PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl, Hrvoje Prnjak i Boris Rašeta

MESIĆ KOMPLETIRAO IZBORNI STOŽER

Aktualni predsjednik Republike Stipe Mesić donio je odluku o glavnim ljudima svog štaba za predsjedničke izbore koji će se održati 2. siječnja 2005. godine. Glavni strateg Mesićeve kampanje bit će Davor Božinović, trenutačni predstojnik Ureda predsjednika, koji je u proteklih godinu dana stekao bezgranično povjerenje predsjednika Republike i postao je neprikosnoveni šef Pantovčaka, a Mesić se sve više pouzdava u njegove političke procjene i prepušta mu odluke o mnogim pitanjima. Dvojac koji će voditi tehnički dio kampanje – a to znači skupljanje i raspolaganje financijskim sredstvima, te organiziranje predizbornih skupova – sastojat će se od provjerenih Mesićevih ljudi Štefanije Balog i Srećka Ferenčaka.

Glasnogovornica kampanje bit će Marijana Petir koju upućeni smatraju najslabijom karikom ovog tima, ali se procjenjuje da je to bio nužni Mesićev ustupak Hrvatskoj seljačkoj stranci, jer je gospođica Petir bliska suradnica HSS-ova šefa Zlatka Tomčića. Prema informacijama iz Mesićeva okruženja, predsjednik Republike odlučio se za ovo popuštanje, jer je svjestan da mu to neće biti od prevelike štete, pošto dobro zna da će, zapravo, biti sam svoj glasnogovornik.

POKAJNIK OŠTARČEVIĆ

Vlado Oštarčević zvani Tetka – dugogodišnji djelatnik tajne policije poznate pod imenom Protuobavještajna agencija, koji je u vrijeme ravnatelja Franje Tureka bio njegovom desnom rukom, a sad je spušten na razinu običnog operativca – bio je jedan od glavnih izvora za pisanje kaznene prijave protiv bivšeg šefa: kako bi se umilio novom ravnatelju Jošku Podbevšeku, Oštarčević mu je ispripovijedao detalje o Turekovim i svojim tajnim nezakonitim operacijama prisluškivanja i praćenja svih onih persona za koje je rečeni dvojac procijenio da predstavljaju opasnost za njih osobno i za imaginarnu nacionalnu sigurnost.

Pričanjem o prljavim rabotama Franje Tureka, Oštarčević je kupio relativnu milost novih vladara POA-e, ali nije poznato je li se ispovjedio i o tome zašto su Turek i on na listu za tajno praćenje i prisluškivanje stavili i Josipa Barića, djelatnika osječkog Centra POA-e, natovarivši mu na vrat veze s organiziranim kriminalom. Prema Feralovim saznanjima, Barić je obrađivan isključivo zbog toga što Tureku nije bio lojalan u onoj mjeri u kojoj je ovaj očekivao i zbog toga što je Barić bio dobro upućen u Turekove bliske veze s Tuđmanovim šefom SZUP-a Ivanom Brzovićem, dok je Osječanin Barić za to vrijeme ratovao sa šefovima SZUP-a.

KOTROMANOVIĆ POSTAO NOVINAR

Umirovljeni brigadir Ante Kotromanović - jedan od malog broja ljudi u Hrvatskoj koji su imali kontakt s generalom Antom Gotovinom otkako je u bijegu - svoje je spoznaje o generalovim razmišljanjima početkom ove godine objavio u Večernjem listu, nakon čega je priveden na obavijesni razgovor. Brigadir Kotromanović na obavijesnom je razgovoru policiji odbio dati informacije, pozivajući se na svoje novinarsko pravo da zaštiti svoje izvore.

Je li Kotromanović imao pravo na tu vrst odgovora? S tim su se pitanjem HND-ovu vijeću časti obratili novinari Informativnog programa HTV-a. Vijeće časti je - proučivši zakone - došlo do zaključka da je pravo na uskratu informacije o izvoru određenih podataka dano svim građanima koji objave tekst u novinama, a ne samo novinarima. Ovo ljudsko, zakonsko i novinarsko pravo ne bi trebalo osporavati.

Zanimljivo je, međutim, da se ime Ante Kotromanovića ne nalazi ni na jednom popisu novinara koje je POA pratila u svezi slučaja Gotovina, premda je - osim Ive Pukanića - jedini on imao kontakt s ovom, nesumnjivo vrlo traženom osobom.

