PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Ivica Đikić, Drago Hedl i Igor Lasić

GLAVAŠEVA IDEJA SMIJENILA TULIČIĆA

Slučaj smijenjenog šefa osječke policije Vlade Tuličića, kojeg je odlazeći ministar Mlinarić najurio zbog potpore koju je dao Glavaševom projektu autonomije Slavonije, govori ne samo o tome koliko je policija daleko od toga da bude depolitizirana, već i o najneobičnijim mogućim savezima. Kad je 2003. Račanova koalicija, koja je Tuličića dovela na mjesto šefa osječke policije, izgubila vlast, Glavaš ga je nazvao i rekao: Ostat ćeš šef policije, ali ćeš raditi što ti kažem, a Tuličićevi suradnici kažu da je dogovor obostrano poštovan.

Tuličić je, prema Feralovim izvorima, bio zanimljiv Glavašu, jer ga je uvijek mogao držati u škripcu zbog činjenice da je bivši šef osječke policije bio pitomac vojne akademije JNA u Beogradu. Tuličić je, kažu njegovi suradnici, bio odani član SKJ, a ostao je zapamćen po reakciji na prve višestranačke izbore. Kad se ustanovilo da je 1990. u policijskoj upravi za HDZ glasovalo 42 djelatnika, a ostali za SDP-SKH, Tuličić je, sjećaju se njegovi tadašnji suradnici, javno govorio kako svi oni koji su glasali za HDZ, trebaju biti kazneno gonjeni jer rade na razbijanju Jugoslavije.

Vremena su se od tada promijenila, no Tuličić se sada, priklanjajući se ideji Glavaševe “autonomne Slavonije”, kažu njegovi bivši suradnici, ne može pohvaliti da je sudjelovao u projektu koji radi na jačanju Hrvatske.

LOBIRANJE DRŽAVNIH DUŽNOSNIKA ZA SOKOL MARIĆ

Zlatko Marić, vlasnik zaštitarske tvrtke Sokol Marić, angažirao je jake snage svojih moćnih sponzora u državnome vrhu, e kako bi na natječaju što ga je raspisalo Croatia osiguranje bila odabrana upravo ponuda njegove firme: riječ je o vrlo vrijednom poslu zaštite brojnih Croatijinih objekata, pa je Marić odlučio da ništa neće prepustiti slučaju. Premda iz Croatije službeno demantiraju bilo kakve pritiske i lobiranje u korist rečenog zaštitara, u utorak, neposredno prije otvaranja natječajnih ponuda, Alena Ostojića, šefa sigurnosti u Croatia osiguranju, posjetio Herman Vukušić, pomoćnik ministrice Jadranke Kosor, te mu je – prema nalogu gospođe Kosor – sugerirao da se unosni zaštitarski posao dodijeli Marićevu poduzeću. Nešto prije toga u Marićevu je korist intervenirao i Ratko Maček, glasnogovornik hrvatske Vlade, koji odnedavno njeguje blisko prijateljsko s vlasnikom Sokol Marića.

To prijateljstvo navodno je ovjereno skupocjenim satom kojega je Marić darovao Mačeku, a prijateljstvo s Jadrankom Kosor Zlatko je Marić uspostavio odmah po HDZ-ovu dolasku na vlast kad je na jednoj humanitarnoj aukciji ministričinu haljinu platio više od sto tisuća kuna. Prema Feralovim informacijama, nije pametno vjerovati da će se poslušni direktor Croatija osiguranja Hrvoje Vojković suprotstaviti moćnim Marićevim lobistima iz samog državnog vrha.

HRVATSKI BLOK U "ŽICARSKOM" POHODU

Na vrata jednog od bolje stojećih zadarskih ugostitelja ovih dana pokucali su aktivisti lokalnog ogranka Hrvatskog bloka, stranke što ju kroz bespuća hrvatske političke zbiljnosti vodi neustrašivi dr. Ivić Pašalić. Ljudi iz HB-a, kako je ovaj ugostitelj posvjedočio Picaškandalu, obreli su se u njegovu lokalu sa sasvim prozaičnim zahtjevom – zaiskali su pare za financiranje predizborne kampanje.

