Picaskandal



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
21. travnja, 2005.

01 / Picaskandal
21. travnja, 2005.

PICAŠKANDAL

Surađivali: Ivica Đikić, Goran Borković, Luko Brailo, Hrvoje Prnjak i Igor Lasić

TKO ŠTITI JOSU MRAOVIĆA?

Nakon što je u javnost prodrla policijska informacija da je Joso Mraović, bogati gospićki poduzetnik i samoproglašeni "lički Tuđman", pokušao silovati američku košarkašicu Ilishu Jarrett koja je živjela u Mraovićevu hotelu "Ante", u Dnevniku HTV-a plasirana je dezinformacija da je zbog nemilog slučaja u Gospić, u petak, 15. travnja, hitno stigao Darko Milinović, potpredsjednik Sabora iz HDZ-ovih redova i siva eminencija gospićkog ženskog košarkaškog kluba. Prema Feralovim pouzdanim gospićkim izvorima, prava je istina da Milinović niotkud nije dolazio, nego je u vrijeme Mraovićeva nasrtaja na tamnoputu košarkašicu – u srijedu, 13. travnja, oko 15 sati – boravio u Gospiću i iz tog se grada nije micao narednih nekoliko dana! Da je tome svjedoči i činjenica da je Milinović u četvrtak, 14. travnja, u Gospiću bio prisutan javnom potpisivanju koalicijskog predizbornog sporazuma između lokalnih podružnica HDZ-a i DC-a.

Dezinformacija je, naime, plasirana kako bi se Milinovića, najmoćnijeg čovjeka u Lici, lišilo sumnji o eventualnoj upletenosti u pokušaj zataškavanja Mraovićeva silovateljskog nauma, a o tome da se nešto čudno zbivalo u gospićkoj policiji i u upravi ženskog košarkaškog kluba govori podatak da su inspektori pokucali na vrata "ličkoga Tuđmana" tek u četvrtak oko 18 sati, dakle, dvadeset i sedam sati nakon što se za slučaj znalo. Gospićka policija nije objasnila vlastito oklijevanje, pa zasad nije poznato je li se, zapravo, čekalo da nestanu dokazi, ali je itekako poznato da načelnik Policijske uprave ličko-senjske Željko Jurković – čovjek koji se službeno potpisuje kao "dipl. nov." (diplomirani novinar) – ni na zahod, za svaki slučaj, ne odlazi bez dopuštenja svog mentora i zaštitnika Darka Milinovića.

A zašto bi bilo drukčije kad se radi o istraživanju kaznenog djela koje je počinio izdašni sponzor košarkaškoga kluba o čijoj sudbini Milinović intenzivno skrbi!?

HARAČ MINISTARSTVA FINANCIJA

Ministarstvo financija Republike Hrvatske uputilo je prije nekoliko tjedana vjerovnički zahtjev Hrvatskoj matici iseljenika, a potonja ga proslijedila na adrese osam institucija koje su 2003. godine - i još odranije, a većina i dodanas - u svojstvu najmoprimaca koristile prostore Matice na Trgu Stjepana Radića u Zagrebu, zapremajući tamo pojedinačno od 18 do 200 četvornih metara. Kako je porezna revizija utvrdila, svi korisnici plaćali su 2003. godine višestruko manju najamninu od one koju revizija sad nalazi primjerenom, dakle, imali su ugovore s Maticom za mjesečnu cijenu od nula do 23 kune po kvadratu, umjesto novoodrezanih 60 kuna po kvadratu za sve.