KOŠTA PROTIV OŽBOLTOVE

Nema mržnje do unutarpartijske mržnje. U skladu s tom drevnom hrvatskom navodnom poslovicom, jedna od donedavno viđenijih članica Demokratskog centra Doris Košta odlučila je malo zagorčati život Vesni Škare-Ožbolt, svojoj ljutoj suparnici koja ju je – po mišljenju ambiciozne splitske odvjetnice – smišljeno degažirala iz DC-a, e da bi se lišila konkurencije u utrci za položajem ministrice pravosuđa. Gospođa Košta, koja najavljuje vlastitu predsjedničku kandidaturu, nedavno je, naime, ponudila svoje odvjetničke usluge Anti Mrdeži, ugostitelju iz Dusseldorfa, koji je za sto tisuća eura od DC-a pokušao kupiti parlamentarnu klupu. Kako se trgovina izjalovila zbog toga što hrvatski birači u rečenoj stranci nisu prepoznali bog zna kakav potencijal, tako je Mrdeža – u skladu s odredbama ugovora kojega je potpisao s DC-om – odlučio zaiskati povrat svoga novca.

Pošto predsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt nije pokazivala osobitu volju da dotičnom poduzetniku vrati gotovinu, Mrdeža je priču pustio u javnost najavivši da će novac povratiti sudskim putem, pa mu se Doris Košta smjesta ponudila za besplatnu pravnu zastupnicu kako bi se svojoj kolegici po struci barem donekle osvetila zbog eliminacije iz političkoga života. Mrdeža se još nije odlučio, ali ne bi trebalo biti iznenađenje ako se Košti, na koncu, upornost isplati.

NOGOMETNI SAVEZ IGNORIRA NAMJEŠTANJE REZULTATA

Navika pojedinih hrvatskih nogometaša te klupskih čelnika da klađenjem na utakmice vlastitih klubova osiguraju dodatne izvore prihoda teško da će prestati i nakon napisa o čudnom kretanju rezultata na prošlotjednoj utakmici Zadar-Hajduk, na kojoj su Splićani pobijedili rezultatom 3:1, ali tako da su prvo poluvrijeme dobili oni (3:0), a drugo Zadrani (1:0).

Da se nešto sprema shvatili su u većini kladionica već u petak, dan uoči utakmice, kada je većina bookmakera skinula ovu utakmicu i pripadajuće joj opcije s kladioničke ponude. Naravno, Rene Sinovčić, tzv. vanjski stručni suradnik Zadra - inače upleten i u niz nenogometnih afera sa sudskim zapletom – odmah je porekao bilo kakvu mutnu pozadinu kretanja rezultata u Zadru...

Nismo primijetili da je igdje zabilježeno kako je s ponude većine kladionica nedavno – riječ je o 13. kolu, odigranom 30. listopada - skinut i par Zadar–Osijek (2:4, prvo poluvrijeme 0:1), naravno, također zbog sumnjivo velikog broja uplata upravo na pobjedu Osječana!

Takvo stanje možemo zahvaliti i nezainteresiranosti nogometnog saveza, koji nikoga nije sankcionirao zbog namještanja utakmica između Zadra i Marsonije iz Slavonskog Broda u prošlom prvenstvu, pri čemu su Sinovčić i njegov brodski kompanjon Dragan Marić navodno okrenuli preko milijun kuna (u Brodu je bilo 4:1 – na poluvremenu 1:1 – za domaće, a u Zadru – gdje su domaći igrači istrčali u HDZ-ovim majicama s natpisom “Pokrenimo Hrvatsku”! - 3:2 za Zadrane, ali s tim da je na poluvremenu rezultat bio 0:1).

DUBROVAČKI PRIJEZIR PREMA BAŠTINI

Tko god je ulazio u Dubrovnik s istočne strane, morao je podno Dominikanskog samostana primijetiti klesarsku radionicu Ive Biočina, koji u tom prostoru radi od 1968. godine. Od tada gospar Ivo postao je živim suvenirom, a svih tih godina ugovor o zakupu prostora od 22,67 metara četvornih dogovarao je s bivšom općinom, odnosno gradom Dubrovnikom. Posljednji takav ugovor Biočina je s gradskim vlastima, koje su slovile kao vlasnici prostora, zaključio 12. studenoga 1999., a ugovor istječe krajem ove godine.

