PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Ivica Đikić i Vladimir Matijanić

LAŽ JUTARNJEG LISTA

"Nakon 15 godina novinari Jutarnjeg lista prvi su razgovarali s najobožavanijim hrvatskim rockerom, Branimirom Johnnyjem Štulićem", laž je iz nadnaslova ekskluzivnog upada novinarke zagrebačkog dnevnika u dnevni boravak negdašnjeg Azrina lidera koji već gotovo dva desetljeća živi u nizozemskom gradiću Utrechtu. Tekst je začinjen Štulićevom fotografijom koju je fotoreporter snimio kroz prozor kuće, jer se objekt razgovora nije želio fotografirati, a i izričito je naglasio da ne želi da se njegova ćakula s novinarkom objavljuje.

Što je "zaboravio" Jutarnji? To da je Štulić tokom devedesetih dao nekoliko intervjua ovome tjedniku, zadnji put u broju od 6. travnja 1998. godine. I to je, po prilici, zadnji ili jedan od zadnjih Štulićevih istupa u ovdašnjim medijima. Istina, nakon toga u hrvatskim je novinama izašlo još nekoliko intervjua sa Štulićem, no, oni su se, kao i ekskluziva Jutarnjeg, uglavnom svodili na njegove pokušaje da objasni tvrdoglavim paparazzo novinarima da nema nikakvu potrebu pojavljivati se u hrvatskim medijima.

Nesumnjivo je tek da je novinarka Jutarnjeg otišla najdalje u toj raboti: zahvaljujući njezinu samoprijegoru, hrvatska javnost sada zna kako izgleda Štulićeva dnevna soba. U sljedećim nastavcima valja nam očekivati uvid u dezen pločica u Štulićevu WC-u, popis kućanskih aparata koje posjeduje, te navođenje pikantnih detalja iz garderobe. Bude li se objekt opirao, ne bi bilo loše da ga novinarska ekipa priveže za krevet. E, to će tek biti priča.

POSLIJE KRPANA – DIRIGIRANI PROCVAT

Samo nekoliko dana nakon što je uspješno okončana akcija svrgavanja dr. Dalibora Krpana s mjesta ravnatelja Bolnice Sveti Duh, a akciju su režirali zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić i njegov posilni za zdravstvo Zvonimir Šostar, Gradsko je poglavarstvo ishodilo povećanje mjesečnog financijskog limita rečenoj bolnici s trinaest na sedamnaest milijuna kuna, te je po hitnome postupku donijelo odluku o usisavanju dvadeset milijuna kuna interventnih sredstava u Sveti Duh, e kako bi ta bolnica mogla normalno funkcionirati. Dok je ravnateljsku funkciju obnašao dr. Krpan, Zvonimir Šostar nije pokazivao nikakav interes za financijskim interveniranjem na Svetom Duhu, štoviše, mjesecima je uspješno izbjegavao Krpanove molbe za razgovor o problemima koji tište tu bolnicu.

Kad je Krpan smijenjen, Zvonimir Šostar naglo je u sebi otkrio humanitarna nagnuća i poriv za pomaganjem gradskom zdravstvenom sustavu, ali poznajući motive koji vode metropolitanskog ministra zdravstva rečena je velikodušnost sasvim proračunata, jer se Sveti Duh – opet zahvaljujući iznenadnom Šostarovu milosrđu – sprema za kupovinu nove medicinske opreme vrijedne pedeset milijuna kuna, a nije pametno misliti da će se u tom poslu novi ravnatelj bolnice dr. Dinko Kapetanović ponašati mimo volje Zvonimira Šostara i Milana Bandića. U skladu s tim saznanjem, hrvatski zastupnik tvrtke Shimadzu Gordan Tomac – obiteljski prijatelj ministra zdravstva Andrije Hebranga – gotovo sigurno može računati na povećanje prometa.

DUBROVAČKA STEGA

Na "prijedlog" iz Zagreba, većinski glasački stroj 14-orice vijećnika Gradskog vijeća iz redova HDZ-a, DC-a, HSLS-a i Južnohrvatske stranke počasnim građaninom Dubrovnika proglasio je bivšeg povjerenika Europske komisije za vanjske poslove i aktualnog rektora Sveučilišta u Oxfordu Christophera Pattena, kojeg je za to najviše dubrovačko priznanje predložio odlazeći ministar vanjskih poslova Miomir Žužul.