"Obvezu PDV-a na razliku", kako Ministarstvo financija u dopisu kojega posjeduje Picaškandal, naziva potraživanje retrogradno ispostavljenog duga, trebale bi tako platiti sve podstanarske ustanove u MHI-ju, odreda neprofitne: Transparency International Hrvatska, Centar za europsku dokumentaciju i istraživanje "Robert Schumann", Klub hrvatskih povratnika iz inozemstva, Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski", Zagrebačka filharmonija, Udruga Demokratsko društvo, Humanitarna udruga Dora, te Institut za migracije i narodnosti. Procijenjeni pojedinačni dugovi kreću se u rasponu od 2840 do 31.700 kuna, no bez obzira na iznose nameće se pritom nekoliko važnijih pitanja: zašto se porezni organi tek sada bave preuređivanjem obveza po ugovorima potpisanim prije dvije godine, i po urednim poreznim prijavama otprije godinu dana; zašto država propisuje retroaktivne cijene najma prostora u vlasništvu državnih institucija, koje prema tome odjednom nisu smjele to same odrediti, dok npr. Grad Zagreb može slične odluke donositi za svoju imovinu i bez nadzora (stan u Teslinoj izdan je u poslovne svrhe Teniskom centru "Iva Majoli" za kunu po kvadratu, a u njemu se stanuje!); konačno, zašto ministar financija Ivan Šuker krpa budžetski manjak posrednim iznuđivanjem zamišljenih dugova od povratničkih klubova, vrhunskih glazbenika, humanitarnih udruga i znanstvenih instituta, i znači li to da će se novi pokušaji po novome i opet neutemeljenome navlakuša-modelu harača proširiti i na ostale porezne obveznike?

REKORDNA SPOROST POREZNE UPRAVE

Da država, iz nekih razloga, baš i nije uvijek podjednako marna u pitanjima poreza, svjedoči sljedeći slučaj. Naime, godinu i pol dana prošlo je otkad je Feral pisao o Stjepanu Marokoviću koji je opskrbljen vjerodostojnim dokazima prijavio dvostruko knjigovodstvo u jednoj trgovačkoj firmi iz Velike Mlake u kojoj je bio zaposlen njegov sin Slaven. Nakon što je bio šikaniran na tom radnom mjestu, Slaven je uspio iz smeća izvući dokumente iz kojih je vidljivo kako je ta tvrtka vodila dvostruko knjigovodstvo na štetu države.

Izbjegavanje plaćanja poreza Stjepan je najprije prijavio anonimno preko besplatnog telefona Porezne uprave na 0800-1001. Kako su mu tamo objasnili da s obzirom na anonimnu dojavu neće moći pratiti rješavanje slučaja, Maroković se odlučio s Feralovim novinarom posjetiti zagrebačku Poreznu upravu, otkud je upućen u središnji ured Porezne uprave. Slučaj je zaprimljen i evidentiran, a službenici su se obećali javiti Marokoviću za mjesec-dva, kad izvide što se zapravo događa. Taj se mjesec-dva, evo, produžio na godinu-dvije, a rješenja još uvijek nema. Kao ni inspekcije u prijavljenoj firmi. U tom je razdoblju Maroković obilazio pragove spomenutih institucija, nazivao telefonom, pokušavao požuriti cijeli slučaj, ali nije dospio puno dalje od prve prijave. Sve što je uspio doznati je da su iz središnjeg ureda Porezne uprave, koja djeluje pri Ministarstvu financija, upućene dvije požurnice na područni zagrebački ured Porezne uprave, ali da se po njima, koliko je poznato, još uvijek nije postupilo. Zašto? Nitko ne zna! Kad će se nešto napraviti i hoće li se uopće raditi, također nije poznato. Trenutno su, kako su kazali Marokoviću, na redu prijave iz 2003. godine. Ali isključivo one potpisane s imenom i prezimenom, jer po anonimnima – bez obzira što vas uvjeravali iz Porezne uprave – ne postupaju uopće.

KOPAČKI RIT OSTAJE PARK PRIRODE

Dvodnevni seminar u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva o proglašenju Kopačkog rita nacionalnim parkom - doživio je totalni fijasko. Na HND-ov poziv odazvalo se tek nekoliko novinara koji su svoj prijem potvrdili glasnogovornici “Hrvatskih šuma” Tihani Belužić, inače koordinatorici cijelog projekta.

