Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
IDEJNI BANKROT KOALICIJE
7. studenoga, 2003.

Gotovo je sa zagrijavanjem. Počeo je službeni dio izborne kampanje, u kojem će vas političke stranke još više i još napasnije vući za rukav, a jedne druge i za jezik i nos, ali čisto sumnjam da se tu ima još što čuti. Obično se za naše političare kaže da umiju samo govoriti, ali sada kada je cijela zemlja ukipljeno stala da bi se oni mogli do sita napričati, vidi se da im ni to ne ide.

Zapravo, ide samo ako se u kretanje računa dosadno i predvidivo gomilanje i premetanje riječi koje se već stotinu puta čulo. I koje, potrošene i ispražnjene od prežvakavanja, više nisu u stanju proizvesti nikakvu novu stvarnost. Doduše, netko će reći da kod koalicije to ne vrijedi ili toliko ne bode oči.

Jer, ona uvijek može reći: evo vam autoceste, evo renesanse turizma, evo najviše stope privrednog rasta čak i u širim evropskim razmjerima... to su naše reference da znamo raditi i stvarati novo. Ali, na to joj se može odgovoriti da je slaba vajda što je gradila ceste kada je istodobno razrovala i ruinirala vlastito dvorište. A to posljednje može, u sveopćoj političkoj jalovosti koja upravo maršira umotana u stranačke zastave zemljom, biti puno važnije za ishod izbora od prvoga.

Ako koalicija, naime, izgubi izbore, unaprijed je jasno da je glavni razlog tome u odluci da se raziđe pred izbore. Istina, bilo je nekih razloga i za to da svaka stranka potraži svoje birače, jer je prošlo herojsko doba borbe protiv totalitarizma i samoubilačke izolacije. Bez toga, uostalom, stranke i nemaju previše smisla, jer pretjerano zbijanje glava uvijek barem malo sliči na loše dionice u hrvatskoj povijesti, kraj kojih za one dobre jedva da i znamo.