Kao i proteklih desetljeća nadao se njegovu produžetku, tim više što je po odluci istih gradskih vlasti njegovo zanimanje svrstano u prepoznatljiv dubrovački, ujedno i deficitarni obrt koji posebno valja zaštititi. No, odnedavno je vlasnik tog prostora stanovita tvrtka Intrend iz Dubrovnika koja je objavila natječaj za zakup spomenutih 22,67 metara četvornih s početnom cijenom od 20 tisuća kuna mjesečno. Tako visoki iznos zakupa za "butigu od dvadesetak kvadrata" nedvojbeni je znak da je zbog atraktivne lokacije, očito već "senjana" za neku propulzivniju djelatnost od klesarske.

Od sredine rujna nesretni Ivo obilazi gradske oce i traži objašnjenja kako se odjednom našao u "podzakupnom odnosu s gradom Dubrovnikom", ali maestra od kamena dosad nitko iz gradske vlasti nije primio.

A gradonačelnica Dubravka Šuica (HDZ) drži govore na tribinama nazvanim "Novo lice Grada", kojih je cilj "zaštita i unapređivanje tradicionalnih dubrovačkih vrijednosti"...

GRABLJENJE ŽUPANJSKE ŠEĆERANE

Otvaranje ponuda za prodaju Sladorane Županja, koja će se zbiti idućih dana, moglo bi dovesti do velikog nezadovoljstva radnika koji smatraju da šećerena pripada njima. Kako Hrvatska, s obzirom na količinu proizvedenog šećera, ima velike kvote za izvoz u Europsku uniju, biznis sa šećerom je itekako unosan. Oko na županjsku Sladoranu, kako doznajemo, bacio je Marinko Zadro, inače vlasnik šećerane u Virovitici koji je želio kupiti i šećeranu u sklopu IPK Osijek. Tamo je, međutim, unatoč željama nekih od članova Vlade iz prethodne koalicijske vlasti koji su ga podržavali, naišao na tvrd orah, pa IPK nije prodan nego je 51 posto ostalo u rukama radnika.

Drugi na listi mogućih kupaca je dvojac Steve Bubalo i Marko Pipunić, koji su već neuspješno sudjelovali u privatizaciji IPK Belje, a kojima je, kako se priča u kuloarima, bliska sadašnja Vlada. Na trećoj strani su radnici koji se zalažu za radničko dioničarstvo, ali na tu se opciju, kako trenutno stoje stvari, nije pametno kladiti. U slučaju da se vlast ogluši na njihove zahtjeve, radnici najavljuju scenarij sličan onome koji su napravili i radnici PPK Valpovo kada je tvrtku pokušao preuzeti Ivo Brzica.

SRPSKA ZAHVALA HRVATSKIM BRANITELJIMA

Zanimljivo je bilo gledati glasanje o Zakonu o pravima branitelja u utorak u Hrvatskom saboru. Za pozitivno očitovanje o Vladinom prijedlogu bilo je nužno dobiti sedamdeset i sedam glasova, među kojima su trebala biti i tri zastupnika iz redova srpske nacionalne manjine. HDZ i njihovi partneri, bez glasova SDSS-a, ostali bi bez kvoruma, budući da nisu bili sigurni kako će se ponašati trojica HSP-ovaca. Ipak, na kraju su i oni ostali u sabornici, a Zakon je s osamdeset glasova "prošao" Sabor. Zanimljivi su, međutim, bili komentari predstavnika braniteljskih udruga koji su glasanje pratili sa saborske galerije. Nakon pljeska zastupnicima i kritike opoziciji, branitelji su međusobno komentirali što se dogodilo. Jedan od njih je kazao ovo: "Da nije bilo Srba, ne bi bilo kvoruma", na što se drugi nadovezao: "Bolje reći, da nije bilo braće četnika, ne bi bilo Zakona."

VIBBIJEVA KRIZA IDENTITETA

Vibor Kalogjera zvan Vibbi, proslavljen kao autor legendarnih, nekonvencionalnih “bloggova” - zbog kojih je i ostao bez posla u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu - sredinom tjedna otkrio je kako je, zapravo, bio žrtvom zavjere.

U pismu koje je objavio Vjesnik, “Vibbi” zapravo tvrdi da nije Vibbi. To jest, nije taj za kojeg se mislilo da jest. “Odgovorno izjavljujem”, piše Vibor, “da nisam pisao objave na blogg provideru www.mojblog.com, koje su objavljene 17. i 27. studenoga 2004. Pretpostavljam da je ista osoba koja je kopirala blog naslovljen 'Diplomat u USA'... nastavila pisati pod pseudonimom Vibbi.”

