TSUNAMI

Posljednji izvještaji kažu da je preko 59 tisuća ljudi poginulo a još tridesetak tisuća nestalo u nizu plimnih valova prouzročenih jednim od najsnažnijih potresa otkako je izumljen prvi seizmograf. Potres magnitude 9 stupnjeva po Richterovoj skali s epicentrom u podmorju 250 kilometara jugoistočno od Sumatre pokrenuo je tsunamije koji su poharali južnu Aziju, a energija oslobođena sudarom dviju tektonskih ploča bila je tolika da se i Zemlja zaljuljala oko svoje osi. Najviše žrtava je u Indoneziji (preko 27 tisuća), potom u Šri Lanki (više od 19 tisuća), Indiji (11,5 tisuća) i Tajlandu (tisuću i pol). Neki su otoci, tvrde geofizičari, pomaknuti i po 20 metara, a sjeverozapadna punta Sumatre je 36 metara udaljena od svoje doprekjučerašnje pozicije.

KRESOJE

Prije dvije godine smo vas na ovim stranicama upoznali sa Spasojem. Da vas podsjetimo, bilo je to naše ljudsko ime za asteroid kojega je zvjezdoslovna birokracija nazvala 2002 NT7, a čiji je svečani dolazak na Zemlju najavljivan za 1. veljače 2019. godine. Spasoje je širok oko dva kilometra, a brz 28 kilometara u sekundi, a šanse koje su mu davane da udari u Zemlju iznosile su jedan naprema milijun. Sada vas imamo čast upoznati sa Spasojevim rođakom Kresojem (službeno 2004 MN4) koji će na Zemlju pasti 13. travnja 2029., a o čemu ćete biti podrobnije izviješteni u 2270. broju vašega omiljenog tjednika. Unatoč tome što je pet puta manji od Spasoja, Kresoje puno bolje kotira na kladionicama: šanse da nas pogodi dosežu rekordnih 1 naprema 43. Udar malog ali zajebanog Kresoja napravio bi rupu široku 15 a duboku 4 kilometra, izazvao lančane potrese. I ako je vjerovati astronomima – "digla bi se velika i gusta prašina". Zbog čega bi netko alergičan na prašinu, nered, svinjac i kotac mogao s punim pravom zatražiti da se Spasojeva rođaka Kresoja preimenuje u Prasoja.

USTAŠE

A u zemlji koju je prije petnaest godina zdimio kretenoid Znasoje, ustaška divljanja poprimaju razmjere elementarne nepogode. Družina koja je nedavno paradirala Zadrom u ustaškim uniformama i sa slikama Ante Pavelića i Ante Gotovine upriličila je misu zadušnicu za neprežaljenoga poglavnika i tom prigodom nasrnula na novinare. Predsjednik Udruge Hrvatski domobran Željko Stipić dograbio je za vrat fotoreportera Večernjeg lista Antu Pavlinovića, a Stipićevi su doglavnici za to vrijeme nasrnuli na snimatelja RTL-a. Razlozi napada zasad su nepoznati. Može biti da se zadarskim ustašobranima nije svidjelo što su im kape na snimkama s posljednjeg ustaškog derneka izgledale groteskno premale, iako su pokupovali najveće konfekcijske brojeve... Ako je tome tako, bojim se da tu nema lijeka. Tim zapečenim volumenima ne pomaže ni Photoshop.

PLETENICE

Viktor Juščenko je službeno proglašen pobjednikom ukrajinskih predsjedničkih izbora. U ponovljenom drugom krugu osvojio je 51,99 posto glasova, dok je njegov protukandidat Viktor Janukovič skrpio 44,19 posto. Janukovič odbija priznati poraz zbog, kako je kazao, kršenja Ustava. Najavio je žalbu Vrhovnom sudu, a morao ju je predati do zaključenja ove stranice. Unatoč tome što su svi rokovi za predaju Informbiroa prekoračeni, nismo uspjeli doznati je li Janukovičeva žalba blagovremeno prispjela u Vrhovni sud.

Nema predaje! Dok iščekujemo da portir u zgradi Vrhovnog suda podigne slušalicu i za naš list kaže ekskluzivno: "Alo! Tko mnome tjerašč zajebancjom?", primjećujemo da je prva dama narančaste revolucije Julija Timošenko uspjela skoknuti do frizera i svoje impozantne pletenice žrtvovati za nešto nalik Vesni Šk... Jeste vidjeli šta je prelazak na pravo tranzicijsko tržišno novinarstvo, ha? Čekamo ekskluzivu i olajavamo frizure.

