PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Igor Lasić, Vladimir Matijanić, Hrvoje Prnjak i Boris Rašeta

VIŠEJEZIČNA VLADA

Svako malo HDZ-ovi se političari, pohvale kako premijer Ivo Sanader, ujedno i predsjednik vladajuće stranke, govori čak četiri jezika, nerijetko pri tom aludirajući na bitno skromnije jezično znanje bivšeg premijera Ivice Račana te aktualnog predsjednika države Stipe Mesića. Umjesto zaključka koji bi HDZ-ovskim logičnim slijedom sugerirao kako nema bolje Vlade od postojeće, i kako nitko bolje od Sanadera ne bi bio u stanju obaviti poslove oko kandidature za Europsku uniju, pozabavit ćemo se ostalim poliglotima iz Sanaderova kabineta.

Drugi su mediji već pisali kako ministar obrane Berislav Rončević ne zna niti jedan strani jezik. No, po znanju mu opasno konkurira i ministar poljoprivrede, Petar Čobanković, koji će teško bez pomoći savladati poveći paket mjera koje hrvatski poljoprivrednici moraju usvojiti prije euro-integracije, budući da se služi tek njemačkim, i to – pasivno. Njegov kolega zadužen za gospodarstvo, Branko Vukelić, podjednako slabo nabada engleski. Marijan Mlinarić barata s čak dva strana jezika, njemačkim i engleskim, doduše, pasivno, i u svakom slučaju nedovoljno za ozbiljniju komunikaciju od “was sagen Sie”, “zimmer frei”, “where is police station?”... Ostali ministri uglavnom se služe po jednim jezikom aktivno i eventualno još jednim pasivno, ma što to značilo. Iznimka u tom više nego skromnom skupu jezičara tek je ministrica Kolinda Grabar-Kitarović, ministrica europskih integracija, koja aktivno govori engleski, španjolski i portugalski te pasivno talijanski, njemački i francuski.

BIG BROTHER VAŽNIJI OD TRAGEDIJE

Mediji u Hrvatskoj iskazali su posljednjih dana nevjerojatan pijetet spram pedesetak tisuća smrtnih žrtava kataklizme na jugu Azije. Osim što su vješto zaigrali na kartu poistovjećivanja domaćeg čitateljstva s tragično skončalim ljudima, posredstvom uporno tražene i konačno pronađene žrtve hrvatskog porijekla, pojedinim "sredstvima javnog informiranja" znala je pobjeći i direktnija akcija u slavu i prosperitet vlastitog profita. Primjerice, naslovna stranica teleteksta RTL-a donijela je dan poslije azijske tsunami-pošasti, na prvom mjestu vijest o završetku "Big Brother" projekta ove televizijske kuće, i pobjedi izvjesnog Saše u tom showu, a na drugome mjestu vijest o dvadeset i tko zna koliko, u tom trenutku, tisuća poginulih ljudi.

Očita je istina, dakle, da velikom broju medija prioritet predstavlja čitanost ili gledanost, što znači prodaja i zarada, a tek zatim, ili uopće ne, objektivna informiranost javnosti. A prirodne katastrofe i ljudska nesreća pritom su isključivo sredstvo kapitala, makar bile stavljene i na drugo mjesto.

INDEXOVA SPEKTAKULARNA VIJEST

Gotovo sva ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je Stipe Mesić uvjerljivo prvi na listi predsjedničkih kandidata dok ga, na drugom mjestu - s nedostižnim zaostatkom - slijedi Jadranka Kosor. Anketa Index portala, međutim, pokazuje rezultat koji bi se mogao nazvati kopernikanskim obratom, jer, iza lidera Mesića, drugo mjesto s fascinantnih 24,87 posto podrške, drži “boy from Tresniewka”, Boris Mikšić - jedan od rijetkih ljudi u ovoj zemlji koji se mogu pohvaliti da su svojevremeno preveslali čak i Obitelj, to jest njezin manje pametni dio u liku Stjepana Tuđmana.