"Ne znam", veli nam ova nesuđena HB-ova akvizija, "odakle im ideja da bi ja bio član ili simpatizer njihove stranke, a kamoli financijer". Uljudno sam ih odbio, opravdavši se urođenom apolitičnošću, zaključuje zadarski ugostitelj svoju priču, domećući kako mu ipak nije bilo svejedno budući da Kalelargom a i šire kruži priča kako je upravo HB-ova mreža članova i simpatizera najsigurniji oslonac odbjeglog osumnjičenika haaškog tribunala generala Ante Gotovine. Zadarski pašalićevci u svojoj predizbornoj agitaciji nesmiljeno poručuju da glas za njih znači i glas za generala, a isto bi valjda imalo vrijediti i za pare koje bi savitljiviji poduzetnici "dobrohotno" stavili u njihovu blagajnu.

GALIĆ PODILAZI SDP-u

Direktor HRT-a Mirko Galić ostao je uoči predstojećih lokalnih izbora dosljedan svom političkom stilu, te je kao prvi čovjek ove prevažne javne ustanove prije nekoliko dana za svaki slučaj pristao na malen ali vrijedan ustupak oporbenom no perspektivnom SDP-u. Saborski zastupnik te stranke Nenad Stazić, naime, ishodio je od Galića da se na mjesec dana godišnjeg odmora pusti Elvis Mileta s Radio Pule - kuće u sastavu Hrvatske radiotelevizije - e da bi se ovaj kao šef propagande za istarski SDP mogao u potpunosti posvetiti jednokratnoj ali časnoj i unosnoj stranačkoj dužnosti.

Miletu je na mjesto glavnog predizbornog agitpropaša na poluotoku namjestio upravo Stazić, kojemu pritom nimalo nije zasmetala nedavna prošlost Elvisa Milete, dakle, još prije nekoliko godina veoma gorljivog i uglednog člana HDZ-a iz Fažane...

PREŠUĆIVANJE ISTINE

Protekli su tjedna svi domaći mediji zabilježili priču o "rabijatnom povratniku" Ljubomiru Gvozdiću, bivšem pripadniku specijalne policije "Krajine" koji je godinama u selu kraj Medaka maltretirao susjede, uglavnom povratnike srpske nacionalnosti, kao što je i sam. On je, naime, u nedjelju navečer po tko zna koji put izazvao incident napadajući susjede koji su bili primorani lovačkim puškama braniti goli život pred naoružanim Gvozdićem. Susjedi su pozvali policiju na koju je rabijatni, ali i mentalno oboljeli Gvozdić, počeo pucati. Nakon žestokog hrvanja, na kraju je ipak svladan. On je propucan u ruku, dok je jedan policajac proboden bajunetom.

Međutim, nitko nije zabilježio što se s tim čovjekom događalo nakon što se još 1998. vratio iz izbjeglištva. Njega su, naime, lokalni pripadnici policije i tajnih službi više puta nemilosrdno premlatili prisiljavajući bolesnog čovjeka da im dojavljuje tko se od Srba vraća na to područje i što radi. Prema riječima osoba koje su prisustvovale sustavnom premlaćivanju Gvozdića, batine koje je on dobio bile su više nego dovoljne da izgubi i onaj zadnji dodir sa stvarnošću.