OZBILJNO

A jeste li joj vidjeli šjalpetu? A torbetu? A u šta ste gledali... Dobro, neću više kad vam nije ni do tranzicije ni do tržišnosti. Nego vam je, šta ja znam, do Rumsfeldova nenadanog posjeta Iraku. Ili do Putinove nacionalizacije Jukosa. Ili do nedemokratskih izbora u Uzbekistanu. Ili do uspješnog lansiranja Topola-M. Ili do Sharonova obećanja pravičnih palestinskih izbora. Ili do napada na Hakima. Ili do godišnjih izbora. Kao da je teško pogoditi da glasam za "Dječje oči" i "Na zlu putu", premda ni dječjim očima ni zlu putu nije do moga glasa, za "American Splendor" i "Glavom kroz zid", za svaku pjesmu koju je ove godine otpjevala Mavis Staples...

TRAVA

A ako treba glasati za neki od svjetova, evo glasam za onaj biljni. Na Antarktici je, čitam, nekontrolirano nikla trava.

Pa želim da vam 2005. bude nekontrolirano nasmijana.

"Osjećam da životom trebam stajati iza svojih riječi, iza svojega pisanja. Osjećam da se moram ponašati u skladu s onim u što vjerujem. Ako se ne bih tako ponašala, sve bi izgubilo smisao." Ovim je riječima Susan Sontag izložila svoj životni i intelektualni credo. Sjećamo ih se u tužnoj prigodi, nakon što je iz New Yorka stigla vijest da je velika američka spisateljica preminula u svojoj 72. godini.

Susan Sontag je bila jedna od najsvestranijih i najlucidnijih teoretičarki kulture 20. stoljeća, ispisala je brojne briljantne analize društvenih fenomena, romane, kratke priče, scenarije, režirala... I dizala svoj glas u zaštitu obespravljenih, kako onih u Sjedinjenim Državama, tako i onih širom svijeta. Nakon što je osudila američku invaziju na Irak, prišiven joj je nadimak "Osama Bin Sontag" i zasule su je prijetnje smrću. Stizale su joj i na bolničku postelju, dok se borila s teškom i nažalost nesavladivom leukemijom.

Autorici "Bolesti kao metafore", "Eseja o fotografiji", "Dobročinitelja", "Ljubitelja vulkana", "U Americi" i još mnogih knjiga ovaj list duguje posebnu zahvalnost zato što je u vrijeme sudske harange Franje Tuđmana protiv Viktora Ivančića i Marinka Čulića stala na čelo Odbora za Feral Tribune.

"Preostaje jedino spasavati dostojanstvo. I ponovno, ali sada doista zauvijek, bježim žurno iz staroga zavičaja." Tako eto završava "Dražba zavičaja", posljednji roman Vojina Jelića, objavljen 2000. godine.

Vojin Jelić, jedan od naših najznačajnijih prozaika, umro je prošloga tjedna u Zagrebu. Rodni Knin u kojemu su, kako je pisao, "oduvijek i napretek carevale bure i budale" bio je Jelićeva literarna preokupacija. Tragedije gradića čiji je mediteranski duh nepovratno zatiran pod kamama i čizmama krvožednih "rodoljubaca" provlače se kroz čitav opus Vojina Jelića. Romani "Anđeli lijepo pjevaju", "Trka slijepih konja", "Pobožni đavao", "Kozji hotel", knjige novela "Limeni pijetao" i "Gorki bajami", te knjiga svjedočanstava "Ne damo vam umrijeti" samo su neki od Jelićevih nezaobilaznih naslova.

U Biblioteci Feral Tribune objavljena je knjiga "Pogledaj svoje ruke" u kojoj Vojin Jelić gorko sumira kninski historijski udes devedesetih: "Voljko smo iskopali najnovije svenarodno groblje i pod istom krstačom zauvijek sahranili i živote i našu sveukupnu i završnu povijest. Za cijeli naš kraj, diljem sjeverne Dalmacije, u nebrojenim doturima raznoraznih uvoznih dostavnica, najbezobraznije štrče grubo tesani drveni krstovi i križevi; već stoljećima nas prebrojavaju samo nad grobljanskim rakama."