"PUPENDO" JANA HREBEJKA

SABOTERI KOMUNIZMA

U jednom od najboljih trenutaka "Pupenda" dvojica junaka odlučuju se na sabotažu komunističkog režima. Osamdesete su godine u Husakovoj Čehoslovačkoj, i režim izgleda vječan. Pripiti ravnatelj škole i disidentski kipar koji je angažiran napraviti školski mural, odlučuju reći što misle. Ravnatelj vadi komadić papira i na njega piše: "Komunizam je svinjarija. Boljševici su svinje." Obojica se potpisuju ispod svojih izjava, uz hihotanje i napomenu da je to njihova poruka budućim generacijama. Papirić stavljaju u kemijsku olovku, a onda tu malu štafeticu zazidavaju u mural.

Prebacimo li se na čas u sadašnjost, film Jana Hrebejka s Bolekom Polivkom, Evom Holubovom i Jaroslavom Dušekom, možemo zamisliti kao upravo tu malu štafeticu dvojice čeških sabotera komunizma. "Pupendo" nije film snimljen 80-ih koji je dvadeset godina proveo zazidan u nekom bunkeru. Upravo obrnuto, on se iz sadašnjosti vraća u totalitarnu prošlost. Disidenti su svoje poruke stavljali u kemijske olovke, a Hrebejk otkopava to vrijeme i od disidentskih štafetica radi filmove o "sjajnim zeznutim godinama". Godinama u kojima češki filmaši pronalaze svoje priče, godinama u kojima se češki film osjeća kao u maternici. Vrijeme Drugog svjetskog rata ili vrijeme iza Željezne zavjese za češki film su majka svih tema.

Tu su gorke komedije, tu su priče o malim češkim "švejkovskim" saboterima – onima koji sasvim slučajno dižu u zrak strogo kontrolirane vlakove, ili podrivaju sistem pišući mu prijetnje na papirićima. Ugledni Hrebejk već je snimio film iz Drugog svjetskog rata (odlični "Moramo se pomagati"), a sada je prostor "velikih tema" autorski zaokružio s "Pupendom". I Hrebejku, i češkom filmu u cjelini, moglo bi se prigovoriti na manirizmu. Već generacijama između mladih i starih redatelja, mladih i starih glumaca, nema nikakve razlike. Svi oni snimaju isti film... No i u Hrebejkovom slučaju, i u slučaju češkog filma u cjelini – još uvijek je to vrlo dobar film.

________________________________