Prijedlog je posebnim pismima dubrovačkoj gradonačelnici Dubravki Šuici (HDZ) i predsjedniku Gradskog vijeća Nikoli Obuljenu (DC) vatreno podržao Ivo Sanader. Očekivalo se da će premijer Pattena ponajprije predložiti za neko od visokih državnih odlikovanja, ali nije, jer bi onda Sanader domaćoj javnosti trebao objašnjavati kako se to veliki prijatelj RH nije kod svoje vlade uspio izboriti ni za ukidanje viza hrvatskim građanima nužnih za ulazak u Veliku Britaniju.

Lakše je bilo (pre)poručiti glasačkom stroju i na temelju stranačko-koalicijske stege iz Zagreba uvaliti dodjelu priznanja Dubrovčanima, kojima vlada HDZ. Oni su vazelinski prihvatili "preporuke" iz Banskih dvora, pa je počasnim građaninom postao čovjek koji je u Gradu kao dobro plaćeni eurobirokrat boravio svega dva puta, u ožujku 2003. i lipnju 2004. godine. I pritom je "gospar Kristo" uspoređivao "ljepotu Dubrovnika s povijesnim europskim gradovima kao što su Venecija, Pariz i London", naglašava Žužul, dok je Sanader zamijetio kako je g. Patten toliko impresioniran Dubrovnikom da se u nj "zaljubio na prvi pogled".

NELOGIČNOST S PRISAVLJA

Zamjenik glavnog urednika informativnog programa na Hrvatskoj televiziji Goran Rotim ovih je dana poslao interesantnu okružnicu svim redakcijama tog programa. Bivši glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Rotim zatražio je, naime, od svih urednika da potpisi uz imena i prezimena osoba koje se pojavljuju na malom ekranu ne smiju biti duži od četiri riječi.

Kako će niže strukture provesti u djelo naputak šefova – nije poznato, ali svakako će biti zanimljivo kad na HTV-u bude gostovao, recimo, Božidar Kalmeta koji je formalno "ministar mora, turizma, prometa i razvitka" ili recimo njegov pomoćnik Robert Baćac koji je "načelnik Uprave za sustav turističkih zajednica i selektivne oblike turizma", da i ne spominjemo Jadranku Kosor koja je "ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti" ili Petra Čobankovića, "ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva". Kako bi prevladali teškoće, savjetujemo kolegama potpisivačima da problem riješe ovako: "Petar Čobanković, ministar poljoprivrede, šumarstva i".

UBIJANJE BAŠTINE

"Tužnim srcem javljamo da je naša draga Gradska kavana preminula u kratkom roku 2005.", piše, uz ostalo, na osmrtnici koja se pojavila u Dubrovniku, što je nedvojbeno poruka javnosti aktualnoj lokalnoj vlasti predvođenoj gradonačelnicom Dubravkom Šuicom (HDZ) koja je raspisala natječaj za njezino davanje u desetogodišnji najam. Na natječaj za Gradsku kavanu javilo se nekoliko ugostitelja i premda još nije odlučeno tko će je dobiti, već sad se može postaviti pitanje je li najvrjedniji dio UTD-a "Ragusa", inače poduzeća u gradskom vlasništvu, morao u najam.

Gradski oci tvrde da je to jedini izlaz. Valja, međutim, podsjetiti da je na direktorsko mjesto u "Ragusi" lani postavljen gradskoj vlasti bliski, mladi i ugostiteljstvu nevični ekonomist Davorko Obuljen. Natječaj za direktora "Raguse" nije raspisan, jer "grad kao vlasnik poduzeća ima na to pravo". Poslovanje UTD-a "Ragusa" nadgleda Nadzorni odbor kojemu je na čelu novinar HR-Radio Dubrovnika Hrvoje Španić, jedan od najbliskijih suradnika i prijatelja gradonačelnice Šuice. Do 1. ožujka najmanje 16 uposlenika "Raguse" odlazi na burzu rada, dok Obuljen i Španić ostaju na svojim mjestima. Pa da ljudi nisu ispred politike!

