PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Ivica Đikić i Vladimir Matijanić

MINISTRIČINI SPASILAČKI POKUŠAJI

Prema Feralovim izvorima koji su bliski HDZ-u, premijer Ivo Sanader poslao je poruku ministrici pravosuđa Vesni Škare-Ožbolt da će nakon izbora moći izabrati između dvije opcije: podnošenja ostavke na ministarsku dužnost i prihvaćanja smjene s iste te dužnosti. Škare-Ožboltova je krivca za sve svoje probleme pronašla u Tomislavu Karamarku, ravnatelju POA-e, te ga gdje god stigne optužuje za uzurpaciju prevelikih ovlasti i sklonost političkim spletkama, a istodobno izmišlja načine ne bi li se, ipak, iznova svidjela Sanaderu i ne bi li dotični, ipak, odustao od svoje nakane. U tu je svrhu medijima plasirala vijest da je USKOK otvorio istragu protiv Slavka Linića i Hrvoja Vojkovića zbog malverzacija u privatizaciji uništenog Sljemena, ali je mala nevolja sadržana u tome što nikakva istraga nije pokrenuta, niti su prikupljeni elementi za pokretanje istrage, pa je ministričin plan da se svidi Sanaderu prije izbora neslavno skončao.

VLADA POSLUJE S VOJNOM INDUSTRIJOM SiCG

Zahvaljujući v.d. ravnatelja Državnog hidrometeorološkog zavoda Ivanu Čačiću i njegovim istomišljenicima u Vladi, ovih dana oživjela je robna razmjena Hrvatske i vojne industrije Srbije i Crne Gore. Čačić je predložio, a Vlada podržala, da Hrvatska kupi 4500 raketa za protugradnu obranu od tvrtki Trajal-Kruševac i Poliester-Priboj. U oba slučaja, kako su Picaškandalu posvjedočili izvori u DHMZ-u, riječ je o tvrtkama iz vojnoindustrijskog kompleksa Srbije i Crne Gore. Istog onog, čijim izdašnim potencijalima mnogi gradovi u Hrvatskoj i BiH imaju zahvaliti velika razaranja žrtve.

Da su se Vlada i DHMZ potpuno kompromitirali u ovom slučaju, dokazuje i činjenica da Hrvatska ima vlastitu proizvodnju protugradnih raketa, u slavonskobrodskoj tvrtki Đuro Đaković Alatnica. Od njih je DHZM, međutim, naručio svega 3500 od potrebnih 8000 raketa. Zašto je bio potreban uvoz, može se iščitati i iz činjenice da uvoz iz SiCG ide i preko zagrebačke tvrtke Rudar janjevačkog tajkuna i HDZ-ova privatizacijskog ljubimca Josipa Gucića, koja će na ovom poslu ubrati, tvrde Picaškandalovi doušnici, čistih pola milijuna kuna profita. Rudaru je Vlada, inače, posao povjerila mimo javnog natječaja i bez da je o tome izvijestila javnost, o čemu je Feral pisao u ožujku.

MOĆ BISKUPOVE SPREMAČICE

Priča veli da se sredinom travnja u Karlobagu dogodilo nekoliko provala u više tamošnjih vikendica iz kojih je odneseno nešto predmeta. Policajac Policijske postaje Karlobag Josip Ružička pomislio je da zna tko provaljuje u karlobaške vikendice: njegova je sumnja pala na lokalnog skitnicu po prezimenu Tomaš, te ga je odlučio privesti i pokušao je od njega iznuditi priznanje o provalama i krađama. Budući da nesretni Tomaš nikako nije bio voljan priznati ono što je policajac naumio da ovaj prizna, uslijedile su teške batine koje su ostavile vrlo vidljive posljedice na tijelu čovjeka kojega je Ružička, neznano zašto, osumnjičio za rečena kaznena djela.

Premda je Tomaš dobio liječničke potvrde o dobivenim povredama i premda je nadležnim tijelima detaljno objasnio kako je do povreda došlo, policajcu Ružički do današnjeg se dana nije dogodilo apsolutno ništa: nije čak ni suspendiran i neometano radi svoj posao. Razlog zataškavanju čitavog slučaja sadržan je u činjenici da Ružičkina supruga radi kao spremačica kod gospićkoga biskupa Mile Bogovića, pa su policijsko-političke glavešine u Lici procijenile da ne bi bilo zgodno ni uputno kažnjavati nasilnog policajca čija je žena na tako moćnom položaju i tako blizu vrhovnog autoriteta na spomenutom području. Tomaševe masnice ionako će iščeznuti za koji tjedan.

