Sigurno se još sjećate tih smiješno optimističnih i svečanih izjava. Kada je Hrvatskoj otkazan početak pregovora s Evropskom Unijom, u Vladi i u dijelu medija tvrdilo se da vrag zapravo nije tako crn, i da u osnovi čak možemo biti i zadovoljni jer se postiglo nekoliko važnih stvari.

Prvo, odobren nam je tzv. okvir za pregovore, zatim je navodno odlučeno da Gotovina ne mora biti izručen u Haag, a s posebnom ozarenošću podvlačilo se da osnivanje posebne radne skupine koja će ispitati surađuje li Zagreb s Haagom, znači da Carla del Ponte napokon ispada iz igre. Nju se tobože više neće ništa pitati.

E, ta je konstrukcija ovog tjedna pala kao pokošena intervjuom povjerenika EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Javiera Solane Jutarnjem listu. Solana je i član spomenute skupine, pa sigurno zna što govori, a izrijekom je kazao da haaška tužiteljica ne samo što neće biti zaobiđena, nego će njeno mišljenje i dalje biti "najvažnije" kod donošenja odluke o pregovorima.

"Nemojte imati nikakve dvojbe o tome", još je za svaki slučaj dodao. Dakle, bačeni smo opet u pandže strašne Carle, ali zapravo je jedino stvarno strašno što prvi muževi hrvatske države za to uopće nisu spremni. Oni su se ušančili iza tvrdnje da "Gotovina nije u Hrvatskoj" i odatle ne mrdaju, kao da je to, ako i stoji, neka njihova zasluga i kao da se time stavlja točka na cijelu priču.

Ali, ništa se nigdje ne stavlja, svi odavno znamo da se traži više i što je to više, tako da sve ovo već sasvim sliči cirkusiranju u zatvorenome krugu. Jasno je, naime, da Hrvatska nema nikakvu strategiju oko novog početka pregovora, ili ako je i ima, to je strategija golog čekanja da joj pregovori padnu, kao zrela kruška, u krilo. Tko zna, uz malu pomoć prijatelja u Evropi i puno sreće, to se na kraju možda stvarno i dogodi.

Ali, što ćemo ako prijatelji zakažu, a vražja konjska potkova omane? Ništa. Ova garnitura na vlasti očito nema nikoga u svojim redovima s toliko čistim gaćama da, kao Vuk Drašković, okrivi vlastite obavještajne i druge službe ili, ne daj bože, i samoga sebe za bijeg i skrivanje Gotovine (što je sigurno pomoglo da se Srbiji i Crnoj Gori odobri tzv. studija izvedivosti u Bruxellesu, iako je u međuvremenu netragom nestao, uz Mladića, još jedan general, Nebojša Pavković).

I o tome se ovdje, nemojmo se zezati, jedino i radi.

Marinko ČULIĆ