Dotičnu operaciju zamjene identiteta, Vibor Kalogjera opisuje kao “lažno predstavljanje koje se može smatrati krađom identiteta, što je kažnjivo po zakonu”.

Kako god bilo, ostaje činjenica da je hrvatska diplomacija ostala bez jednog mladog diplomata ali je, zauzvrat, web prostor dobio jednog nekonvencionalnog autora blogova. Upitno je jedino zašto je Vibbiju Kalogjeri trebalo skoro pola mjeseca da otkrije kako je fatalni udes njegove karijere prouzročio nekakav kradljivac identiteta, a ne on sam.

GOEBBELS ME

Nekoliko stotina knjiga iz knjižnice zagrebačke Gornjogradske gimnazije, na Katarininom trgu 5, bačeno je 23. studenog u dvorišni kontejner za papirni otpad. Vijest o epilogu knjižničnog otpisa ne bi privlačila pozornost, da nije riječ o postupku izvedenom temeljem legendarnog "Obvezatnog naputka o korištenju knjižnog fonda u školskim knjižnicama" iz 1992. godine, s potpisom tadašnje ministrice prosvjete i kulture Vesne Girardi-Jurkić. Tim službenim aktom, naime, u nemilost je gurnuta literatura tiskana u Srbiji, na srpskom jeziku i ekavici, iako ne nužno na ćirilici, ali i uopće "na svim jezicima sličnim srpskom", kako se o potrebi "čišćenja" nepoželjnih knjiga u Hrvatskoj 1997. izrazio ministar financija Borislav Škegro, premda je srpskom jeziku najsličniji - hrvatski... I ovaj put, međutim, spašeno je nekoliko desetaka primjeraka knjiga osuđenih na smrt.

Prema riječima svjedokinje, građanke Zagreba, čiji su podaci poznati Picaškandalu, a koja je toga utorka prije nekoliko tjedana šetala Gričem i Katarinskim trgom, čistačice su iz narečene škole, poznate i kao VI ženska gimnazija, iznosile kutije i vrećice pune knjiga. "Nisu imale ništa protiv da se uzme nešto knjiga, iako su vidno bile u strahu. Rekle su da prema naputku ravnateljice ne smiju knjige ostavljati pokraj kontejnera, nego ih moraju sve baciti u nj", rekla nam je dotična gospođa. Prilikom posjete u njezinom domu uvjerili smo se da su knjige u vrlo dobrom stanju, dok knjižnični pečati odgovaraju starim nazivima institucije: Ugostiteljsko-hotelijerski obrazovni centar i VI gimnazija - ženska. Uglavnom su posrijedi beogradska izdanja filozofske literature, od Fromma, Lukacsa, Platona, Nietzschea, Hegela, Russella, Feuerbacha... Prilažemo fotografiju.

"Navratila sam i u srijedu", dodaje naša sugovornica, "no jučer napunjen kontejner već je bio prazan. U školi su mi rekli da su to 'valjda bile one knjige, koje se ne smiju držati'. Ostavila sam broj knjižničarki, da mi se javi ako će bacati još knjiga, ali nije me zvala." Razgovarali smo s istom knjižničarkom, i doznali da su ove knjige otpisane još prije šest godina. "Postupljeno je po naputku za ćirilične knjige", dobili smo odgovor. "Ovo su bile latinične knjige", primijetili smo. "Da, no bez nekih stranica", nastavila je knjižničarka. "Nije točno, pregledali smo knjige, i sasvim su očuvane", dodali smo. "Otpis je proveden zakonski, prema naputku. Više nemamo mjesta za čuvanje tih knjiga. Nudili smo ih kolegama u zbornici i knjižnici 'Prosvjete', ali ni ona više ne prima stare knjige", zaključila je knjižničarka, koja nam se nije željela predstaviti imenom.