HČSP PROTIV HRVATSKOG JEZIKA

Nije možda pametno davati gubitnicima novinski prostor pred lokalne izbore, ali fenomen je tako zanimljiv da ga moramo zabilježiti: site Hrvatske čiste stranke prava, opskurne sljedbe ustaše džepnog formata Luke Podruga, najveće je internetsko okupljalište protivnika hrvatskoga jezika. I ne samo da se tamo okupljaju, nego uživaju izravnu potporu HČSP-ovaca, štoviše, osnovano sumnjamo da mnogi od njih imaju članske iskaznice te stranke.

Lako ćete ih prepoznati: na nekoliko mjesta na siteu pišu riječi poput "povjest" ili "sljedeča", a svakako najizražajniji dokaz HČSP-ove antihrvatske jezične rabote jest vijest o uklanjanju plakata odbjegloga generala Ante Gotovine s pročelja HČSP-ovih prostorija, u splitskoj staroj jezgri. Autor, stanoviti M. Gudelj, u toj je nevelikoj vijesti zadao više bolnih udaraca hrvatskoj pismenosti negoli svi SANU-ovi akademici u svojim pisanijama.

HDZ DUBRAVE PODUPIRE MIKŠIĆA

Otprilike 450 grlatih hadezeovaca zagrebačkih kvartova Donja i Gornja Dubrava priredilo je u ponedjeljak, 9. svibnja skup potpore neovisnom kandidatu Borisu Mikšiću. Skupom je, prema informacijama koje su iz tamošnjeg HDZ-a prenijete Picaškandalu, dirigirao donedavni šef Zajedničara za Donju Dubravu Ivan Šandrk. Okupljenima se u Domu omladine u Granešini obratio i sam Boris Mikšić, dočekan ovacijama i skandiranjima. Iako su se vijorile zastave HDZ-a, ukupna orkestracija skupa nije ostavila dvojbe da okupljeni ne podupiru stranačku kandidatkinju za gradonačelnicu Marinu Matulović-Dropulić i njezinu listu. Zanimljivo da je dan kasnije, u tamošnjoj sportskoj dvorani, održan i centralni skup HDZ-a za Dubravu u organizaciji stranačke središnjice. Znajući za to Šandrk i njegovi istomišljenici preduhitrili su "sanaderovce" obdarivši Mikšića (ne)očekivanom potporom. Pečeni volovi, međutim, kako je potvrđeno Picaškandalu, nisu okretani ni na Granešini ni u sportskoj dvorani, čime je iznevjerena tradicija stranačkih derneka HDZ-a u Dubravi, udarena davne 1990.

RESTORANSKE POTRAGE

Ovih dana policijski službenici iz PU Zagrebačke posjetili su restoran Korkyra na Trešnjevci. Nije ih pritom zanimao bogati riblji fond Korkyre, niti su slavili odlazak u mirovinu jednog od kolega.

Razlog nenadane policijske okupacije Korkyre bili su redovni gosti popularnog zagrebačkog restorana. Riječ je o umirovljenim časnicima Hrvatske vojske za koje se pretpostavlja da su bliski odbjeglom haaškom optuženiku i njihovom kolegi Anti Gotovini, a koji vrlo često navraćaju u taj lokal. Razvojačene branitelje predvode javnosti poznati likovi kao što su Ljubo Ćesić-Rojs, Željko Dilber, Mihael Budimir i Ante Kotromanović.

Policajci su proveli temeljita ispitivanja zaposlenog osoblja i vlasnika restorana o navadama gostiju, učestalosti okupljanja, temama razgovora i slično, što je ove poprilično razljutilo. Koliko su policajci u tajnoj akciji uspjeli doznati, Picaškandalu nije poznato, ali ako je u pitanju bila jedna od ozbiljnijih akcija hvatanja Gotovine, ovaj sasvim sigurno može biti potpuno miran.