Budući da je odaziv bio nikakav, doznajemo da se razmišljalo i o odustajanju od održavanja okruglog stola, ali je na kraju ipak zaključeno kako će ovako šteta biti manja. Seminar koji je odabirom stručnih sudionika trebao potvrditi tezu da Kopački rit ne treba proglasiti nacionalnim parkom - kako i odgovara organizatoru "Hrvatskim šumama", iz čisto pragmatičnih ekonomskih interesa (eksploatacija drva i lovni turizam) - spasila je nevladina udruga Družba prijatelja Kopačkog rita. Njihovi predstavnici u pozivu nisu bili navedeni kao sudionici, premda je uprava ta udruga inicirala proglašenje nacionalnim parkom. Tek na inzistiranje malobrojnih novinara predstavnik te udruge pripušten je na seminar, što je omogućilo da se na ovom skupu - čije je održavanje plaćeno novcem državne tvrtke - čuje i drukčije mišljenje. No, zasad ipak ništa od proglašenja novog nacionalnog parka, a “Hrvatske šume” će se moći pohvaliti kako nisu odbili javnu raspravu o toj, za njih nepopularnoj, temi.

NIKO BULIĆ SE HVALI – KAŠNJENJEM!?

Sposobnost isisavanja državnog proračuna, maskirana raznoraznim marketinškim projektima od navodno sudbinske važnosti, barem se Niki Buliću ne može osporiti. Ima čovjek menadžerskog dara, to ti je! Višegodišnji čelnik Hrvatske turističke zajednice nedavno se tako pohvalio s novih 3,6 milijuna kuna koje je iz proračuna izvukao zahvaljujući “turističkim projektima u kulturi”, točnije projektu “kulturnog turizma”. Sve da projekt bude gotov u rekordnom roku, teško će biti primjenjiv već ove sezone, a stvar postaje još čudnija ako znamo da je riječ o realizaciji famozne Strategije razvoja kulturnog turizma, koju je izradila dr. Renata Tomljenović iz Instituta za turizam u mandatu Račanove, koalicijske vlasti, još u listopadu 2003. godine. Budući da je vječni Bulić i tada, kao i danas, bio u vrhu HTZ-a, postavlja se pitanje je li najava “kulturnog turizma” uistinu dokaz “konačne afirmacije hrvatske u zrelu turističku zemlju”, kako to kaže prvi čovjek HTZ-a, ili zapravo činjenice da se Niko cijelo ovo vrijeme, da prostite, dobro zajebava s državnim novcem. Jer, vrijeme ide a trendovi na turističkom tržištu se nezadrživo mijenjaju, dakako, na štetu onih koji se ne trude svake godine ponuditi nešto novo. Budući da Buliću treba dvije godine da uopće pokrene oživotvorenje studije, pitanje je hoće li do njezina stavljanja u funkciju iskrsnuti posve drugačiji zahtjevi tržišta. Do tada, imajte na umu neke od podataka iz Studije, po kojoj je tek 36 posto inozemnih gostiju zadovoljno ponuđenim kulturnim sadržajima, posebno kad je riječ o označavanju i raznolikosti kulturnih događanja u Hrvatskoj. Nadalje, nije loše znati da svega 7,5 posto inozemnih turista u Hrvatsku dolazi zbog kulturnih znamenitosti, iako je neporecivo da ih puno veći broj nakon dolaska na odredište ljetovanja pokaže i takve interese. Interes za povijesnu baštinu tek je na petom mjestu anketiranih turista, kojima smeta i to što čak trećina kulturnih institucija nema adekvatan sanitarni čvor... Ali, ne treba sumnjati da će to genijalni plan Nike Bulića već za nekoliko godina promijeniti iz temelja!


PROPALA ALTERNATIVNA PROSLAVA OLUJE

Umirovljeni general Miljenko Crnjac, jedan od nekoć najomiljenijih Tuđman-Šuškovih visokih časnika, stavio se na čelo priprema za obilježavanje desete obljetnice vojne operacije Oluja, ali upravo zbog činjenice da se Crnjac bavi organiziranjem kninske proslave – što bi se trebala dogoditi mimo državne režije i pokroviteljstva – ta je proslava u startu doživjela fijasko, te je, osim kod Ljube Ćesića Rojsa i Ivana Korade, naišla na posvemašnju ignoranciju među viđenijim ratnim zapovjednicima i glasovitijim borcima.

