EMINEM: "ENCORE" (INTERSCOPE)

SABOTAŽA MUZIKE

Nakon pet godina eksplicitnog demonstriranja white trash kontroverzi i frustracija, Eminemu ostaje samo jedno mjesto u kojem nalazi motiv za pjesmu, a to je prošlost. Namjerno kažem motiv, a ne tema, jer puko ponavljanje tema nije pravi problem. Hej, Elvis je cijeli život pjevao o dvije iste stvari, pa mu to nitko ne nabija na nos. Pravi je problem u tome što, slavan, bogat, uspješan i prihvaćen koliko uopće hip-hoper može biti, Eminem teško iznalazi uvjerljivu motivaciju za salve jala i lakomosti koje čine njegov repertoar. Bljuvanje bijesa naspram majke i supruge (akcentirano zvucima pravog povraćanja, za one kojima je "Od tebe mi se riga" i "Dabogda krepala droljo" presuptilno) već postaje otužno.

Bogamu, i Hamlet bi se dosad već zbrojio. Isti je slučaj i s blaćenjem kolega – zabavljača. Dok je bio raper u usponu ta mu je konfliktnost pristajala, ali danas je on poput Aliena koji reži na Teletubbiese. Čak je i jedan od najsimpatičnijih glazbenih momenata – umetanje zaboravljenog pop-hita “Toy Soldiers” u pjesmu – upropastio beskrajnim prepričavanjem neke od brojnih prepirki u VIP-salonu. Onaj dio od 77 minuta koji nije potrošen na prozaično gloženje, protraćen je na opravdavanje i revidiranje prošlosti, pa se čini da Eminem najveći dio albuma puca u prazno, i to ne zato jer je ostao bez metaka, nego jer je pogubio mete.

Najsnažniji trenutak albuma upravo je onaj u kojem naš junak prestaje kopati po vlastitom šupku. “Mosh”, jedak napad na Busha, vibrira od borbenosti i poleta. Eminem na “Encore” pjeva više nego ikada prije, a Dr.Dreov gipki funk pruža mu svaku podršku u tome, ali zvuci tjelesnih funkcija tradicionalno ograničenih na nusprostorije i dječje viceve prečesto sabotiraju muziku. Možda je Eminem sam najbolje uočio problem rekavši: "I can get away with anything I say, and you will love it." Problem je jedino u tome što čak ni o omiljenoj temi – samom sebi – više nema što reći.

________________________________