Osoba tjedna: JOSIP BROZ
29. prosinca, 2004.
To je da ne povjeruješ ušima. Nakon što je srušen Titov spomenik u Kumrovcu, oglasila se središnjica MUP-a i preko loše navijenog glasnogovornika objavila, suho i glupo, da motivi počinitelja nisu poznati.
Po tome ispada da će Mlinarićevi momci sada zasukati rukave tako što će temeljito istražiti sve moguće pobude koje ovdje dolaze u obzir. Uključujući valjda i to da je netko minirao Augustinčićevu skulpturu samo zato da se dokopa vrijedne bronce od koje je napravljena.
Odmah zatim oglasila se i Sanaderova vlada, a ona, rekosmo u sebi, bolje zna te stvari pa će valjda znati i reći što i kako treba. Ali, vraga, osim što je oštro osudila kumrovečki događaj i zatražila od policije da ga što prije rasvijetli, i ona je o počinitelju jedva išta više promucala.
Nazvala je, doduše, ono što su napravili vandalskim, što je barem isključilo kramarske motive rušitelja, ali tko su i što su ti vandali – opet ni slova. Tako je čast hrvatske izvršne vlasti morao spašavati najniži u njenoj hijerarhiji, načelnik kumrovečke općine Srećko Blažičko.
Taj široj javnosti potpuno nepoznati gospodin odvažno je u TV-kameru rekao da po njegovoj procjeni u Hrvatskoj ponovno raste plimni val fašizma. Iako ima indicija koje tome neosporno idu u prilog (nedavna HRT-ova anketa u kojoj je 58 posto gledatelja pozitivno ocijenilo NDH), ta procjena ipak izgleda pretjerano.
Fašizam je posljednjih godina skinut s državnih jasli, i prilično je vjerojatno da kumrovečka eksplozija i jeste ljutita reakcija na to (sudionici nedavnog ustaškog mimohoda u Zadru čak su i otvoreno govorili da ako se već njih zabranjuje, neka se onda sruši i spomenik "onom zločincu" u Kumrovcu).
Ali, svejedno, gospodin Blažičko zaslužuje duboko poštovanje, jer je naglas progovorio o svemu onome o čemu je Sanaderova vlada čvrsto odlučila šutjeti. U vladinom saopćenju čak nema govora ni o tome tko je zapravo taj Tito kome je eksplozivom raznesena brončana glava.
Kao da se htjelo između redaka progurati da je riječ o komunističkom diktatoru, ili, čak, komunističkom epikurejcu i bonkuloviću. Koješta! Srušen je, premijeru, spomenik vođi antifašističkog pokreta Hrvatske i drugih zemalja iz nekadašnje zajedničke države, što će nepogrešivo pogoditi i zadnje provincijske novine u svijetu koje o tome sada budu pisale.
Ali, eto, Sanaderova vlada nije pogodila! Pa se postavlja pitanje koje je zapravo vrste antifašizam koji ona posljednjih mjeseci deklarira u javnosti, i koliko je on zaštićen od primjesa fašističkog antifašizma koji sada gledamo u Srbiji, a puno dulje i ovdje u Hrvatskoj.
Marinko ČULIĆ