ARS & VENERA

3. lipnja, 2004.

PJESMA O GABI NOVAK

Učinila si, srce moje
što nisu znale druge žene
od prvog dana, prve smjene
ti si k'o vojnik stala uz mene

Ja nisam znao zlatne oči
i nisam sreo svijetlog lica
dok nisi plaho prišla meni
i postala mi suložnica

Jer mislio sam, kakva iskustva
da nisi stvarna, da si sjena
sve dok mi nisi dala usta
i dok mi nisi postala žena

Sad iza nas su godine divlje
i iza nas je bezumna hajka
prašnjavi puti, morske milje
jer danas mi smo otac i majka

Nama je uvijek bilo svejedno
da li smo na dnu il' na vrhuncu
dok moje lice mjesec gleda
tvoje je okrenuto suncu

Ona me opet diže i hrabri
i moje vječne rane vida
sad nam je lakše sad nam je ljepše
otkad smo smjerni baka i dida