Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
POKOJNIK BEZ POKAJNIKA
15. travnja, 2004.

Interesantno je kako se u nas ništa, ama baš ništa, nije u stanju nazvati pravim imenom. Vlastite spuštene nosove nazivamo gostoljubivošću koje nigdje nema. Požare u Dalmaciji tretiramo kao prolazne vatrene incidente. Divljanje navijača po okolnim zemljama je, što drugo, pražnjenje neobuzdane mladosti. A ratni zločini su, pazi dovitljivosti, ubojstva počinjena za vrijeme rata...

Treba li onda čuditi što nekoliko dana prije odluke o famoznom avisu Evropske Unije za Hrvatsku (po nekima 19. travnja) nitko nema blage veze što će biti. Jer, ono što o tome mrmljaju neobaviještene dobričine u Banskim dvorima, koji naravno pršte optimizmom, pomeo je jedan jedini novinski tekst u Jutarnjem listu. Tekst je nastao na najjednostavniji mogući način, koji Sanaderovi "eksperti" sada sigurno u čudu proučavaju.

A to je da je urednik JL-a sjeo u avion i u Londonu za nepuni sat saznao od britanskog ministra za Evropu Dennisa MacShanea kratku i jasnu informaciju. Koliko se, rekao je ovaj, Veliku Britaniju bude pitalo (a odavno je rečeno da će se itekako pitati), Hrvatska neće dobiti pozitivni avis dok se ne riješi slučaj Gotovina. U Zagrebu je ovo izazvalo muk i prstima se može opipati bijes premijera čiji su ljudi dosad obilazili uglavnom samo adrese na kojim se zajamčeno dobivalo drukčije, povoljnije vijesti.

Srdžba je tim veća što Britanac nije pokazao veće zanimanje što je sadašnja vlada izručila čak osmoricu optuženika u prvih sto dana mandata. Osim toga svisoka je podijelio nekoliko lekcija Hrvatskoj, od kojih su neke, ruku na srce, tako ofrlje sklepane da mu zasigurno ne bi prošle ni u vlastitoj zemlji. Takva je tvrdnja da bi britanske službe otkrile "svog Gotovinu" kada bi se sakrio i na kraj svijeta, iako smo vidjeli kako su se ove "proslavile" u slučaju iračkog rata.