NOVA TV BOJKOTIRA GOODYEAR LIGU

Učestalost programskih smutnji na Novoj TV, barem kada je riječ o Goodyear ligi, ukazuje na to da se ne radi o nikakvoj slučajnosti: brojni pozivi i negodovanja koji su na “prvu hrvatsku komercijalnu televiziju s nacionalnom koncesijom” pristigli nakon prošlojesenskog prijenosa utakmice između Crvene zvezde i Partizana očito su urodili plodom, zbog čega su šefovi ove tv-kuće bez ikakve najave i obrazloženja odustali od izravnih prijenosa završnog turnira Goodyear lige, što se ovog vikenda održava u Beogradu.

Osim mjesta radnje, za pretpostaviti je, očito je sporna “nadzastupljenost” srpskih klubova (četiri od ukupno osam sudionika), pa su na Novoj TV, očito ne želeći se zamjeriti uvijek budnim “čuvarima nacionalne higijene”, jednostavno odustali od prijenosa ove košarkaške fešte! Da izostavljanje rečenih utakmica nije greška priređivača tjednih tv-programa uvjerili smo se i sami, nazvavši Novu TV. Naš upit je proslijeđen u Sportsku redakciju, gdje su nam tek kazali kako je “razlog vjerojatno mala gledanost Goodyear lige”(!).

Kada smo ih podsjetili kako je malo neobično da nakon svakotjednog izravnog prijenosa po jedne utakmice ostanemo bez poslastica kao što su recimo odlučujući susreti Zadra i Partizana ili pak Cibone i Zvezde, rečeno nam je da su “snimke ipak moguće”, ali i izričito ponovljeno kako “prijenosa neće biti”.

Nazvali smo i Josipa Bilića, direktora Goodyear lige, koji nije mogao sakriti razočarenje: “Ta odluka Nove TV je zbilja čudna. Uzeli su prava na prijenos čitave lige i sada odustali od najatraktivnijeg dijela natjecanja. Zaista ne razumijem te ljude!”. Dakako, u svim ostalim zemljama čiji su predstavnici nastupali u ovoj ligi beogradski Final 8 će se uredno prenositi, dok je u Hrvatskoj košarka, eto, bunkerirana. Uostalom, možda je tako i bolje nego da hrvatski gledatelji izvuku “krivu” poruku: recimo onu o tome da je sasvim normalno igrati košarku sa Srbima!

H. PRNJAK

SANADEROV NALOG GLAVNIM UREDNICIMA

Na onim famoznim ručkovima koje je premijer Ivo Sanader prije petnaestak dana u Banskim dvorima organizirao za glavne urednike državnih i paradržavnih glasila, gdje im je tumačio nasušnu potrebu za medijskom podrškom Vladinim eurointegracijskim nastojanjima, zbio se zanimljiv premijerov zahtjev okupljenim trudbenicima pera, no oni trudbenici nisu našli za shodno da o Sanaderovu ispadu obavijeste svoje čitatelje, gledatelje ili slušatelje. Predsjednik je Vlade, naime, glavnim urednicima objasnio kako je nedolično i potcjenjivački da svaki novinar koji se sjeti naziva veleštovanu gospodu ministre i traži intervju od njih, te je odmah utvrdio budući model komuniciranja s članovima Vlade: ako neka medijska kuća odsad poželi intervju s određenim ministrom, usrdnu molbu morat će uputiti osobno glavni urednik ili, u najmanju ruku, zamjenik glavnog urednika, dok će pozivi novinara običnih biti smjesta odbacivani kao uvredljivi i provokatorski.

Posebna zanimljivost ove priče sadržana je u činjenici da se nijedan od nahranjenih glavnih urednika nije usudio suprotstaviti Sanaderovim pravilima budućeg komuniciranja, nego su njegove riječi zaprimili u formi Svetoga pisma. Uostalom, nije baš ni pristojno odbiti naredbu čovjeka koji te obilno nahrani i napoji: u takvim se stvarima porcija usputnog poniženja podrazumijeva, a lakše klizi prema želucu uz pomoć besplatnih napitaka u neograničenim količinama.