"U" NA CIJENI

Evo nas opet u kutku za onaj dio hrvatskoga pučanstva koji je od cijele abecede u stanju upamtiti samo zadnji samoglasnik. U Stobreču, pokraj Splita na gradilištu "stambenog objekta", odmah poviše glavne ulice, istaknuta je ploča tvrtke Guj gradnje iz Slivna kod Imotskog. Vlasnik se tvrtke, kako vidimo na fotografiji Marija Strmotića, baš potrudio da "U" u logu tvrtke bude tako veliko da svi pomisle kako on ne zna pisati i ne razumije i ono što uspije pročitati, a tiče se povijesti.

Drugo "U" stiže nam s istoimenog ulaza na Hajdukov stadion. Navijački puk dekorirao je slovo na način koji opažamo na fotografiji našeg gorespomenutog fotoreportera. Ali, za ovo nema problema: ne sumnjamo da će glasoviti demokrat, antifašist i humanist Igor Štimac, sportski direktor Hajduka, promptno reagirati. Baš kao što je promptno reagirao i početkom devedesetih kada su mu prijatelji dizali u zrak pokretnine i nekretnine Splićana srpske nacionalnosti.

V. MATIJANIĆ

CENZURA MOZAIKA KNJIGA

Iako u Hrvatskoj službeno nema cenzure, knjiga Brod luđaka, slavonskobrodskog novinara i publicista Stribora Uzelca Schwendenmanna nije se mogla prodavati u brodskoj knjižari Mozaik knjiga. Kad je autor zatražio da se i njegova knjiga nađe na policama, Dejan Đikandić iz spomenutog Mozaika knjiga zatražio je na ogled jedan primjerak, rekavši autoru kako je praksa te kuće da se, prije nego što knjigu puste na police svojih knjižara, upoznaju s njenim sadržajem.

Nakon otprilike tjedan dana i nekoliko telefonskih poziva, kaže Stribor Uzelac Schwendenmann, iz Mozaika knjiga dobio je odgovor kako zbog neprihvatljivog sadržaja i “feralovskog stila” knjiga neće moći u knjižare Mozaika knjiga.

Na Feralov upit zašto se knjiga Brod luđaka nije našla na policama te knjižare u Slavonskom Brodu, iz Mozaika knjiga odgovoreno je da se ne radi ni o kakvoj cenzuri, već o procjeni da knjiga nije tržišno zanimljiva, a kako knjižara živi od prodaje knjiga nisu si mogli dopustiti luksuz da uzmu knjigu koja se po njihovoj ocjeni neće dobro prodavati.

Objašnjenje je prilično neuvjerljivo jer se knjiga Brod luđaka odlično prodaje, odnosno odlično se prodavala, jer je u kratkom vremenu rasprodana. Bit će ipak da se Mozaik knjiga uplašio britkih opisa brodske političke scene, a posebice, kako su to rekli autoru – feralovskog stila.

Zanimljivo je da se u istoj knjižari u Slavonskom Brodu bez ikakvih problema prodaje Mein Kampf, Adolfa Hitlera. Njen sadržaj očito je prihvatljiv, a što je najvažnije – posve je sigurno da nije pisana “feralovskim stilom”.

D. HEDL

VALENTIĆ U TEKSTILNOJ INDUSTRIJI

Hrvatska tekstilna industrija ovih dana proizvodi više skandala nego tekstila! Skandali imaju zajednički nazivnik: pogoni tekstilaca nalaze se na zemljištima atraktivnima za gradnju, koja su u Zagrebu skupa kao suho zlato; imaju poteškoće u poslovanju - proizašle uglavnom iz Tuđmanove pretvorbe - i nitko im ne može prognozirati svijetlu budućnost. Suočeni s navalom predatorskih kapitalista, pogoni će se, naša je prognoza, lagano gasiti, a radnici preseljavati na lokaciju u užem centru grada, burzu rada u bivšoj ulici Socijalističke revolucije, danas Zvonimirovoj.

