ASIAN DUB FOUNDATION: "TANK" (EMI)

KANALIZIRANJE BIJESA

Vraćajući se neprestano pojedinačnim slučajevima i držeći se na distanci od glazbenog i političkog mainstreama, ADF su uvijek nalazili načina da izbjegnu propadanje u isprazno pravedništvo. Ovaj je kolektiv pokrenuo kampanje za oslobađanje Satpala Rama i Tsoore Shah, održavao koncerte u ratom poharanim državama, osnovao obrazovni program za mlade u siromašnim četvrtima Londona, i pristojno odbijao priznanja koja bi mogla iskriviti ciljeve takvog rada riječima: "Želite li podržati rad organizacija kao što je Community Music, otvorite im svoje fondove. Promaknuti (nagradom) pojedinca u establishment neće pomoći organizaciji."

U tome kontekstu, "Tank" je očekivan, ali i rizičan potez. Usredotočen na invaziju na Irak, odnosno, na motive koji su do nje doveli, album se nalazi na klizavom terenu relativne općenitosti. Široka im je tema donekle zasjenila karakteristični vitalni stav, pa je ovo njihov prvi album kojeg ne pokreće optimizam. "Oil", zemljotresni drum'n'bass s hard rock kičmom i složenicama poput "petro-junkies" najbolja je ilustracija emocija, koje pogone "Tank", ali ne i najkarakterističniji primjer muzike na njemu.

Osobina koja "Tank" izdiže iznad ostatka glazbene produkcije koja se u protekloj godini dotakla rata u Iraku je kanaliziranje bijesa u melodioznu, gotovo meku muziku s vokalom na tragu Horacea Andyja, te stalni interes za "ljudski faktor". "Flyover", singl i pjesma koja otvara album, govori o bolesnoj paraleli između adrenalinskog šuta heavy metala i ubijanja. Preuzet iz Mooreovog filma "Fahrenheit 9/11", motiv je u pjesmu pretočen kroz kontrapunktiranje mehaničkog, kompulzivnog, višeslojnog ritma i melodičnog "refrena" u kojeg se pretače.

Ta sposobnost da angažman, ma koliko žučljiv, glazbu ne koristi samo kao sredstvo, već kao način definiranja svoje forme - od rasplamsale srdžbe do ruba sentimentalnosti - velika je vrlina ADF-a.

________________________________