ATHLETE: "TOURIST" (PARLOPHONE)

INDUSTRIJA EMOCIJA

Devedeset pete Radiohead su izdali "The Bands", album koji je kombinacijom čvrstog gitarskog rocka i ranjivog glasa promaknuo smušeni indie-bend u prvoklasnu stadionsku atrakciju. U sljedećih par godina dogodile su se dvije važne stvari: Radiohead su odbili iznova pomusti isti koncept, a omladina inicirana u rock kroz "The Bands" je naučila baratati gitarom. Gladna industrija, s jedne, ponuda svježeg mesa, s druge, i masa frustriranih fanova Radioheada, s treće strane, rezultirali su velikom akcijom diskografskog kloniranja. Ono je iznjedrilo uspješne izvozne proizvode kao što su Travis, Coldplay i Keane, te dugi niz manje čuvenih imena.

Ova kratka povijest tzv. sensitive rocka važna je za Athlete, jer njihova glazba praktički nema elementa koji ne bi bio definiran evolucijom ovog žanra. U toj evoluciji sentimentalnost je došla na mjesto oporosti, pompoznost na mjesto karizmatičnosti, a nekada uzbudljiva kombinacija čvrstog i eteričnog postala je industrijski standard. Dakle, krene glasovir ili gitara. Tempo je spor. Cvileći vokal upada na depresivno predvidljivom mjestu. Melodija se ponavlja. Ne ide nikud. Gudački aranžman najavljuje refren. U kaskadama se prelijeva preko glasa napregnutog u nedostižnoj oktavi. Tako još dva puta... Tekstovi se drže sigurnog terena "želim biti s tobom baby" i metaforičkih prepreka koje stoje na putu ostvarenju toj želji. Doduše, singl "Wires" govori o potencijalno dirljivoj bolničkoj situaciji, ali, dopadljivo uglazbljen, s Božićem, suzama, bolesnim djetetom i srcem punim nade, doima se kao blagdanska epizoda "Hitne službe". Suza suzu stiže. Ni pokušaj glazbenog odmaka od kalupa nije ispao uspješan. Naslovna pjesma, bez tipičnih komprimiranih slojeva zvuka, zvuči kao da Red Hot Chilli Peppers pjevuše ribajući leđa jedan drugome u kadi (zadržimo se trenutak na toj slici…). Na stranu činjenica da nam je ovaj trend u amanet ostavio nekoliko zbilja lijepih albuma, ali uporno inzistiranje na identičnom kalupu postaje iritantno. Kako se čini, ta će se iziritiranost prelomiti na Athlete, iako nisu ni bolji ni gori od svojih brojnih prethodnika. Ili baš zato.

NAJZNAČAJNIJA DOMAĆA ALTERNATIVNA GLAZBENA ETIKETA DJELUJE POD OKRILJEM ZAGREBAČKE “MOČVARE”

ALTER-SCENA UZVRAĆA UDARAC

Budući da u "renomiranim" izdavačkim kućama obično nema mjesta za punk, reggae dub, HC, underground šansonu te za raznorazna novodobna eksperimentiranja sa zvukom - razlog je, naravno, neisplativost takve glazbe, jer “tko će to slušati, a kamoli kupovati”! - etiketa Zvuk Močvare utočište je upravo takvim bendovima i glazbenim pregaocima. Pod znakom žabe sa zvučnikom do sada se pojavilo petnaestak kazetnih i CD izdanja uglavnom neafirmiranih, mladih i uvjetno rečeno alternativnih bendova, koji su svoje mjesto pod suncem nalazili vežući se uz klub "Močvara".

Zvuk Močvare zapravo na neki način baštini tradiciju jednog sličnog projekta kojega je do svoje prerane smrti vodio veliki glazbeni entuzijast Ivica Baričević Bara. Riječ je o labelu Kekere Aquarium koji je iznjedrio nekoliko bendova što su kasnije nastavili izdavati svoje albume za Zvuk Močvare. Jedan od njih je danas već kultni underground šansonijer Milan Manojlović, poznatiji pod nadimkom Mance (“Melodije sobe i predsoblja”), čovjek koji svojom tihom i nenametljivom tugom te humorom uvrnutih stihova jednostavno plijeni.

Prvo službeno izdanje Zvuka Močvare bio je album pulskog punk benda Fakofbolan "Provincija uzvraća udarac" iz ožujka 2002. godine. Žestok i monumentalan punk kakvog svira Fakofbolan neki su okarakterizirali kao punk 21. stoljeća...

Jedno od do sada najzanimljivijih izdanja Zvuka Močvare dio je multimedijalnog projekta pod nazivom "Misa za predizbornu šutnju", koji se sastoji od izložbe, predstave i CD-a za koji su glazbu radili David Simons i Lisa Karrer, a po dramskom tekstu spisateljice Ivane Sajko.

U Zvuku Močvare udomio se i glazbeni projekt Zvonko i gradski Ured za kulturu neumornog Marija Kovača te najdugotrajniji i najuporniji zagrebački hard–core punk sastav Motus koji, u različitim postavama, djeluje još od 1988. godine. Radikal Dub Kolektiv i Šumski zasigurno su dva najeksponiranija sastava ove nezavisne glazbene etikete koji iza sebe imaju niz koncerata po čitavoj Europi, a sve češće se nalaze i na tzv. komercijalnim glazbenim ljestvicama domaćih radiostanica. Ali to – rekla bi reklama – nije sve: po riječima Vedrana Menige, prvog čovjeka "Močvarine" etikete, ove se godine očekuju albumi elektro-akustičnog trija Vuneny te reggae benda Antenat.

(M. T.)

________________________________