Generali koje su proizveli Tuđman i Šušak i koji su nepokolebljivo ostali odani njihovu nauku ne mogu, naime, Crnjcu nikako oprostiti što je odbio potpisati onu čuvenu epistolu iz rujna 2000. zbog koje je predsjednik Mesić umirovio sedmoricu generala, a još mu manje mogu oprostiti višekratne pokušaje zbližavanja s Pantovčakom, koji su završili neuspjehom.

Crnjac je nastojao njegovati dobre odnose s bivšom koalicijskom vlašću da bi njegova tvrtka Rumital dobivala što više poslova na razminiranju, a kad je firma posustala i kad se vlast promijenila, umirovljeni je general odlučio zaigrati na kartu ljutog desničarenja i približavanja Đapićevu HSP-u, e kako bi možda zaplivao u političkim vodama. To ga je, zapravo, i motiviralo da se uhvati organiziranja proslave Oluje u Kninu, ali čini se da se malo prekasno sjetio da bude veći heroj od "heroja, a ne zločinca".

I. ĐIKIĆ


GOTOVINA KAO ANTIREKLAMA

Je li Hrvatska, čiji je aktualni reklamni slogan “Mediteran kakav je nekad bio”, spremna za ljetnu turističku špicu? Naravno da jest, zašto uopće sumnjati. Spremna je poput Četvrte gardijske brigade uoči Knina!

Pogotovo ako uzmemo u obzir ovu osebujnu marketinšku kombinaciju koju je usred Splita, u Radunici, na adresi Duplančića dvori 3, postavio iznajmljivač soba kategoriziranih s tri zvjezdice i - generalskim zvjezdicama pored njih. E sad, hoće li plakat s likom jednog od najtraženijih haaških bjegunaca privući ili odbiti turiste; odnosno hoće li turisti ovu instalaciju shvatiti kao poruku koja kaže kako se “zakon ovdje ne poštuje”; ili će ih tek to zapravo zaintrigirati, ostaje da se vidi. U svakom slučaju, hrvatska turistička ponuda ovim dobiva posve novu, reklo bi se doslovno avanturističku dimenziju, a turisti mogućnost da se za iste novce na trenutak osjete kao da su usred neke latinskoameričke državice u kojoj na početku godišnjeg odmora vlada jedan, a na kraju drugi general.

(F. T.)


NOVO NAGR

Serija građevinskih zahvata koji nemaju nikakve veze s prethodnim na istom prostoru u slučaju splitskog kulturnog bisera znanog i kao Dioklecijanova palača zaslužuje već i posebnu rubriku. Toliko je, naime, dosad izvedeno tih samovoljnih zahvata, nerijetko i bez znanja konzervatora, kojima nešto više agilnosti u čitavoj priči o širenju pošasti urbicida nipošto ne bi škodilo. No, najnoviji primjer, kojega je Picaškandalov foto-reporter Leo Nikolić dokumentirao ispred Zlatnih vrata (sjeverni ulaz u Palaču), zaslužuje poseban osvrt: naime, granitni pločnik ispred Zlatnih vrata upravo karikaturalno upotpunjuje sliku urbanističkog kaosa vidljivog na udaljenosti od svega pedesetak metara. Pa tako sada, na istom prostoru, imamo čak tri vrste kamenog pločnika i asfalt, što “bode oči” već i laicima, pa i prvim grupama turista koji se već motaju okolnim uličicama, ali, eto, ne i gradskim ocima, odnosno vrlim gradskim konzervatorima, koji kao da nemaju ništa protiv toga što, umjesto širenja jedinstvene urbanističke misli i reda iz povijesne jezgre i centra grada, na djelu imamo prodor pravog pravcatog kaosa i parcijalnih rješenja iz periferije prema centru. Valjda zbog toga, i nakon ovakvih improvizacija lokalna stručna javnost uglavnom šuti, pa su se na prosvjed odlučili tek – Zeleni Dalmacije. Oni su se prošlog utorka okupili podno Grgura, noseći transparente kao što su “Stop urbanom nasilju”, “Stop kiču”, “Stop estetskom zagađenju”... Primjereno, dodat ćemo. Jer, zaista je već riječ o pravom zagađenju prostora, pogotovo kada je riječ o tretmanu splitske spomeničke baštine. Uostalom, dobra rješenja ne treba izmišljati, dovoljno je ugledati se na bilo koji grad bogat spomeničkom baštinom na suprotnoj obali Jadrana.

