BONNIE "PRINCE" BILLY/MATT SWEENEY: "SUPERWOLF" (DOMINO)

SEOSKA SPIRITUALNOST

Neovisno kroz koji od svojih brojnih identiteta progovara, elementarne osobine Willa Oldhama malo se mijenjaju. Oskudna muzika raštrkano klija dok on škriputavim glasom, vjeran storytelling tradiciji, izlaže svoju mješavinu narodske religioznosti, reskog humora i vještog pripovijedanja. Njegova najnovija kolaboracija s gitaristom Mattom Sweeneyjem (Chavez, Zwan, Guided By Voices) bliža je rocku od ostalih radova nastalih pod Bonnie "Prince" Billy pseudonimom, ali, dabome, nikada toliko bliska da bi izazvala tapkanje dlanom po bedru, trzanje vratom poput radosne papige i cimanje stopalom gore-dolje, dakle klasičnih simptoma inficiranosti pasivnom rokerštinom.

Taj blagi okret ka konvencionalnijem zvuku rezultat je podjele rada unutar dueta – Sweeney uglavnom potpisuje glazbu, a Oldham stihove. Ništa se radikalno nije promijenilo, ali ipak, Sweenyjev jasan, na riffu baziran stil "otvara" pjesme, čini njihovu fantastičnu menažeriju i ruralnu spiritualnost dostupnijima slušatelju. Naizgled paradoksalno, Oldhamovi ispovjedni, ozbiljni tekstovi kontrapunktirani ekspresivnom gitarom, dobivaju na značaju. Taj efekt nije čak niti rezultat nekakve posebne usklađenosti između dvojice autora, već jednostavne činjenice da tih i razmjerno "ravan" pristup kakvog Oldham obično njeguje, prosječnog slušatelja brzo zamori i učini neosjetljivim na delikatne nijanse na kojima se temelji njegova stoički lo-fi muzika.

Češće promjene dinamike i glazbenog stila primjerenije su neusredotočenom mentalitetu pop publike, pa se Superwolf (Oldham dugo gaji snažnu, fascinaciju vučjim rodom neke osobne prirode, jer za nju ne nalazim objašnjenja u sadržaju) može okarakterizirati kao uspješno prilagođavanje širem ukusu, iz kojeg neuglađeni, ali mudri lik Bonnie Prince Billyja izlazi nekompromitiran.

________________________________