NARCISOIDNOST DUBROVAČKE GRADONAČELNICE

"Nastavimo zajedno" slogan je kojim Dubravka Šuica, kandidatkinja dubrovačkog HDZ-a traži povjerenje birača za novi gradonačelnički mandat. Pa su tim povodom "mama Šuja" i njezini stranački sudrugovi tiskali luksuznu brošuru na 92 stranice koju su nazvali "Abeceda našeg rada". Kako i priliči abecedi u toj su brošuri, rađenoj po načelu "od skromnosti nitko nije umro", pobrojani, naravno, ogromni uspjesi Šuičine uprave u proteklom mandatu.

Neupućen bi čovjek gledajući tu brošuru rekao da je Grad Dubrovnik ustvari do 2001. godine bio kakvom selendrom, a onda su došli pokretači Hrvatske koji su na čelu s marnom Dubravkom strateški osmislili i ostvarili mnoštvo toga o čemu su generacije Dubrovčana sanjale. Šuičina abeceda je zapravo miks brojnih dugogodišnjih gradskih, županijskih i državnih programa razvoja Dubrovnika u mnogim oblastima, ali i pored najbolje volje teško je razlučiti što je to konkretno od 2001. godine učinila Dubravkina uprava.

Iako je u predizbornim kampanjama doista dosta toga dopušteno tolika količina bahate samodopadnosti odavno nije viđena kao u konkretnom slučaju. Pritom je brošura od 92 stranice popraćena i s čak 81 fotografijom Dubravke Šuice čime je rečena abeceda dobila i nesvakidašnju narcisoidnu dimenziju. A želeći doći do svih građana aktivisti HDZ-a su u skupinama od po dvoje proteklih dana obilazili glasače služeći se biračkim popisima, legitimirali ih te im nakon provjere osobnih podataka preispitivali hoće li izaći na izbore i hoće li tom prigodom glasovati za listu HDZ-a i Šuicu, te odgovore na postavljena pitanja upisivali u unaprijed pripremljene tablice uz pripadajuće ime i prezime...

L. BRAILO

NAPAD NA LUČKO

Nakon što je uspješno eutanaziran studij pilotskog smjera na zagrebačkom Prometnom fakultetu koji već treću godinu ne upisuje studente - tako da će krajem 2005. diplomirati zadnji piloti - sličan se destruktivni scenarij želi primijeniti i na aerodromom Lučko. Riječ je o gotovo sto hektara nesumnjivo komercijalno vrlo vrijednog zemljišta s neriješenim vlasničkim odnosima.

Premda je Odlukom zagrebačkog Poglavarstva 1996. godine, u sklopu preuzimanja sportskih objekata, dio aerodroma grad ustupio na korištenje Aero klubu Zagreb, ugovor o tome nikada nije sastavljen zbog čega tvrtke koje danas unajmljuju objekte u Lučkom, nikome za to ne plaćaju najamninu. Drugim dijelom aerodroma pak upravlja Ministarstvo obrane, kao slijednik nekadašnje imovine kojom je upravljala JNA, i na Lučkom drži nekoliko helikoptera, dok jedan hangar koristi Hrvatsko zrakoplovno nastavno središte (HZNS) za potrebe školovanja pilota. Naravno, dok je za tim bilo potrebe. Kako nastave više nema, dojučerašnji šefovi HZNS-a naumili su osnovati tvrtku koja bi upravljala dijelom aerodroma.

Borba za zemljište započeta je još 2001. godine kada je tadašnji pomoćnik ministra Boris Smrečki predložio hitno osnivanje trgovačkog društva koje bi bilo u vlasništvu grada. U tu je svrhu osnovana i posebna Radna grupa pri Ministarstvu prometa, koja, barem po izjavi Smrečkog Feralu, nikada nije ozbiljno zaživjela. "Održano je nekoliko sastanaka, ali sjećanje me slabo služi, tako da se detalja ne sjećam", kazao je Smrečki.

