekonomsku politiku, i na temelju nje steći povjerenje inozemstva za partnerstvo.” (Jutarnji list, 15. prosinca 1999.)

Doista, reprogramiranje dosad nije traženo, a zatražena je i inozemna suradnja. Inozemni suradnici postali su strane banke i druge novčarske institucije, koje su - u toj suradnji - hrvatski dug s 9,9 milijardi dolara, u razdoblju Tuđmana, povećali na 19,2 milijardi, u vrijeme Račana.

AKO TREBA, SABORNICI ĆE RADITI I BESPLATNO!

Na pitanje novinara Večernjeg lista: “Slažete li se s najavom Ivice Račana da će ministri u budućoj vladi raditi u prvo vrijeme i besplatno, bude li trebalo” (utorak, 28. prosinca 1999.), budući ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić dao je pomalo suzdržan odgovor: “Ako postoje teškoće s isplatama mirovina i plaća, mora postojati spremnost Vlade i ministara kao državnih službenika da dijele te teškoće. Tako sam ja shvatio izjavu gospodina Račana.”

“Zakon o smanjenju plaća državnim dužnosnicima”, objasnio je Čačić, “je vrlo značajan kao politička poruka. Plaće će se smanjiti na otprilike pola od sadašnjeg iznosa. Time želimo ispuniti svoja obećanja da će i zastupnici i ministri, odnosno državni dužnosnici, biti spremni nositi teret gospodarskih teškoća zajedno s građanima Hrvatske.”

Ni jedan jedini dan Račanovi ministri nisu, međutim, radili besplatno. Štoviše, jedna od prvih ideja nakon inauguracije bila je dizanje vlastitih prihoda, što je nakon zgražanja javnosti izbjegnuto. Konačno, plaće su im ipak smanjene za 15 posto.

Sva ona skromna prometala (Berlingo Antuna Vujića, bicikl Goranka Fižulića, stari Golf Mate Crkvenca) služila su svrsi samo za vrijeme kampanje. Došli su tiho i otišli, uglavnom, u Audi ili Mercedes.

ELIMINIRAT ĆEMO POLITIČKU PODOBNOST KAO KRITERIJ!

“Nositelj liste Ivica Račan naglasio je” - mjesto radnje je Slavonski Brod, a izvor Večernji list od 28. prosinca 1999. - da koalicija neće dopustiti revanšizam, a ni političku podobnost budućih kadrovskih struktura”. Revanšizam, istini za volju, nije dopustio, ali je politička pripadnost ostala ključni kriterij za izbor na sva važnija mjesta u ovoj državi. Mato Crkvenac svojedobno je bio rekorder po članstvima u upravnim i nadzornim odborima, sa 17 pozicija (ako nas sjećanje ne vara: otvoreno je pitanje može li ih i Crkvenac nabrojiti napamet), a odmah do njega bili su Slavko Linić i Željka Antunović. Istini za volju, ove su funkcije postale volonterske, ali je vlast preko njih ostvarila kontrolu nad sedam osmina zdrave hrvatske privrede. A tu su onda i kadroviranja, kontrola novčanih tokova, utjecaj na društvo. Dakle, moć. Partijska moć. Ista je odluka pogodila većinu doministarskih ili pomoćnoministarskih pozicija.

No, ni neka manje važna mjesta nisu bila oslobođena partijske selekcije: tisak je u više navrata navodio čak i portirske i lugarske pozicije koje su bile uvjetovane partijskom pripadnošću.

ČIM DOĐEMO NA VLAST, PREDSJEDNIČKE DVORE DAT ĆEMO NA JAVNI NATJEČAJ!

U sebi nesvojstvenom šeretskom stilu to je obećanje dao - Ivica Račan. “I Predsjednik Republike, poput parlamenta i Vlade, morat će dokazati narodu skromnost i solidarnost. To znači radikalno 'rezanje' dvoraca, aviona, otoka, napuštanje Predsjedničkih dvora, preseljenje u Banske dvore, itd." (Jutarnji list, 21. prosinca 1999.)

Račanovo je obećanje potkrijepljeno istovjetnim zamislima Stjepana Mesića.

No, Banski su dvori ostali sjedište Vlade, a kako nitko nije ponudio bolje utočište za predsjednika, Mesić je zaključio kako ne može spavati u šatoru ili na autobusnom kolodvoru.

“Najlakše će biti promijeniti prostor, dati Brijune visokom turizmu, a za Predsjedničke dvore naći najbolju funkciju. Možda bi se taj kompleks mogao staviti u poslovnu funkciju odnosa Hrvatske i svijeta”, nadovezao se Račan. Po njegovu mišljenju to bi bilo najlakše izvesti preko javnog natječaja. “Važna je naša riješenost da odmah napustimo Predsjedničke dvore. Dalje, radikalno ćemo smanjiti savjetnički aparat.”