Inače, po ovoj anketi Stjepan Mesić može računati na nešto više od 35 posto glasova, Jadranka Kosor skromnih 9,47 posto dok je četvrti dr. Ivić Pašalić sa 8,94 posto.

Iz svega skupa da se izvesti jedino zaključak da su Mikšićevi fanovi agilni u internet glasanjima.

DOMIĆKA KONAČNO PRED SMJENOM

Sudačko vijeće splitskog Županijskog suda pod predsjedanjem suca Vicka Prančića odlučilo je u utorak da je Ivana Domić, predsjednica supetarskog Općinskog suda, zrela za odlazak s te funkcije. Ivana je Domić, podsjetimo, prema nalazu inspekcije koju je provelo troje sudaca splitskog Županijskog suda, kriva jer je u šest godina donijela oko 850 nezakonitih presuda kojima je velikom broju parcela na Braču, promijenila vlasnike, a da stare vlasnike, mahom iseljenike, o tome uopće nije obavještavala. Sutkinja i predsjednica supetarskog suda žalila se Vrhovnom sudu, a kad je i on potvrdio nalaz Županijskog suda, pojavila se na sjednici sudačkog vijeća i ponovila da je sve radila po zakonu.

Suci joj ovoga puta nisu povjerovali, pa će u trenutku kada čitate ovaj Feral Ivana Domić, već biti bivša predsjednica Općinskog suda. Osim ako se ne dogodi neko čudo, premda je Vesna Škare-Ožbolt, ministrica pravosuđa, odlučno otklonila bilo kakvu mogućnost drukčijega raspleta u ovome slučaju.

IGRE OKO RODILIŠTA

Nije da se pravimo pametni, ali ne možemo ne primijetiti da se stvari oko nove zgrade splitskog rodilišta, koja će se podizati na mjestu bivšeg zaraznog odjela, razvijaju kako smo predvidjeli: dakle, uprava splitske bolnice, predvođena Dujomirom Marasovićem, ravnateljem i članom HDZ-a, odlučila je povjeriti projektiranje nove zgrade rodilišta Vjekoslavu Ivaniševiću, arhitektu i članu HDZ-a. Ivanišević će tako projektirati i treću značajnu zgradu između dviju zgrada splitske bolnice – na Firulama i na Križinama. Naime, osim rodilišta, Ivanišević će projektirati i zgrade Zdravstvene škole i Medicinskog fakulteta i to baš u zoni na koju su ovih dana oko bacili splitski građevinari, zoni koja će najkasnije za godinu dana, kada bude donesen novi Generalni urbanistički plan, biti prenamjenjena iz tzv. javne – okrenute bolničkim potrebama – u građevinsku.

Inače, ni Marasović ni Ivanišević nisu govorili o tužbi Hrvoja Njirića, hrvatskog arhitekta svjetskog glasa, čiji je projekt splitskog rodilišta prošao na prvom natječaju koji je Marasović, bez ikakva obrazloženja, poništio. Njirić je cijeli slučaj dao na sud, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se sve ovo rasplesti.

HVIDRA IZGUBILA SPOR S NOVINAMA

Općinski sud u Valpovu prošlog je tjedna donio presudu kojom odbacuje tužbu 248 pripadnika slavonsko-baranjske HVIDRA-e, kojom su tužili lokalni Osječki dom zbog objavljivanja imena i prezimena, te stupnja invalidnosti ukupno 3333 pripadnika te organizacije u Osječko-baranjskoj županiji. Pripadnici HVIDRA-e tužili su glavnog urednika, novinara i vlasnike lista, jer su u broju 7. rujna 2002. objavili spomenuti popis, čime su, drže tužitelji - njih 248 - bez njihove privole "prikupljali, obrađivali i koristili njihove osobne podatke, te ih koristili suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja".

Sud je međutim odlučio da Osječki dom nije prekršio zakon, jer su, uz stupanj invalidnosti, objavljena samo imena i prezimena članova HVIDRA-e, bez ikakvih drugih podataka, koji bi mogli ugroziti nečiju privatnost. Također, ocijenio je sud, za objavljivanje tih podataka postojalo je veliko zanimanje javnosti i napokon, sud nije našao nikakvih elemenata zašto bi iznošenje nečijeg stupnja invalidnosti, dobivene u ratu, za onoga kome se to dogodilo, predstavljalo bilo kakvu sramotu.

Pripadnici HVIDRA-e, nezadovoljni presudom, najavili su žalbu Županijskom sudu u Osijeku.

Zanimljivo je da protiv pripadnika HVIDRA-e, koji su u vrijeme kada je izašao sporni broj Osječkog doma, u blokadi dva dana držali tiskaru ne dopuštajući distribuciju lista, Državno odvjetništvo nije pokrenulo kazneni progon, mada je to bilo logično jer se radilo o drastičnom kršenju prava na slobodno kolanje informacija. A da se ne govori kako su pojedini pripadnici HVIDRA-e pred tiskarom i palili primjerke tih novina, pokušavajući Osječki dom pretvoriti u - osječki dim.

D. HEDL

KOSORICA ODBILA SASTANAK S BRANITELJEM

Za nju su, naravno, "ljudi ispred politike", a njezin vladajući HDZ već danima trubi da će Jadranka Kosor biti nova predsjednica RH. Uživljavajući se već u tu ulogu teta Jadre, poznata i kao Suzana, Big Mother, Majka Tereza... obilazi hrvatske gradove i sela držeći govore. Istodobno se fotografira s djecom, prognanicima, braniteljima i uopće ratnostradalničkim grupacijama na čijoj je muci još od 1995. godine, kada ju je u vlaku za Knin u HDZ ukrcao dr. Tuđman, izgradila patetični image svoga javnog djelovanja.

"Cijeli sam svoj rad posvetila ljudima i njihovim interesima. Borila sam se za njih i bila uz njih. Išla sam tamo gdje drugima nije bilo ugodno ići. I upravo zato imam pravo tvrditi da su za mene ljudi ispred politike", poručivala je Kosorica proteklih dana i prigodom posjeta Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Iako je cijela posvećena "ljudima i njihovim interesima" u Metkoviću se odbila sastati s predsjednikom Županijske udruge oboljelih od PTSP-a Antom Batinovićem.

On joj je samo htio kazati da se prema tim ratnim stradalnicima nitko iz državne vlasti ne može ponašati nabusito i birokratski, budući da je već 1367 branitelja učinilo suicid. Vjerojatno je Batinović mislio da je Kosoričin posjet Metkoviću ujedno i zgodna prigoda da se i na djelu dokaže vjerodostojnost Suzanine izborne poruke u kojoj ona "vjeruje i vjerovat će u naše branitelje kojima dugujemo sve što danas imamo". No, umjesto očekivane tople riječi Batinović je od Kosorice dobio "korpu" na što je reagirao otvorenim pismom javnosti koje je, naravno, u blagdanskoj gužvi prošlo posve nezamijećeno.

Tako, za sada, neće biti ništa od osnivanja podžupanijskog centra za oboljele od PTSP-a u Metkoviću. No, zato je Batinović iznio podatak da Vlada RH koja je navodno vratilo dignitet braniteljima diljem Hrvatske za osam županijskih centara oboljelih od PTSP-a izdvaja samo 20.000 kuna. I napomenuo da se nada kako ga prilikom idućeg dolaska u Zagreb "neće presresti kakav bager"...

L. BRAILO

BRODSKI PRAVOSUDNI SKANDAL

Miroslav Vukelić, sudac Općinskog suda u Slavonskom Brodu, uspio je od 1997., kada je došao na tu funkciju, do studenoga 2004. godine, u zastaru dovesti najmanje 220 predmeta. Od tog broja, na zadnje dvije godine otpada barem stotinjak zastarjelih slučajeva koji nikada neće biti riješeni, a da Vukelić za to, barem dosad, nije snosio nikakve posljedice. Vukelićevoj nedodirljivosti, tvrde upućeni, pridonijela je i činjenica da je Nevenka Šernhorst, sutkinja Ustavnog suda, njegova rođena sestra.

Predsjednica tamošnjeg Suda Draženka Ilak kaže za Feral da je Vukelić uspješno prikrivao svoj nerad. "Tek sam nakon izvršene revizije kompletnog stanja referade definitivno otkrila kako stoje stvari. Pokazalo se da je imao veliki broj zastara koje nije evidentirao zbog čega sam u veljači ove godine pokrenula zahtjev za provođenjem stegovnog postupka s razrješenjem s mjesta suca." Zakašnjelu reakciju na očit Vukelićev nerad sutkinja Ilak, između ostalog, opravdava i svojim šestomjesečnim porodiljnim dopustom.

Sporo je reagiralo i Državno sudbeno vijeće koje je tek u lipnju, dakle, četiri mjeseca nakon zahtjeva, donijelo odluku o pokretanju stegovnog postupka. To je, međutim, bio tek prvi korak s obzirom da od lipnja do zadnje sjednice DSV-a nije urađeno ništa više. Jednom je izostao predsjednik DSV-a Milan Gudelj, a drugi put Vukelić, tako da se na odluku još čeka, a kako stoje stvari čekanje će potrajati i vrlo se lako može dogoditi da za veći dio slučajeva zbog kojih je pokrenut stegovni postupak nastane zastara budući da su članovi DSV-a od predsjednice suda tražili određene nadopune vezane za slučaj.

Za sve to vrijeme Vukelić nesmetano radi, odnosno ne radi i uredno prima puni iznos plaće o čemu Draženka Ilak kaže: "Da, on je sudac suda, prima redovito plaću i ništa ne radi, a ja moram ostalima objašnjavati o čemu se radi i zašto moraju preuzeti Vukelićeve predmete." Prema njezinim riječima, u prvih jedanaest mjeseci ukupna statistika tamošnjeg suda iznosi 147 posto, dok je Vukelić ostvario tek 43 posto. Među slučajevima koji su nepovratno otišli u zastaru, a koje je vodio Vukelić, je i kazneni postupak protiv Dražena Kirisa koji je vozeći automobil bez vozačke dozvole prouzročio smrt suvozača Milana Đurđevića. Kako od 1999. do 2004. godine nije poduzeta ni jedna sudska radnja, došlo je do zastare.

Inače, Vukelićeva sestra, Nevenka Šernhorst u Ustavni sud došla je umjesto Jurice Malčića i to zahvaljujući političkom dogovoru Vladimira Šeksa i Mate Arlovića, zbog čega se Malčić žalio istom tom Ustavnom sudu. S obzirom na takvu funkciju rođene mu sestre, sasvim je razumljiva Vukelićeva nonšalancija i s razlogom može računati da će DSV i dalje inzistirati na novim detaljima i da će cijeli "slučaj Vukelić" otići, a gdje drugo nego u - zastaru.

G. BORKOVIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

Dr. ZDENKO ŠKRABALO - Akademik dr. Zdenko Škrabalo bio je jedan od vodećih dijabetologa ne samo u Hrvatskoj, nego i u međunarodnim relacijama. Političku karijeru započeo je početkom devedesetih, kao i veća skupina liječnika s centra Vuk Vrhovac (najzapaženiju karijeru ostvario je dr. Mate Granić); u službenoj biografiji stoji da se njegova karijera može podijeliti na 40 godina rada u medicini te 10 u diplomaciji.

Znanstveni rad započeo je 1957. godine opisom prvog slučaja piroplazmoze, dotad nepoznate parazitne bolesti čovjeka. “Značajnost ovog rada” - stoji u njegovu životopisu, “najbolje ilustrira podatak da je taj rad, do danas, citiran 81 puta u svjetskoj literaturi i spominje se u svim suvremenim udžbenicima parazitologije.”

Za tih deset godina u diplomaciji, dr. Zdenko Škrabalo obnašao je brojne funkcije. Bio je, između ostalog, savjetnik u Uredu Predsjednika, da bi 1992. i 1993. godine postao i ministar vanjskih poslova. Nakon ministarske dužnosti, povukao se na poziciju veleposlanika RH u Švicarskoj i Kneževini Lichtenstein (1993.-1996.) a od 1996. do 2000. godine bio je veleposlanik u Mađarskoj. Koncem dvijetisućite je umirovljen, i povukao se iz politike, da bi postao potpredsjednik Hrvatskog diplomatskog kluba.

“Iz politike sam se povukao zato što me ogorčilo ono što sam tamo vidio” rekao nam je dr. Škrabalo. “Ne mislim pritom ni na kakav posebni incident, već na moje ukupne dojmove. To što sam doživio naprosto ne odgovara mom shvaćanju politike”.

Na odluku o prestanku aktivne političke i diplomatske karijere dr. Škrabala vjerojatno je utjecala i njegovo zdravstveno stanje. U kraćem razgovoru za Feral, dr. Škrabalo rekao nam je da se danas uglavnom zanima za medicinska pitanja iz oblasti endokrinologije.

B. RAŠETA

TRI x TRI

Događaje tjedna za Feral komentiraju:

ZORAN PUSIĆ, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, o miniranju spomenika Josipu Brozu Titu u Kumrovcu:

- Treba nazvati stvar pravim imenom: to je bio teroristički akt. Ne možemo samo Al-Qa’idu s tim poistovjećivati, dok i mi imamo dinamitaše ovdje ili, recimo, već godinama u Gospiću, što nitko dosad nije baš tako imenovao. Potpis onih koji su to napravili također je čitljiv, prisjetimo se samo spomenika rušenih po Hrvatskoj devedesetih. Ako se radilo o spomeniku s oblikom čovjeka, često je eksplozivom kidana glava. Mislim da je to jedan od tragova koje policija treba pratiti... Nadalje, čini mi se da je to u prvom redu ipak poruka Ivi Sanaderu i novoj političkoj taktici HDZ-a, negoli konačni obračun s antifašistima. Ranije je takvih događaja bilo na tisuće, ali ni HDZ, a ni većina medija nije ih primjećivala. Ovaj slučaj, nadam se, označit će važan pomak u odnosu HDZ-ove vlasti i većine medija prema tom pitanju.

VINKO BREŠAN, filmski redatelj, o (ne)izlasku na predsjedničke izbore 2. siječnja 2005. godine:

- Izići ću i na ove izbore, baš kao i na sve prethodne. Istina, nerijetko se događalo da kandidati ili stranke za koje bih se odlučio ne pobijede na izborima, ali to me nije obeshrabrilo, jer ne može nitko glasati umjesto mene. Isto tako, nisam više toliko mlad, tj. prestar sam da bih podlegao sindromu postizbornih razočarenja koja me dosad još nisu zahvatila. Točno je da ovi izbori, s obzirom na brojnost kandidata i profil nekih od njih, u nekim segmentima asociraju na dokumentarac “Mala seoska priredba” Krste Papića, točnije na cirkus, ali to ipak ne znači da ne treba izići na birališta.

ZORAN ČUTURA, bivši košarkaš i novinar Jutarnjeg lista, povodom štrajka košarkaša Cibone i smanjivanja ugovora nogometašima Dinama, odgovara jesu li hrvatski sportaši preplaćeni:

- Istina je da sportaši koji se bave sportovima u kojima se vrti veći novac poput nogometa, košarke, pa i rukometa ili vaterpola, primaju prilično veliki novac u odnosu na veliku većinu građana koji su ponekad revoltirani takvim plaćama. Međutim, ako uzmemo primjer ovogodišnje momčadi Cibone koja je koštala 500 tisuća eura manje nego prošlogodišnja - a koju sam i ja podcjenjivao misleći kako nema šanse u Euroligi – mislim da oni, s obzirom na dosadašnje rezultate, zaslužuju plaće koje traže. Naravno, ako im direktor Božo Miličević to može omogućiti i isisati novac iz prsta.