Dražen MATOŠEC
STROJ ZA MAGLU
PROMETNA ŽILA KUKAVICA
7. studenoga, 2003.

Naše televizijske kuće, s HRT-om na čelu, nisu se morale nešto osobito pripremati za blagdan Svih Svetih. Budimo realni, pa svaku subotu tretiraju kao Dan mrtvih! Već mjesecima, program upravo tada tone u melankoliju, nukajući vas da se sjetite najmilijih i u prozoru upalite svijeću, baš kad biste se trebali predati optimizmu zbog svršetka radnog tjedna i perspektiva što ih nudi iduće jutro: od duljeg knjavanja nadalje. Subota je među svima, isključujući Prisavce, prešutno prihvaćena kao najvitalniji te najveseliji danak. I doista, već oko podne po gradskim kafićima pršti od društvenosti, tek s ponekom iznimkom.

To je ona faca koja se uvijek nađe po strani, odudarajući od poletne okoline, tmurno zagledana u novine. Naivac misli da je tipa naslovnica bacila u bed, ali ne. Nadnesen je nad pretposljednjom stranicom, odnosno, TV-programom što mu za večernje sate obećava mirogojski štimung, iako je do Sisveta ostalo, recimo, šest mjeseci. Očekujete španjolsku ligu i filmsku komediju – željni životnih radosti i na ekranu - dobijete limunadu s Meg Ryan, klapski festival i ostale izvore depresije koje Ulaga-Valić iz nekog razloga čuva za vikend. Po čemu je onda prošla subota bila posebna?

Eventualno po tome što se dragim pokojnicima, na koje nas je nametljivo podsjećao “Dnevnik”, priključio rasvjetni sustav u tunelu Sv. Rok. Stvar je krepala, da se malo grublje izrazim, jer je nevrijeme pogodilo trafostanicu, a posljedice se proširile na unutrašnjost planine i – treba li uopće reći – promet kroz nju. Kolone automobila bivahu preusmjeravane, dok se tražila “premosnica” u elektroenergetskom sustavu.