I. ĐIKIĆ

MRTVACI U KAMPANJI

"Želim podijeliti tugu sa svima vama, dragi sugrađani, i s ljudima cijelog svijeta. Naš 'ljubljeni grad Dubrovnik', kako ga je on volio nazivati, tuguje za njim, tugujemo za svojim počasnim građaninom, ponosni što smo dijelili ovozemaljski život s njim." Ovo je na nedavnoj komemorativnoj sjednici Gradskog vijeća u spomen na papu Ivana Pavla II., uz ostalo, rekla Dubravka Šuica (HDZ) koja, kako se bliže lokalni izbori, voli reći da želi biti gradonačelnica svih građana Dubrovnika.

I dok se iz Vijećnice retorički dijelila tuga sa "svim sugrađanima", vrla je gradonačelnica, ujedno i predsjednica Gradskog odbora dubrovačkog HDZ-a, nedugo zatim pokazala kako i među jednakim sugrađanima, ipak postoje i oni koji su "potreseniji" od drugih, pa ih na poseban način valja "ohrabriti".

Tako su članovi Šuičina HDZ-a na kućne adrese dobili specijalnu pošiljku u kojoj stoji: "Poštovana obitelji, ovih dana potreseni odlaskom našeg dragog Svetog Oca, prijatelja našeg naroda i našeg počasnog građanina, želim Vam uputiti malo ohrabrenje. Neka ova fotografija bude samo mali znak pažnje!"

A taj mali znak pažnje i ohrabrenja odabranim sugrađanima predstavlja fotografiju susreta Franje Tuđmana i Ivana Pavla II., prigodom njegova prvog posjeta Hrvatskoj. S, dakako, Šuičinim potpisom i srdačnim pozdravima iz dana kada se očekivalo i službeno raspisivanje predstojećih lokalnih izbora...

L. BRAILO

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

SUAD RIZVANBEGOVIĆ - Dječak što ga pamtimo po ulogama u nekim lijepim i davnim crno-bijelim filmovima poput "Družbe sinjeg galeba", u zrelijim godinama vinuo se do značajne pozicije partnera Franje Tuđmana za cjelonoćnih partija preferansa i, slijedom takvog dijeljenja karata, do funkcije direktora Croatia osiguranja, zatim predsjednika Hrvatskoga teniskog saveza, člana Uprave NK "Dinamo", kao i niza nadzornih odbora. Tuđmanov adut koji je za sebe govorio da se iz Amerike - gdje se do devedesetih bavio brokerskim poslima - vratio samo zbog ljubavi prema domovini, podnio je golemi ulog: Croatia osiguranje vrijedila je, u vrijeme kad je na Rizvanbegovića došao red da presiječe špil, 140 milijuna maraka, a ubrzo je poduzeću znatno uvećana vrijednost, pripajanjem reosigurateljskog Slavija Lloyda.

Suad je Rizvanbegović svoju životnu rolu odigrao pod budnom režijom vrhovnog blefera. Tuđman je odlučivao o strateškom poslovanju Croatia osiguranja, na kojem je država držala šapu i koristila ga za svoje uobičajene te šire političko-ekonomske makinacije. Jednako se odlučivalo o "Davis Cup" teniskoj reprezentaciji (i Goran Ivanišević jedno je vrijeme bio u nemilosti - nije želio odraditi privatni meč sa svestranim športašom s Pantovčaka), o "Dinamu" i nadzornim odborima da ne govorimo. Ništa od kriminalnih čina u toj partiji nije sankcionirano, a bilo je itekako elaborirano u medijima, bez obzira što je Rizvanbegović čak potkupio predsjednicu novinskog sindikata Jasminu Popović da mu namješta karte, posredstvom Večernjeg lista. Peškao je više nego dobro, dakle, isključivo zahvaljujući bezrezervnom povlađivanju Franji Tuđmanu; rezultat se znao unaprijed.