H. PRNJAK


ČOBANKOVIĆ ZBRINUO I SUPRUGU

Anica Čobanković, viša medicinska sestra, supruga aktualnog ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, postala je članica Upravnog vijeća Doma za starije i nemoćne osobe u Iloku. Vijest ni po čemu ne bi bila zanimljiva da Petar Čobanković, otkako je postao ministar u vladi Ive Sanadera, nije poduzeo opsežnu akciju zbrinjavanja uže i šire rodbine. Pri tome, Čobanković je osobito vodio računa da prilikom uhljebljivanja brojne obitelji prednost imaju državne službe ili banke, dakle, one koje ne kubure s likvidnošću i isplatom plaća.

Tako se dopunsko zbrinjavanje Čobankovićeve supruge nadovezalo na poslove koje je familija dobila prije toga, a o čemu je Feral već pisao. Podsjetimo, Čobanković je svoju sestru Katicu Ćorić rasporedio na mjesto voditeljice vukovarske poslovnice državne Croatia banke, a nećake Krunoslava Čobankovića i Mariju Ćorić na nešto niža mjesta u istoj banci.

Čobankovićev brat Vlatko, nekadašnji direktor upropaštenog Agrokomerca u Iloku, danas radi za državnu plaću, kao šef iločke ispostave Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područne službe Vukovar. Plaća također nije loša i stiže redovno. Drugi Čobankovićev brat, Mirko, zaposlenje je našao u vukovarskoj Lučkoj upravi.

Bratić ministra Čobankovića, Rudolf Šen koji je radio kao njegov službeni vozač dok je aktualni ministar poljoprivrede bio vukovarsko-srijemski župan, danas u istoj županiji radi kao domar. No, zato je drugi Čobankovićev bratić, Zdenko, uznapredovao i danas je vozač ministra poljoprivrede. U Ministarstvu poljoprivrede uhljebljene je našla i Čobankovićeva rođakinja po majčinoj liniji, Anita Karačić.

Ispričavamo se ministru Čobankoviću ako smo što zaboravili.

D. HEDL


KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

VIDO BOGDANOVIĆ - Bivši gradonačelnik Dubrovnika i neuspješni stranačko-frakcijski protivnik predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića, danas živi relativno povučeno, međutim, što mu omogućava da se u jednoj maloj privatnoj dubrovačkoj firmi nesmetano bavi, kako sam kaže, "špijunažom". I dalje jednako sklon (auto)ironiji, Bogdanović zatim obično dodaje kako je posrijedi poslovanje s informacijama, naime, riječ je o konzultantskoj tvrtki. Očito mu dobro ide, barem bolje negoli je slučaj bio s politikom, jer nam je bez krzmanja rekao da ne razmišlja o političkom comebacku. Toliko, ako se itko zapitao kako to da ga na predstojećim lokalnim izborima nema niti s eventualnom nezavisnom listom...

Javnost ga se prisjeća kao idejno potentnog i deklarativno jasnog gradskog oca, individualistički nastrojenog i politički domišljenog - a kakav se ne pojavljuje često na sceni - te s osobinom koja se unekoliko pojednostavljeno naziva karizmatičnošću. Bez fatalnih afera, Vido je Bogdanović ipak Gradom upravljao čvrstorukaškim stilom, no tim više mu pod minus spada to što većinu svojih progresivnih ideja nije realizirao u praktičnom životu Dubrovnika, što se okružio s previše suradnika koji su se pokazali slabo upotrebljivima, i što nije uspio naći zajednički jezik s također nekooperativnim gradskim SDP-om... Ali, sve to se već ionako uklapa u opću sliku koalicijskih nam iluzija i razočaranja.