Predsjednički dvori doista su nakon izbora stavljeni u “poslovnu funkciju odnosa Hrvatske i svijeta”, jer svoju poziciju Mesić doživljava i kao mjesto s kojeg obavlja gospodarsku misiju - ali to nije bio sadržaj ovoga izbornog obećanja. “Otoci”, naime Brijuni, su i dalje ostali mjesto predsjedničke rezidencije, nadopunjeno teatarskim sadržajima Teatra Ulysess. No, do njih se više ne putuje luksuznim Challengerom, koji je doista prodan.

BIT ĆE RADIKALNIH PROMJENA NA HRT-u!

“HRT je jedna od točaka na kojoj se očekuju zaista radikalne promjene”, najavio je Čačić. “Javnost to od nas očekuje, a mi smo obvezni realizirati naša obećanja. Svi koji su pokazali da im je koncept javne, a ne stranačke televizije neprihvatljiv, ne mogu je ubuduće voditi.” (Jutarnji list, 30. prosinca 1999.)

Zlatko Tomčić bio je još konkretniji i najavio je micanje Hloverke Novak Srzić s uredničke pozicije. Hloverka je ostala, nitko nije izgubio posao zbog “revanšizma”, a čak je i zloglasni Obrad Kosovac dobio uredničku poziciju, doduše kao šef nešto manje utjecajnoga TV kalendara. Zadnji zakon o HRT-u vratio je, unatoč oštrim kritikama OESS-a i drugih evropskih i međunarodnih institucija, parlamentarnu kontrolu nad ovom kućom.

SVI ŠTEDNI ULOZI BIT ĆE OSIGURANI BEZ OBZIRA NA IZNOS!

Dr. Mato Crkvenac ovo je javno obećao na jednom od zagrebačkih predizbornih skupova. Oštećeni štediše činili su značajan dio izbornog tijela: masa građana ostala je bez svojega novca u raznim bankarskim aferama - od Dubrovačke banke, preko Komercijalne i Glumine, do Gradske banke u Osijeku - pa su im se ovakva obećanja mogla činiti vrlo primamljivima. Dio štediša nepovratno je oštećen: neki, poput onih koji su povjerenje, tj., novac dali Glumina banci, ostali su bez svega.

No, nova je vlast, na koncu, zajamčila samo štedne uloge u iznosu do 100 tisuća kuna.

OSIGURAT ĆEMO PARLAMENTARNI NADZOR RADA TAJNIH SLUŽBI!

U točki 10. Deklaracije o temeljnim pravima poslijeizbornog djelovanja šestorice, izrijekom se obećava da će vojska i policija biti depolitizirane, te da će se “rad sigurnosno-obavještajnih službi staviti pod parlamentarni nadzor”. No, sigurnosne su službe pune tri godine bile praktički bez ikakva nadzora; nikakva lustracija nije provedena, a zbog najraznovrsnijih zloupotreba tajne policije u minulih deset godina nitko nije sudski kažnjen. Novinari i oporbenjaci tada su masovno prisluškivani; stvarani su opsežni dossieri, u nekim prilikama debeli i po nekoliko tisuća stranica, praćen je privatni život. Tajne su službe zatajile alarmantne podatke o pravim uzrocima tragedije u Dubokom Jarku; umjesto da goni krivce za zataškavanje jedne stravične afere, vlast se odlučila na kazneni progon novinara Ferala Ivice Đikića, kojega su policajci, uz nazočnost vojnih djelatnika, podvrgli višesatnom ispitivanju.

Jedina važna afera koja je došla do suda, “Akcija Kameleon” (tajna kontrola rada HHO-a od strane vojne obavještajne službe SIS), praktički stoji u ladici.

VRATIT ĆEMO DUG UMIROVLJENICIMA ZA SAMO DVIJE GODINE!

Predizbornom kampanjom širio se tih prosinačkih dana 1999. godine jedan bauk. Bauk vicmahera. Ta je uloga najčešće pripisivana najduhovitijem hrvatskom političaru, Stjepanu Mesiću, no grdno bismo se prevarili ako bismo pomislili da je on jedina osoba koja je predizbornu groznicu razvedravala napadima duhovitosti.

Na ovome mjestu u toj ulozi ponovno nalazimo Ivicu Račana. “Račan je” - na tribini u Županji - “u slučaju izborne pobjede, najavio restrukturiranje državnog proračuna i vraćanje dugova umirovljenicima u roku od dvije godine” (Jutarnji list, utorak, 21. prosinca 1999.)

Dug prema umirovljenicima iznosi 42 milijarde kuna!

Kada je vladajuća koalicija preuzela upravljačku palicu, sjeli su računati i vidjeli da je taj iznos nemoguće vratiti u roku kraćem od nekoliko desetljeća. Onda se posegnulo za alternativnim rješenjima: vaučeri, olakšice u otkupu stanova, i sl., no od svega nije bilo ništa.
Siroti penzioneri zapravo su, možda i više od ostalih skupina, krvnički prevareni!
Oni danas primaju po stotinu kuna dodatka na mirovinu na ime isplate duga.