Nismo dobili odgovor na pitanje zašto knjige nisu ponuđene zainteresiranim građanima, nego su mučki poslane u reciklažu. Ovo je ionako samo jedan od slučajeva koje je Feral zabilježio zadnjih godina, jer su u Hrvatskoj od početka devedesetih naovamo uništene stotine tisuća svezaka knjiga "na srpskom i sličnim jezicima". Nitko za to nije odgovarao, osim što je Feral morao platiti 30 tisuća kuna radi pisanja o uništavanju knjiga u Gradskoj knjižnici Korčula. Jer, tada smo bibliotekarku Izabel Skokandić nazvali "djevojčicom sa žigicama". U najnovijem pak slučaju nije riječ o samo jednoj djevojčici; kako bi i bilo, ako je mjesto radnje ženska gimnazija... No, budući da je "otpis proveden zakonski", ne bi li konačno ministar znanosti i prosvjete Dragan Primorac mogao ljubazno povući notorni naputak i osuditi sramotnu goebbelsovsku praksu u Hrvata, koja očito ne jenjava?

I. LASIĆ

ZAHODI NEPROCJENJIVE VRIJEDNOSTI

Direktor zagrebačkog Autobusnog kolodvora Vjekoslav Karara još od imenovanja na to mjesto 2001. godine ponaša se tako rastrošno da je uspio nadmašiti Milana Bandića, dosadašnjeg kralja u rasipanju gradskog novca. Karara je, naime, krajem prošle godine Skupštini trgovačkih društava predložio kupnju poslovnih prostora veličine 492 kvadratna metra od Croatia busa za 20,6 milijuna kuna, što iznosi nevjerojatne 42 tisuće kuna po kvadratu. Ministarstvo financija procijenilo je vrijednost istog prostora na 9,6 tisuća kuna po metru četvornom.

Takvo je ponašanje dovelo do smanjenja dobiti Autobusnog kolodvora za 56 posto u prošloj godini, što poduzetnog direktora nije spriječilo da krene u nova suluda ulaganja. Nakon što je postavio vodoskoke na kolnim ulazima, kako bi natjerao putnike da plaćaju dodatne karte ako žele nekoga ispratiti, 2004. godinu Karara je obilježio preuređenjem zahoda. Investicija je bila vrijedna urnebesno visokih devetsto tisuća kuna koliko je Autobusni potrošio za preuređenje triju zahoda!? Dakle, tristo tisuća kuna po jednom zahodu! Ili, četrdeset tisuća eura po komadu! Što je u tim toaletima toliko koštalo, nismo uspjeli doznati, s obzirom da se na prvi, a bogme ni na drugi pogled, ne razlikuju od normalnih zahoda.

Pipe nisu zlatne, iz njih ne teče kozje mlijeko, a ni pisoar nije onaj kojeg je otac konceptualizma Marcel Duchamp 1917. godine postavio kao vrhunsko umjetničko djelo. Ipak, ako ništa drugo, zahodi su svakako pripomogli "konceptualistu" Karari da na web stranicama zagrebački Autobusni kolodvor proglasi "kao najljepši objekt takve vrste u Europi sa puno popratnih sadržaja u funkciji putnika".

G. BORKOVIĆ

PROVALA U OSJEČKOM MUP-U

U zgradi Policijske uprave Osječko-baranjske tokom prošlog vikenda provaljeno je u prostorije u kojima se vodi istraga oko nedavno uhićene skupine Osječana, koje se sumnjiči za kaznena djela otmice, dvije iznude i jedan pokušaj iznude. Naime, nakon što je osječka policija nedavno uhitila Dragu Babića, Tihomira Wilhema, Miroslava Vorkaipića i Gorana Krivića – što je izazvalo pravu paniku u osječkom krim-miljeu, u Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj poduzete su posebne mjere kako informacije o toku istrage ne bi curile. Navodno su prostorije u kojima se istraga obavljala bile pod posebnom zaštitom, jer su postojale indicije da su i neke osobe iz policije bile povezane s uhićenom skupinom.

Feral ima potvrdu iz tri izvora da se tokom prošlog vikenda u te prostorije nasilno ušlo. Navodno je u prostorije provaljeno pajserom, a cijela se stvar pokušala sakriti od javnosti. Nakon toga, tvrde Feralovi izvori, na prostorijama su zamijenjene brave.

Glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Zlatko Mehun u usmenom je odgovoru na Feralovu pisanu zamolbu o detaljima tog slučaja, u srijedu, 1. prosinca, odgovorio kako nije bilo nasilnog ulaska u prostorije osječke Policijske uprave u kojima se vodi spomenuta istraga. Mehun je međutim dodao da je na osnovu glasina o nasilnom ulasku, u policiji obavljeno vještačenje cilindra brave, te da nije utvrđeno da se u prostorije ulazilo silom. Razlog zašto se uopće išlo na vještačenje brave na vratima prostorija u kojima se vodi istraga, kaže Mehun, jest u oštećenju vrata, koje je, kako se ispostavilo, nastalo ranije.