Bogdanović je na koncu izgorio od prevelikog tr(v)enja, kao stranački meteor u autoritarno zgusnutoj predsjedničkoj atmosferi, i sasvim je neveselo bilo konstatirati da ni HSS, niti Vido Bogdanović kao političar, nisu imali dostatno zrelosti za ma kakav konkretniji pomak od već viđenog, i do danas uglavnom aktualnog. "Nisam kompatibilan s društvom koje, feralovski rečeno, funkcionira po matrici hajdučke družine", rekao nam je sam Bogdanović. "Na svim razinama derivirale su se političke elite što se međusobno uvažavaju, osporavajući se i surađujući istodobno, i koje će učiniti sve za mjesto u vlasti ili bar oporbi. Stranke su interesna društva, a i njih i društvo uopće, krasi potpuni nedostatak modernog političkog svjetonazora u bilo kojem obliku."

I. LASIĆ


TRIxTRI

DON IVAN GRUBIŠIĆ KOMENTIRA IZBOR JOSEPHA RATZINGERA ZA NOVOG POGLAVARA KATOLIČKE CRKVE

ČVRSTA DOGMATSKA LINIJA

Neće biti većih iznenađenja niti promjena, pogotovo u odnosu Crkve prema vanjskom svijetu. Ratzinger jest predstavnik čvrste dogmatske linije, ali će nastaviti dijalošku tradiciju i sklonost suvremenoj verbalnoj komunikaciji svog prethodnika, dok će praksa unutar crkvenih redova ostati ista. Naime, Crkva unutar sebe gaji monolog, a prema vani dijalog, iako bi upravo promjenom takvog ponašanja trebala pokazati da se kulturom dijaloga rješavaju problemi. Svaki govor o ljudskim pravima je nevjerodostojan ako se ista ta prava ne implementiraju u samoj Crkvi. Ratzinger će se, sasvim sigurno, držati čvrste dogmatske linije, što se moglo zaključiti i iz njegove propovijedi na misi za izbor pape, gdje je istaknuo da se Crkva ne može složiti s individualizmom, liberalizmom, hedonizmom, istospolnim brakovima, medicinski potpomognutom oplodnjom, što je u neku ruku predstavljalo i iznošenje programa zbog kojega su ga kardinali vrlo brzo i izabrali.

- Kako komentirate prve oduševljene reakcije domaće javnosti, po kojima je Ratzingerova konzervativistička sklonost čvrstorukaštvu “upravo ono što Crkva treba”?

- Jasno je da u tim reakcijama nema kritičke distance, zbog čega se moglo i predvidjeti da će ovakav izbor biti pozdravljen kao “najbolje rješenje”. Oduševljenost konzervativizmom novog pape proizlazi iz shvaćanja da nešto treba čuvati, konkretno, vjeru i moral, ali to se ne čuva, nego živi i svjedoči... Također, nije dobro što se cijelo ovo vrijeme oko izbora novog pape najmanje govori o fundamentalnim biblijskim temama i iskustvu prve Crkve, nego se u središte čitave priče stavlja osoba pape, kao da se zaboravilo na stalnu potrebu preispitivanja u odnosu na evanđelje, kao i izazove suvremenog svijeta kojemu je potrebno evanđelje. Usto, primijetio bih, kao što je primijetio i papin rođeni brat, da životna dob od 78 godina baš i nije najbolja za preuzimanje jedne ovako odgovorne službe, jer čovjek u tim godinama teško može biti siguran da će se ujutro i probuditi, a kamoli uspješno obaviti sve što se od pape očekuje.

(H. P.)

BRANIMIR LOKIN, EKONOMSKI ANALITIČAR, O DRASTIČNO RAZLIČITIM PODACIMA KOJIMA SE U OCJENI EKONOMSKE SITUACIJE KORISTE PREMIJER SANADER I PREDSJEDNIK MESIĆ

ZNAKOVI OZBILJNE KRIZE

Rasprava između predsjednika države Stjepana Mesića i premijera Ive Sanadera zapravo je izvan konteksta dnevnih prilika. Ekonomska politika koju vodi ova Vlada ista je kao i politika koja se u Hrvatskoj vodila prije deset godina. Postoje tek neke razlike u odnosu na politiku stabilizacije, promoviranu 1994. godine, čija je osnova stabilnost cijena, ali u stvari nema velikih pomaka. Međutim, zanimljivo je da nitko ne obraća pažnju na paradoks do kojeg je došlo u Hrvatskoj da tečaj kune jača, a da u isto vrijeme cijene rastu. Svakom tko poznaje osnove ekonomije jasno je da bi u slučaju jačanja tečaja cijene trebale biti barem stabilne. To je dokaz duboke nestabilnosti o kojoj nitko ne razgovara.