Otkako je prije tri godine bacio karte, Suad Rizvanbegović živi uglavnom u Americi, dolazi često u Hrvatsku, i ne radi puno. "Momentalno nemam nikakav konkretan posao", rekao je za Feral, "iako primam ponude američkih osiguravajućih društava, no još ništa nisam definitivno odlučio". Iz Hrvatske, priznao je, godinama nema nikakvih poslovnih poziva. A i ne treba mu više, izašao je iz ove igre punih džepova.

I. LASIĆ

TRIxTRI

PAVLE KALINIĆ, POLITOLOG, PREDVIĐA MOGUĆNOST NEGATIVNOG UTJECAJA HAAŠKOG STAVA PREMA HRVATSKOJ NA UNUTARNJA POLITIČKA GIBANJA

SVE VODI RADIKALIZACIJI

- Vjerujem da u hrvatskom društvu može doći do daljnje radikalizacije i novog zamaha nacionalizma. Nacionalističko ludilo uvijek se javlja iz očaja, a u Hrvatskoj je gospodarska situacija katastrofalna, tako da su osnovni preduvjeti za bujanje ekstremizma ispunjeni: proračun je probijen za deset milijardi kuna, stopa gospodarskog rasta se smanjuje, uvoz je dvostruko premašio izvoz, preko 320 tisuća ljudi je nezaposleno... Sve te činjenice pogoduju radikalizaciji društva. Ne ulazeći u to je li haaška tužiteljica Carla del Ponte u pravu kad govori gdje se skriva odbjegli general Ante Gotovina ili ne, činjenica je da se Hrvatska nalazi u velikim problemima.

Osim toga, Hrvatska nema osnovne elemente suverenosti koje svaka država, koja se želi takvom zvati, mora imati. Nema točno određene granice ni prema istoku, niti prema zapadu, o stanju u policiji i vojsci ne treba uopće trošiti riječi, ekonomski se nalazimo pred krahom... Naravno da takva situacija daje dodatni vjetar u leđa radikalnim grupacijama.

- Na koji način spriječiti da se taj vjetar ne pretvori u oluju?

- Ono što Hrvatskoj bez ikakve sumnje treba je stabilna Vlada s dovoljnom većinom u Saboru koja ne bi ovisila o nekoliko zastupničkih glasova. Uz to, treba puno više raditi jer je rad jedino što nam je preostalo. Kako su sve banke rasprodane, više ne možemo računati da će banke financijski podupirati proizvodnju. Prodajom banaka Hrvatska je na određen način prodala vlastite nacionalne interese.

(G. B.)

MIRJANA KRIZMANIĆ, PSIHOLOGINJA, GOVORI O PORASTU ZLOSTAVLJANJA DJECE U DOMOVIMA

NASILJE SE ZATAŠKAVA

- Teško je reći je li došlo do povećanja nasilja u domovima ili mediji više i bolje prate takve događaje. Pretpostavljam da je u pitanju ovo drugo. Činjenica je da je zlostavljanja u domovima bilo i prije. Kako je u međuvremenu došlo do porasta nasilja u društvu, logično je da domovi – s obzirom da su i oni integralni dio društva - nisu ostali pošteđeni od tog trenda. Frustrirani ljudi, koji imaju određenu količinu moći, uvijek više zlostavljaju nemoćne nego oni koji nisu frustrirani.

- Može li se takvom ponašanju nekako stati na kraj?

- Mislim da je ključna činjenica preslab nadzor u tim institucijama. Kad bi se kontrola pojačala, sigurno bi se broj zlostavljanja smanjio. Međutim, preduvjet za to su poštene, radišne i nepotkupljive inspekcije koje bi nadzirale rad zaposlenih i njihov odnos prema štićenicima. A kod nas je situacija potpuno drukčija. Kad se nešto želi zataškati, kontrola se uopće ne šalje. Ali i to je dio opće slike društva. Kad bi inspekcije radile svoj posao i štitile štićenike, kako im samo ime uostalom kaže, sasvim sigurno bi takvih pojava bilo manje.