Na sličan zaborav naišli smo i u gradskoj upravi. Nakon nekoliko telefonskih pokušaja da razgovaramo s odgovornima iz resornog ureda zaduženim za zemljište, javio nam se pročelnik gradskog ureda za obrazovanje i sport Ivan Lazanja: "To što radite je predizborno podmetanje. Milan Bandić s tim nema nikakve veze. Mi nismo vlasnici Lučkog, naša je želja i namjera da na Lučkom zbrinemo sve sportske klubove. Bilo kakve priče o prodaji zemljišta su potpuno neosnovane", kazao je Lazanja, demantirajući sve glasnije tvrdnje kako Bandić od Lučkog želi stvoriti skupocjeno zemljište na kojem će osvanuti neki od velikih trgovačkih lanaca.

O aerodromu Lučko je navodno izrađena prilično skupa studija, no njezin je sadržaj za sad poznat samo uskom krugu interesenata.

G. BORKOVIĆ
LJ. LETINIĆ

GLAVAŠEV ODGOVOR SANADERU

Mada je već uobičajeno da za svakih izbora – napisane uvijek istim rukopisom - u Osijeku osvanu intervencije na promidžbenim stranačkim jumbo plakatima, ove se godine prvi put dogodilo da stradaju i plakati HDZ-a.

Kako je izborni slogan županijskog HDZ-a u Osijeku ove godine glasio “Lakše se diše”, ne ostavljajući nikakva prostora sumnji da je riječ o aluziji na Glavaševo izbacivanje iz stranke, nakon čega su u Osječko-baranjskoj županiji mnogi odahnuli, nije dugo trebalo čekati na odgovor. Dan nakon što su se plakati pojavili na oglasnim panoima i city-ligthu uz tramvajska i autobusna stajališta, slogan “Lakše se diše” dobio je i dodatak – “zbog Sanaderovog malog piše”. Na nekoliko plakata osvanuo je i dodatak, već viđen u drugim prilikama – “Sanaderu, pederu”.

Kako su svi osim osječke policije shvatili odakle dolazi maštovita intervencija, neki su se novinari obratili stožeru nezavisne liste Branimira Glavaša, donedavnog HDZ-ovca, tražeći objašnjenje o “malom Sanaderovom piši”. Odgovoreno im je kako oni o tome ništa ne znaju, te da bi pitanje o veličini piše valjalo postaviti onima iz Sanaderove blizine.

Inače, na ranijim izborima redovno su bili devastirani plakati SDP-a, Kramarić i njegovi LS-ovci na prošlim su izborima na svojim plakatima vidjeli dopisano “lopovi” i “govna”, Đapiću, kad se prošle godine na izvanrednim izborima kandidirao za osječko-baranjskog župana uz HSP dopisali su “usraše”, a Mesić je, na predsjedničkim izborima uglavnom bio čašćen dodatkom “Juda”.

Pojavljivanje Sanaderova imena na osječkim plakatima, djelo je istog rukopisa, koji godinama šalje poruke svojim najopasnijim takmacima.

D. HEDL

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

IVICA KOSTOVIĆ - Bavljenje anatomijom i fiziologijom mozga, dr. Ivicu Kostoviću itekako je pomoglo da se u političkoj karijeri uz visoke stranačke dužnosti u HDZ-u domogne i različitih državnih funkcija. Bio je potpredsjednik Vlade, potpredsjednik Sabora, ministar znanosti i obrazovanja, zastupnik, predstojnik Ureda predsjednika... Uz sve to, uspio je i u znanosti. Osim što je ravnatelj i osnivač Instituta za istraživanje mozga, Kostović je jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika u svijetu. Po njegovim riječima i najcitiraniji.

"Sretan sam što se bavim onim što volim. Politika vam ne može dati toliko zadovoljstva. Uostalom, iz politike brzo nestaneš, dok u znanosti, ako vrijediš, trajno ostaješ. Još sam član HDZ-a, ali nisam aktivan, niti se mislim aktivirati", kazao je za Feral dr. Kostović. Kako je istraživanje mozga ipak specifično područje u koje se ne bi miješali, zadržat ćemo se na nekim izjavama "znanstvenog" tipa kojima je Kostović uveseljavao narod. Recimo ova: "Ima mnogo riba čije ponašanje podsjeća na neke ljudske osobine. Dr. Ivo Sanader je sličan lubinu, jer je oprezan i elegantno se probija. Vladimir Šeks je možda sličan morskom psu koji ima praiskonsku snagu i neuništiv je. Što se Ivića Pašalića tiče, on je nevjerojatno flegmatičan, rutiner. Koja bi riba bila tak' flegma, a daje tak' moćne udare. Jegulja, električna. Kad te tol'ko volti strese, gotov si", gotovo je proročanski govorio Kostović.