- Spomenuli ste sličnost s ekonomskom situacijom za vrijeme devedesetih godina?

- Mesić je zapravo tek ponovio ono isto na što je upozoravao 1999. godine. U Hrvatskoj je zaista došlo do porasta nezaposlenosti, sive ekonomije, nelikvidnosti, povećavanja izvoza na račun ogromnih gubitaka na subvencijama, daljnjem padu stope rasta… Postojeća situacija po mnogočemu podsjeća na devedesete, ali 2000. godine dugovi su se pokrili vanjskim zaduženjem, na što danas ne možemo računati. Ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska treba shvatiti vrlo ozbiljno. Vlada treba odgovoriti na pitanje kako ćemo izići iz krize i ponuditi novi program koji bi trebao značiti zaokret u odnosu na dosadašnju politiku, inače nas čeka krah.

(G. B.)

ŠIME LUČIN, BIVŠI MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA, O POZADINI SMJENE NAČELNIKA KRIM-POLICIJE DRAGUTINA CESTARA I DALJNJIM NAJAVLJENIM SMJENAMA U MUP-u

KLASIČNA ČISTKA!

Nisam iznenađen Cestarovom smjenom, jer se već i očekivala, u nekoliko varijanti. No, u MUP-u nisu imali adekvatnu zamjenu pa se smjena odlagala. Sada, također, ne vjerujem da je pronađena kvalitetna zamjena, iako ne poznajem Željka Cvrtilu; njegove reference ukazuju na to da on ne može dobro odgovoriti na potrebe jedne od najodgovornijih i najtežih funkcija u MUP-u. Međutim, iznenađuje me na kakav način je to provedeno, i s kojim obrazloženjem, vezanim uz curenje tajnih podataka o haaškim istragama. To je već doslovni pokazatelj da ljudi koji stoje iza smjene nisu dobro snimili situaciju u krim-policiji, jer bi inače vidjeli da iz tog izvora nije ništa procurilo, kao što nije bilo niti većih organizacijskih propusta. No, ovo je bila politička smjena, kraj čistke uklanjanjem zadnjeg visokopozicioniranog političkog službenika koji je ostao iz prethodne, koalicijske vlasti. Osobno podržavam daljnje smjene koje je Sanader najavio, u cilju jačanja unutarnje discipline, ali neka se zna da je za disciplinu u MUP-u odgovorno njegovo rukovodstvo.

- Kakva je tu onda uloga ministra policije Marijana Mlinarića, i kako procjenjujete stanje u policiji općenito? Također, otkud su još mogli procuriti podaci za koje terete Cestara?

- Najave daljnjih smjena ne odnose se valjda na naše kadrove nego na HDZ-ove, osim ukoliko se premijer ne kani baviti još i nižerangiranim operativcima. U tom kontekstu izvjesna je i smjena samog vrha, dapače. Nema velike filozofije, iz svega proizlazi da se u MUP-u ne zna tko pije, a tko plaća. Vlada sveopći kaos, na čelu s ministrom narušenog autoriteta, i situacija u kojoj policija ne može garantirati očekivanu sigurnost građana, te ispunjavanje ostalih zakonskih zadaća koje stoje pred policijom. Tome kumuju i ovakvi politički kriteriji kakvi su presudili Cestaru. Dokumente koji prolaze ozbiljnu obradu vidi u MUP-u i do dvadeset ljudi, a ovo što Sanader spominje došlo je od krim-policije do ministra, državnog tajnika i ravnatelja policije, dakle, to je moglo iscuriti s raznih mjesta. POA, recimo, nikome nije pala na pamet. Ako su dokumenti imali posebne oznake zadnjeg izvora, prema medijima, zašto se to ne objavi? Kao što je poznato, načelnik Cestar i drugi iz uprave krim-policije prošli su poligraf, po svemu je jasno da oni to nisu pustili van. Pa, bilo bi baš zanimljivo da se poligrafu podvrgnu još neki!

(I. L.)


________________________________
Copyright © 1993 - 2021. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA