KAL SON BIL ŽIV
Joško BOŽANIĆ
15. travnja, 2004.
Jo son bil u Sutivon na Broču. A njima je vako gori povar Sutivana... jelno je toti bardićo kako vodi ca je na Visu Gradina. I navar tega bardićo je rovno gori grobje.
I nison imol čo činit, a već je suton, a jo išal kolo grobjo malo prošetat se da vidin grobje. A jo priko grobjo, po gospu, jedna žena gre i govori meni:
- Dobra večer! – a jo:
- Dobra večer!
- Aboj meni, a di vi grete?
- A ovo malo obilazin grobje.
- A kal ćete pul doma?
- A sal ću poć.
- Molin vos, i jo bi došla is von, pričekojte me malo jerbo mene je sila stroh.
- E, teta moja – govorin jo – i mene je bilo stroh kal son bil živ!
A ona, asti gospu, a jo za njon neka čeko. Hitila onu kofu, ko će je ćapat, vrag. I sal jo došal dole na kroj sela, a ona, di je doletila, u jelnu kuću. Kal son jo došal, a nutra čujen da popi blagoslivjaju, Boga molidu, likor dohodi, spasiju je.
A jo naprid i susretnen jednega puten:
- Ča se je vo dogodilo? U ovu kuću čujen da molidu Boga, vidin likora, vidin popa? – A on meni provje ča se je dogodilo, da je ta žena bila na grobje pok da njuj je jodon mortvi rekal da je i njega bilo stroh kal je bil živ, a da ga vej ni stroh. A nju da su je jedva živu učinili.
A jo, kako da tu ni moj posol, na vapor i pul Splita.
bardićo – brežuljak
navar – iznad
aboj meni – jao meni
mene je sila stroh – ja se jako bojim
hitila ona kofu – bacila ona korpu
vapor – parobrod
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.