Glasnogovornik MUP-a nije mogao odgovoriti na pitanje zašto su u Policijskoj upravi nakon vještačenje ipak mijenjane brave, rekavši kako o tome ništa ne zna.

Feralovi izvori međutim tvrde da u Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj posjeduju audio-traku na kojoj je snimljeno upozorenje jednog od načelnika osobi iz krim-miljea u kojem ga obavještava kako mu se sprema premetačina stana, te mu savjetuje da skloni sve kompromitirajuće stvari. To se upozorenje nije odnosilo na slučaj nedavno uhićenih Osječana, ali potvrđuje postojanje krtice unutar PU Osječko-baranjske.

D. HEDL

ČOBANKOVIĆEV NEPOTIZAM

Nema tome niti dva mjeseca koliko je prošlo od svečanog otvaranja poslovnice Croatia banke u Vukovaru. Osnovni cilj širenja posrnule banke u državnom vlasništvu, kako su naveli nazočni dužnosnici ministar poljoprivrede Petar Čobanković i ministar financija Ivan Šuker, bio je "poticanje gospodarskog razvoja Vukovara i okolnih područja stradalih u ratu". Kako u praksi izgleda "poticanje razvoja" vidjelo se isti taj dan. Naime, za voditeljicu vukovarske poslovnice određena je Katica Ćorić, rođena sestra ministra Čobankovića, tamošnjim žiteljima poznata po članstvu u Nadzornom odboru uništenog poduzeća Agrokomerc iz Iloka. Što je bankarku Katicu Ćorić izdvojilo u odnosu na ostale kandidate za funkciju voditelja poslovnice – nije poznato. Naravno, osim bratske, odnosno sestrinske veze s ministrom.

Međutim, ta činjenica za Katicu Ćorić ne predstavlja problem. "A što vas to zanima? Pa što ako sam sestra? Ne vidim nikakav problem u tome. Ne želim dalje s vama razgovarati", odrješito je kazala Feralovom novinaru Katica Ćorić.

To, međutim, nije sve. "Značajan doprinos razvoju ovog kraja", kako je kazao Čobanković, ministar je potaknuo s još dvoje zaposlenih iz njegova "rodijačkog klana" Čobanković-Ćorić u vukovarskoj ispostavi Croatia banke. Riječ je o njegovim nećacima Krunoslavu Čobankoviću i Mariji Ćorić, čije zaposlenje Katica Ćorić također nije željela komentirati. Premda je njih dvoje zasad niže rangirano u bankarskom poslovanju, za očekivati je da će – barem dok je stric na funkciji – uskoro i oni napredovati u hijerarhiji, s obzirom da je predsjednik Uprave Croatia banke Krunoslav Brkljačić, koji je amenovao zapošljavanje po rođačkoj liniji, izrazio uvjerenje da će vukovarska poslovnica vrlo brzo postati samostalna podružnica banke. Da ne bude zabune, riječ je već o trećoj poslovnici Croatia banke u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

G. BORKOVIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

RADOVAN ORTYNSKI - Zaboravljeni asovi u Hrvatskoj tipska su pojava; kada upoznate jednoga, poznajete sve. Oni “nisu nestali iz javnosti nego su se sami povukli”, razočarani su i uvrijedjeni, u pravilu ističu da se nisu bavili trivijalnom politikom nego vođenjem državnih poslova gdje su stradali samo zbog tvrde načelnosti i otpora bezumlju, jednoumlju i sl., a sada, u miru, sređuju dojmove koji će, ukoričeni u neko debelo višeknjižje poput Churchilla, jednoga dana proizvesti pravu senzaciju. Naši zaboravljeni asovi su, za razliku od Rusije ili sličnih država, sinekuristi vlastite “disidencije”: obično ih je najlakše naći na Pantovčaku ili Tuškancu, gdje u hladovini rezidencijalnog kvarta uživaju u saborskoj, predsjedničkoj ili nekoj drugoj tzv. povlaštenoj mirovini. U javnosti se, međutim, predstavljaju kao patnici s Kolime.

E, Radovana Ortynskog nećete naći ni u mirovini, ni u hladovini: naš Eliot Ness nalazi se na Zavodu za zapošljavanje! Pojava je apsolutno izvanserijska, posve netipična i totalno nevjerojatna. Sabor nije prihvatio njegovu ostavku nakon neuspješnog procesa “zločinačkoj organizaciji”, već ga je razriješio dužnosti, nakon čega se Ortynski obratio hrvatskim pravosudnim tijelima. “Sve postupke koje sam vodio u Hrvatskoj izgubio sam” rekao nam je Ortynski, objašnjavajući da nije prešao u odvjetnike jer ne može i ne želi platiti pet tisuća eura za učlanjenje u Odvjetničku komoru. “Upravni i Ustavni sud odbili su moje zahtjeve. Nakon toga podnio sam tužbu u Strasbourgu, Međunarodnom sudu za ljudska prava, gdje očekujem pravedno rješenje. Nakon smjene, nisam imao pravo ni na 900 kuna ni na bilo kakvu naknadu, premda su mnogi o meni pričali gluposti...”

Poznavatelji prilika u pravosuđu tvrde da je tomu tako zato što Ortynski - s jedne strane - nije pripadao ni jednoj stranci, klanu, fratriji ili bratstvu hrvatskih političkih uglednika a, s druge strane, zato jer je bio pomalo nespretan. Njegova današnja, tužna pozicija, dodatni je dokaz da je u svemu, vjerojatno, imao bar dobre namjere, jer takve u Hrvatskoj - bez političke podrške - zakonomjerno vode prema Zavodu za nezaposlene.

B. RAŠETA

TRI x TRI

Događaje tjedna za Feral komentiraju:

ĐURĐA ADLEŠIĆ, predsjednička kandidatkinja HSLS-a, o (ne)pogodnosti datuma (2. siječnja 2005.) predviđenog za održavanje izbora:

- To nije prikladan datum, jer ljudi će tog dana vjerojatno željeti ostati doma, ili će mnogi još biti na putu, nakon dočeka Nove godine. U svakom slučaju, 2. siječnja nije vrijeme kad bismo baš poželjeli izaći na izbore. To je datum prilagođen discipliniranim biračima, naime, onima koji pripadaju određenoj stranačkoj strukturi, koji glasaju i kad "padaju sjekire". Aktualna vlast je vodila računa o svom interesu, a naravno da će meni i nekim drugim kandidatima takav odabir datuma biti štetan, makar nemam namjeru koristiti datum kao izgovor za izborni rezultat, da odmah naglasim, pa bilo to unaprijed ili naknadno.

VESNA KESIĆ, novinarka i aktivistica mirovnog i ženskog pokreta, o reakcijama nadležnih državnih tijela na seksualno maltretiranje ročnika u splitskoj vojarni Lora:

- Ovaj je slučaj dodatno umanjio ionako slabo povjerenje građana u institucije sustava, a reakcija nadležnih - po onomu što sam vidjela u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno” - nevjerojatna je jer pokazuje kako oni vjeruju da se povjerenje javnosti može vratiti negiranjem ili minoriziranjem djela. Raspravlja se je li to bilo “zlostavljanje” ili “uznemiravanje”. Big deal! Tu ne pale nikakve afektacije, nego samo silno energična i silno ozbiljna akcija. Oni su dužni istražiti što se tu zbivalo i postupiti po zakonu, a ne unaprijed umanjivati značaj djela!

NENAD STAZIĆ, saborski zastupnik SDP-a, o saborskoj krizi nastaloj nakon HDZ-ovog odbijanja zahtjeva oporbe o ponavljanju izglasavanja (ne)povjerenja ministru Žužulu, zbog čega su oporbene stranke odlučile bojkotirati glasanje:

- Dogodio se neviđen skandal, potpuno neprihvatljiv u demokratskom svijetu - da se izmisli kvorum u parlamentu i da se na temelju takvog izmišljenog podatka glasa o nepovjerenju ministra. Tako se može sutra dogoditi i s cijelom Vladom! Predsjednik Sabora Vladimir Šeks takvim je ponašanjem uvrijedio i Sabor i građane. Ne želimo sudjelovati u ovakvoj farsi i krađi! Mislim da smo bojkotiranjem glasanja napravili dobar posao, jer smo HDZ i stranke koje podupiru Vladu natjerali da stalno održavaju kvorum u sabornici.