U prvom slučaju - pogon dorade Tekstilnog kombinata Zagreb - na bubnju je 150 radnih mjesta. Tekstilni kombinat nalazi se, naime, na 20 tisuća četvornih metara atraktivnog zemljišta u blizini Plive. Zemljište se prodaje zbog navodne sanacije duga od 100 milijuna kuna, u Sindikatu tekstilaca procjenjuju da je vrijedno oko 300 milijuna kuna, a kao kupac se javlja nestabilna formacija poduzeća iza koje, kako se čini, stoji NIVA Nikice Valentića. Zemljište je, prije tri godine, dobio TKZ Trading za samo 21 milijun kuna. “Prema svim informacijama koje smo dosad dobivali, iza te kupnje uvijek se spominjalo samo ime Nikice Valentića i njegove tvrtke NIVA”, kaže Josip Zidanić, predsjednik Sindikata tekstilaca. “Tek u zadnje vrijeme, kad se o tome počelo pričati u javnosti, možemo čuti i verziju po kojoj je za zemljište zainteresirano više partnera...”

Ugasi li se ovaj pogon, koji čini kičmu poduzeća, TKZ će njihov dio posla obavljati u - Italiji. “Pitam se kakva je to računica”, kaže Zidanić. “Očito je, zapravo, da je TKZ cijelo vrijeme išao na namjerno smanjivanje broja radnih mjesta. Duboko sam uvjeren da će se, gašenjem ovog pogona, u dogledno vrijeme ugasiti i cijeli TKZ...”

Primjer drugi, gotovo identičan, nalazimo u Velikoj Gorici. Tamošnju Goričanku, najbolju tekstilnu industriju u Hrvatskoj, Tuđman je dodijelio Josipu Guciću, koji je na njoj digao kredite vrijedne preko stotinu milijuna kuna. Ovoga tjedna Goričanka je - umjesto da bude prodana dvojici kandidata koji su htjeli nastaviti proizvodnju i sačuvati radna mjesta - prodana pekarskom poduzeću Pan-Pek, čija je nominalna ponuda bila za milijun eura viša od one koju je ponudio drugi ponuđač. No, Pan-Pek ne proizvodi tekstil nego kruh. “Država na ovaj način, preko poreza, prireza i ostalih davanja, godišnje s Goričankom gubi preko 12 milijuna kuna”, kaže Zidanić, koji smatra da sve skupa nije slučajnost nego ekonomska politika koju je nametnula još Valentićeva vlada, i po kojoj je tekstilna industrija niskoprofitna, sa slabo obrazovanom radnom snagom, i sl.

Tekstilna industrija Hrvatske je - kaže Zidanić - drugi izvozni sektor u zemlji, iza nafte, a prije brodogradnje. No, smještena je uglavnom na - krivom zemljištu... Zbog te činjenice, 35 tisuća zaposlenih na svoju budućnost može gledati isključivo sa strepnjom.

B. RAŠETA

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

VINKA CETINSKI - U ovu rubriku bivša doministrica turizma svrstana je po javnom zaboravu samo na nacionalnoj razini, dok u micro i mezzo proporcijama još uvijek plijeni pozornost. Da je to njezin kontekst, naime, rekla nam je osobno, na pitanje vidi li se u doglednoj budućnosti opet na nekoj funkciji u glavnom gradu svih Hrvata. "Zbog mojega interesa za razvoj turizma na micro i mezzo razinama, i dok sam devedesetih bila zamjenica ministra više su me percipirali kao stručnjaka nego političara. Konkurentnost se u turizmu razvija u odnosu prema destinaciji, puno više nego na nacionalnom planu. Istina, za konkretne, regionalne ili lokalne projekte treba više rada", kaže gospođa Cetinski.

Zaposlena je kao redovita profesorica na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji, s kolegijima "Mala i srednja ugostiteljska poduzeća", "Projektiranje organizacije i upravljanje projektima" i "Razvojni resursi i upravljanje razvojem turizma". Također radi na projektu otvaranja Thalasso-Wellness Centra u Opatiji, što je očito primjer micro do mezzo plana o kojem govori Vinka Cetinski.

Na jednome takvom slučaju, međutim, izazvala je brojne tzv. kontroverze; renoviranje Nacionalnog parka Plitvička jezera, s izvjesnim graditeljskim intervencijama turističke motivacije, opravdalo je svoju razinu skandalom također nacionalnog dosega. Ministar turizma Ivan Herak sam je priznao da mu je Vinka Cetinski bila nametnuta kao kadar i članica HDZ-a, dok je on sam navodno inzistirao na ministarstvu profiliranom mimo standardnog političkog ključa.