- Ravnateljica zagrebačkog Caritasa Jelena Brajša, komentirajući slučajeve zlostavljanja u domu u Brezovici, davala je izjave kao da je riječ o nečemu sasvim normalnom...

- Po svemu sudeći, zlostavljanja u Brezovici su željeli zataškati. Nemamo razloga sumnjati u prijavu građana Brezovice jer oni uistinu nisu imali nikakve koristi prijaviti Caritas. Oglasio se, međutim, i nadbiskup Bozanić kazavši da se u Brezovici nije dogodilo ništa. Priznajem da mi nije jasno kako on to zna.

(G. B.)

SRĐAN VRCAN, SOCIOLOG, KOMENTIRA PORAST BROJA NEOVISNIH LISTA ZA PREDSTOJEĆE LOKALNE IZBORE

SIMPTOMI KRIZE

- Prvo, to je pojava koja je duboko proturječna i složena, a odgovor na prava pitanja tražio bi dublju analizu koji nisam pokušao izvršiti. Ključno je pitanje je li to simptom krize politike - etablirane politike - i to kriza u kojoj se produbljuje rascjep između svijeta službene politike i svijeta svakidašnjice?

- Vidite li u tome trendu i neke negativne implikacije?

- Pitanje je i je li to znak degradacije politike i političkog u Hrvatskoj, jer vidite s kako se oskudnim resursima smisla hrabro ulazi u politiku i želi se zauzeti neko važno mjesto barem na lokalnoj razini. Ili je to znak obnove politike u Aristotelovom smislu riječi, da se slobodni i ravnopravni građani, ali različiti, otvoreno izjašnjavaju da bi odlučivali o životu svoga grada, pa i o politici u smislu u kojemu ona znači mogućnost započinjanja novoga. Ovo što se događa na lokalnim izborima znači da se politika vraća u naše prostore u smislu pojavljivanja novih političkih aktera izvan službenog političkog sustava.

(V. M.)

TAKO JE GOVORIO

PROROK

"Vjerojatnost da dođe do novog rata na Balkanu je velika. Kroz tragične događaje prošlih godina svi su dovoljno upozoreni. Međunarodna zajednica bi još mogla, Europljani bi mogli poduzeti preventivne mjere da pravodobno otklone svaku novu ratnu opasnost. Ali ipak, u svako doba može prasnuti."

(Stipe Mesić, hrvatski predsjednik, u uskrsnom broju Slobodne Dalmacije od 22. do 24. travnja 2000.)

PREDNJAČENJE

"U izbornoj borbi s Pašalićem, Sanaderu su prevagu donijele neke prljave radnje bivšeg Predsjedništva kroz izbornu proceduru na terenu. U tim je radnjama prednjačio Glavaš i to je sigurno imalo utjecaja na izbor predsjednika."

(Božidar Kalmeta, "pašalićevac", nakon HDZ-ova Sabora na kojemu je pobijedio Sanader, u Slobodnoj Dalmaciji, 23. travnja 2002.)

ZAHVALA

"Upućujem posebnu zahvalu Branimiru Glavašu za odlično organiziran Sabor i poslove, iako se našao na udaru kritike mnogih, a i medija."

(Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, u Vjesniku, 24. travnja 2002.)

NEURAČUNLJIVOST

"Kalmeta je izjavio da bi me prvog trebalo maknuti iz stranke, ali njegove me izjave ne iznenađuju jer je očito još u velikom šoku i nikako mu ne ide u glavu da je njegov šef dr. Pašalić izgubio izbore. Neću mu takve izjave uzeti za zlo jer je očito zbog poraza svoje struje još u neuračunljivom stanju."

(Branimir Glavaš, HDZ-ov saborski zastupnik, u Slobodnoj Dalmaciji, 25. travnja 2002.)