Osoba tjedna: STIPE MESIĆ
20. siječnja, 2005.
Nema što, upisao se u povijest. To se može obrazložiti na različite načine, ali znajući za njegovu osobinu da slonovski pamti sve koji mu stanu na žulj, sigurno će mu se najviše svidjeti ovaj. S ovim drugim mandatom, bit će na čelu države isto koliko i Tuđman, a s 66 posto dobivenih glasova čak ga je za nekoliko postotaka – iako ne i apsolutnim brojem – i prešišao.
Doduše, za to je trebalo platiti cijenu. Skupljao je glasove, isto kao Tuđman, u rasponu od dijela Titovih nostalgičara do najcrnje nacionalističke desnice, a za pokojnog je vrhovnika našao više biranih riječi nego u posljednjih deset godina zajedno.
Zapravo, ispričao nam je ovakvu verziju prijelomnih događaja ranih devedesetih. Njih dvojica, Tuđman i Mesić, bili su dva Ramba koji su Hrvatskoj skinuli s vrata mrskog okupatora i donijeli joj neovisnost. Istinabog, to je vjerojatno učinio samo iz straha da mu agresivna HDZ-ova kampanja ne odnese u drugome krugu pobjedu koja bi mu, da nije krađa u Hercegovini, pripala već u prvome.
Ali, valjda mu ne treba objašnjavati da je reputaciju domoljubnog terminatora mogao izgraditi samo na štetu reputacije reformatora, po kojoj ga prvenstveno treba pamtiti. Neki zato sada s pravom ističu da se Mesić iz 2005. smanjio u odnosu na Mesića iz 2000.
Ipak, cijela je istina da se u ovoj kampanji smanjio još jedan reformator, Ivo Sanader, koji je pokazao da se u huškačkoj mobilizaciji birača i u izbornim smicalicama još nije iščupao iz devedesetih. Tako Mesiću ostaje prilika da nesumnjivi potencijal koji je pokazao u prvome mandatu ipak ugradi i u ovaj drugi, tim više što mu je ovo zadnji mandat i više se nikome ne mora udvarati.
Ne mora strahovati ni od loše prođe svojih doskočica i pošalica u javnosti, što je ponekad prelazilo granice zdravog razuma. Jer, ako se ne mogu braniti izrazi tipa "dobra ženska", još je teže shvatiti onoliko zgražanje i moraliziranje nad paštetom.
Oni isti koje je Mesić morao učiti, slovo po slovo, da nije dobro mrziti i progoniti ljude druge nacije i vjere, sada su se, vidi vraga, toliko profinili da ne mogu podnijeti ni metaforičnu sliku Jadranke Kosor kako izlazi iz konzerve. Pa, su uzvratili tolikom bujicom otrovne propagande da su bolje i od Mesića ispisali preporuku za njegov drugi mandat.
Preporuka glasi da, bez obzira što mu svaku ne možeš odobriti, za novog-starog predsjednika još ima posla u hrvatskoj politici.
Marinko ČULIĆ