"Ne razmišljam o povratku na državnu poziciju, bez obzira na to što me uvijek zanima ono što se događa s turizmom na nacionalnoj razini", zaključila je naša sugovornica. Možda je tako i bolje, za Vinku Cetinski i generalno. Ako ništa drugo, veće su šanse da i kontroverze budu tek mezzo.

I. LASIĆ

TRI x TRI

SLAVKO GOLDSTEIN, PUBLICIST I JEDAN OD UTEMELJITELJA HSLS-a, O PREVIRANJIMA NA HRVATSKOJ LIBERALNOJ SCENI

LIBERALNA NESPOSOBNOST

- U detalje nisam upućen, ali činjenica je da Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj su snage liberalnih stranaka u opadanju. I u Engleskoj se događalo nešto slično. Tamo je, naime, u 19. stoljeću Liberalna stranka bila najjača. Potom je slabjela, jer su druge stranke, pa i Konzervativna, preuzimale njezine ideje, a ona nije dolazila s novima. Prave demokracije nema bez liberalizma. Stara Atena bila je demokracija, ali ne i slobodarska. Demokratskom procedurom osudila je Sokrata na smrt, a blagostanje je gradila na robovima. Danas težimo prema liberalnoj demokraciji, jer se nakon sloma ideologija u 20. stoljeću pokazalo da jedino ideologija ljudskih prava opstoji kao vrijednost koja se ne može poricati.

- Znači li da je i kod nas na djelu sličan proces?

- Ne. Kod nas je u pitanju nešto drugo. Ne možemo tvrditi da su HDZ i SDP preuzeli liberalne ideje, pa da zato liberali gube.

- Slabe li liberalne stranke u Hrvatskoj možda zbog čvrste veze hrvatskih liberala s nacionalizmom?

- Naravno da je bilo i takvih veza, no ne mislim da je to jedini razlog slabljenju liberalnih stranaka. Stanje u zemlji je bilo takvo da liberalne ideje nisu bile dovoljno prihvaćene i vi se niste mogli ni pojaviti pred glasačima bez nacionalističkih primjesa. Pitanje je zašto sada, kad se javnost postepeno hladi od nacionalizma - što je i prirodno, jer je prošlo vrijeme ugrožavanja opstojnosti države - liberalne stranke ne jačaju? Znači da je neka nesposobnost u samim strankama, da su one slabe ili programski ili kadrovski, da se ne znaju nametnuti biračima.

Imam dojam da su velike ideologije, nacionalističke i komunističke, u 20. stoljeću poražene, da su izgubile golemi utjecaj iz prve polovice stoljeća. Stranke koje uspijevaju u razvijenim zapadnim zemljama to su prihvatile, ne zastupaju neke ideologije, nego se – teoretski promišljeno ili pragmatično - koncentriraju na zauzimanje liberalnih pozicija, dakle ljudskih prava, prava pojedinca u najširem smislu.

Kod nas je drugačije, ovdje još uvijek moraš imati velike ideje, dakle, u prvi plan stavljati nedefinirane nacionalne interese, što dobro zvuči kao parola, a nema jasan smisao. Ili, nuditi simplificirane krilatice poput "ja sam protiv Družbe Adria", a ne kažeš za što zapravo jesi.

SUZANA KUNAC, ISTRAŽIVAČICA U UDRUZI B.a.B.e., KOMENTIRA ODLUKU ZAKLADE ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA O USKRATI DRŽAVNE POTPORE TOJ I JOŠ NEKIM NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA

IGRA BEZ PRAVILA

- Jedino dobro u cijeloj toj priči jest podatak da primjedbe na rad Zaklade za razvoj civilnog društva nisu imale samo organizacije koje nisu dobile sredstva, nego i one koje su sudjelovale u procesu odlučivanja. Uz to, u ovome slučaju nejasni su kriteriji po kojima je dodjeljivan novac i sama procedura. Od čelnika Zaklade, u dnevnim smo novinama saznali da su organizacije koje su dobile novac društveno kompetentne i relevantne. A zanimljivo je da je u prosincu 2004. godine, negdje baš u vrijeme kada je Zaklada odlučivala o tome kome će dati novac, PULS radio istraživanje o nevladinim udrugama i utvrdio da građani najviše znaju o radu B.a.B.a., HHO-a i GONG-a. Zbog toga bi bilo zanimljivo vidjeti po kojem se kriteriju sada ocjenjuje da su B.a.B.e. nekompetentne. Uz to, moram napomenuti da su i dvije organizacije koje imaju svoje ljude u Zakladi – a ja ih neću imenovati - dobile najviše novca, tu postoji i naznaka sukoba interesa.

- Jeste li dobili obrazloženje odluke?

- Samo nam je rečeno da je bilo zanimljivijih programa, iako se nije ni radilo o programima, nego je taj novac trebao biti utrošen na širenje naše mreže i jačanje ženskog pokreta.

- Znači li to da je opstanak organizacije doveden u pitanje?

- Naravno, u ovom trenutku kriza je u organizaciji, ali i cijelo društvo je u krizi, pa to nije posebno važno jer imamo svoju misiju i sigurna sam da ćemo ustrajati. Neophodno je da Zaklada promijeni način funkcioniranja, da ono bude usmjereno na budućnost civilnoga društva.

DRAŽEN KALOGJERA, EKONOMIST, KOMENTIRA ČINJENICU DA UNATOČ PADU STANDARDA VELIKI BROJ HRVATSKIH DRŽAVLJANA ODLAZI NA ZIMOVANJA

LAŽNA SLIKA

- U ekonomiji postoji nešto što se zove demonstracioni efekt što bi se moglo objasniti riječima - kud idu svi, tu idem i ja. Demonstrira se, dakle, nešto za što se misli da je dobro. A to je pitanje i prestiža, pa ti ljudi koji hrle na zimovališta poslije mogu pričati kamo su išli.

- Znači li to da je standard hrvatskih građana sve bolji?

- To jest izraz standarda, ali i određene stratifikacije na one koji to mogu priuštiti i oni koji ne mogu. Činjenica je da danas u Hrvatskoj oko 20 posto ljudi živi daleko iznad svih prosjeka, oni stvaraju taj privid i veliku potrošnju pa se stvara privid da svi troše. Na žalost, veliki dio tih ljudi stekao je novac na nelegalan način, sivom ekonomijom, korupcijom, tu se vrti ogroman novac. Uz to, u posljednje vrijeme veliki dio novca nekontrolirano cirkulira i kroz prodaju nekretnina. Konačno, ako smo zaduženi 30 milijardi dolara, to se mora negdje vidjeti, ali na žalost sve to nije izraz realnoga stanja hrvatskog gospodarstva.

TAKO JE GOVORIO!

"Hrvatska nije u magarećoj klupi i nije nikome ništa popustila. Uređenje granica napreduje sa svim susjedima. Sa Slovenijom je napravljen napredak, postignuta je suglasnost o 99,1 posto kopnene granice, pitanje Piranskog zaljeva pred privremenim je i zadovoljavajućim rješenjem, dok će se trajno rješenje tražiti pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu."

(Mate Granić, ministar vanjskih poslova, u Saboru, prema Vjesniku od 28. siječnja 1999. godine)

"Građane Republike Hrvatske nitko ne prisluškuje. Metode se primjenjuju samo na one koji su sigurnosni problem."

(Ivan Penić, ministar unutarnjih poslova, na istoj sjednici Sabora, prema Vjesniku)

"Najoptimističnija je varijanta da dođe do izvanrednih izbora za koje je SDP spreman i na kojima bismo u postocima dobili još veću potporu. Naime, građani ipak vide da se SDP mnogih stvari odriče i da u interesu i vladajuće koalicije i ostvarivanja njenog programa šuti i radi."

(Mato Arlović, potpredsjednik Sabora, u Novom listu, 31. siječnja 2002.)

"Hrvatska vlast ne samo da provodi akciju uhićenja generala Ante Gotovine, nego planira i njegovu likvidaciju. To stoji u Sforovu tajnom dokumentu o aktivnostima hrvatskog obavještajnog miljea, koji posjedujem. Zbog toga tražim očitovanje državnog vrha na čelu s premijerom Ivicom Račanom. Ako on i demantira namjeru da će se Gotovina likvidirati, tada je to tvrdnja koja ima određenu težinu i zbog koje će, ako se pokaže neistinitom, Račan podnijeti posljedice."

(Nenad Ivanković, predsjednik Udruge HONOS, na konferenciji za novinare 30. siječnja 2002. godine, prema Slobodnoj Dalmaciji)