KAKO SAM UBIJAO SRBE U LICI
Ivica
4. studenoga, 2004.

Feral Tribune došao je u posjed dvaju MUP-ovih dokumenata koji su označeni kao službena tajna i u kojima se nalaze jezivi detalji Rožićeva priznanja o tome kako je planski ubijao srpske povratnike u Lici, a ovaj list posjeduje i tajno snimljenu audio-vrpcu na kojoj Bijeli Vuk potanko priča o metodama likvidacije srpskih civila. Samo od njegovih mina iznenađenja najmanje je sedam ljudi smrtno stradalo, dok ih je trinaestero ozlijeđeno. Unatoč ovim dokumentima, Ivica je Rožić danas – zbog pomanjkanja dokaza! - slobodan čovjek i uživatelj povlaštene predsjedničke mirovine

Četrdeset dvogodišnji Ivica Rožić – poznat pod nadimcima Roka i Bijeli Vuk – danas je slobodan čovjek: živi u Gospiću, uredno prima mirovinu u koju je poslan odlukom bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, šeće ulicama i s ratnim se drugovima, vjerojatno, sjeća onih vremena kad je s nevjerojatnom strašću i predanošću radio na smanjenju broja Srba u Lici. Ivica Rožić pravomoćnim je presudama sudova u Rijeci i Zagrebu oslobođen optužbi da je sudjelovao u likvidacijama gospićkih Srba u listopadu 1991. godine, te da je nakon rata podmetao mine iznenađenja na imanja srpskih povratnika u Lici: od tih je mina najmanje sedam ljudi smrtno stradalo, dok ih je trinaestero teže ili lakše ozlijeđeno. Bijeli Vuk oslobođen je zbog pomanjkanja dokaza, a njegov odvjetnik Mirko Ružić nedavno je najavio da će od države zaiskati masnu odštetu na ime duševnih boli što ih je Rožiću izazvao boravak u pritvoru i povlačenje njegova imena u zločinačkom kontekstu.

Priznanja o likvidacijama

Feral Tribune došao je u posjed dvaju dokumenata Ministarstva unutarnjih poslova, koji su označeni kao službena tajna i u kojima se nalaze Rožićeva priznanja o tome kako je ubijao srpske povratnike u Lici, a ovaj list posjeduje i tajno snimljenu audio-vrpcu na kojoj Bijeli Vuk jednom pouzdaniku Protuobavještajne agencije – s kojim je, inače, njegovao prijateljske odnose i čiji su osobni podaci poznati redakciji – potanko priča o svojim metodama likvidacije srpskih civila u Lici. Prvi dokument nastao je koncem ožujka 1999. godine, nosi naslov "Operativno izvješće", prostire se na šest gusto tipkanih stranica i potpisao ga je gospićki kriminalistički policajac Stipo Novaković. Tekst “Operativnog izvješća" (vrlo znakovit već i po tome što se u njemu Srbi uporno pišu malim početnim slovom, a Hrvati, dakako, velikim, što nedvosmisleno sugerira da tako iskazana nepismenost nije jedini problem autora tog teksta, op. red.) počinje Novakovićevim opisom kako je došlo do njegova susreta s Ivicom Rožićem. Novaković se, naime, 22. ožujka 1999., oko 20 sati i 15 minuta, vozio kroz Gospić i u retrovizoru je primijetio da ga uporno prati crveni golf: tek kad se Novaković zaustavio ispred kafića Vaga, koji se nalazi blizu zgrade Policijske uprave ličko-senjske, crveni golf zaustavio se pored njega, a vozač je spustio svoje staklo. "Tada sam prepoznao da je vozač golfa Rožić Ivica zvani 'Roka' i 'Bijeli Vuk'. Rožić mi je tada rekao, dobra večer gospodine, oprostite hoćete li mi reći gdje vi radite, na što sam mu ja rekao, dobra večer a zašto to pitaš, na što mi je on rekao, radite li vi možda u policiji, na što sam mu rekao da radim. Nakon toga Rožić mi je rekao, izgleda mi da se mi poznajemo, na što sam mu odgovorio da se najvjerojatnije poznajemo, nakon čega je Rožić rekao da bi sa mnom rado popio piće na što sam mu rekao da može i da se upravo nalazimo ispred kafića pa možemo odmah u tom kafiću popiti piće", napisao je Novaković na početku svog "Operativnog izvješća".