Pogriješio je tek u tome što je jegulja u ovom slučaju pojela vlastiti rep. Ipak, javnost će ga prije svega pamtiti po nemuštim priopćenjima o zdravstvenom stanju bolesnog Tuđmana i temeljitom čišćenju njegova ureda nakon Tuđmanove smrti. Politička karijera mu je bila blisko vezana upravo uz tog čovjeka. Kad su mu kolege iz HDZ-a počele raditi o glavi požalio se Tuđmanu: "Rekao sam mu kako se govori da poslušni Kosta sve sluša i radi što mu se kaže. Predsjednik mi je rekao: - Niš' se ti ne sekiraj. Tko zna slušat', znal bu i zapovijedati!"

G. BORKOVIĆ

TRIxTRI

VELJKO DŽAKULA, PREDSJEDNIK UPRAVNOG ODBORA SRPSKOG DEMOKRATSKOG FORUMA, O TVRDNJAMA HAAŠKOG SUDA DA JE HRVATSKA PLANIRALA ETNIČKO ČIŠĆENJE, TE O HRVATSKIM REAKCIJAMA

HRVATSKA JE IMALA VREMENA

- Činjenica je da je dosta ružnog učinjeno s elementima zločina i siguran sam da država Hrvatska ima dovoljna saznanja i informacija da individualizira krivicu za zločine. Da je to učinila na vrijeme, ne bi bilo sve ove zbrke. Ne govorim o tome da je to morala učiniti do 1995. godine, ali od tada do danas prošlo je deset godina i bilo je dovoljno vremena. Na državi je bilo da u ovom desetljeću kaže tko je to uradio.

- Nije li nedostatak državne volje da se zločin kazni dokaz njezine suglasnosti sa zločinom?

- Ako zločin nije sankcioniran, može se smatrati da je prikrivan. Činjenica je da nijedna zajednica na prostoru bivše Jugoslavije nije bila spremna smoći snage i progovoriti o "svojemu" zločinu, iako je proteklo mnogo vremena.

- Kako doživljavate snažne hrvatske reakcije na najavu proširenja haaških optužnica?

- Reakcije su burne, traže se objašnjenja, spominju se imena uglavnom mrtvih osoba... Reakcije su takve, jer proširenje optužnica nije bilo očekivano, ali kada se stvari slegnu, vjerujem da će se domaći političari početi pragmatično ponašati. Uostalom, Haag nije došao do tih informacija iz svemira, nego u kontaktima s građanima, organizacijama, pa i s ljudima iz institucija vlasti. Stvari će se sleći i ići će se na individualizaciju, neće svi reći ja sam to uradio, nisu svi bili odgovorni za sve, zna se tko je čime rukovodio, tko je nagrađivan zbog zločina, a tko nije sudjelovao.

VESNA TERŠELIČ, DIREKTORICA ZAGREBAČKOG CENTRA ZA MIROVNE STUDIJE, O HRVATSKOM ODNOSU PREMA 60. OBLJETNICI POBJEDE NAD FAŠIZMOM

CRNI TRAG DEVEDESETIH

- Drago mi je da hrvatska ukorijenjenost u vrijednosti antifašizma ponovno biva podcrtana i sve više političara na cijelom političkom spektru govori o vrijednosti antifašizma. No, isto tako, činjenica je da je u Hrvatskoj devedesetih srušeno više od tri tisuće antifašističkih spomenika i da je na tom planu učinjeno jako malo. U tom hrvatskom odnosu prema Drugom svjetskom ratu mislim da je sada najvažnije doku-mentirati zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu i nakon njega. Tu posebno mislim na žrtve u Jasenovcu, to se moglo i trebalo napraviti, jer je to jedini način da se da poštovanje žrtvama, da se utvrdi tko su bili ubijeni i da se utvrde okolnosti njihova stradanja i za zločine u Drugom svjetskom ratu i nakon njega i devedesetih. I ja bih voljela kada bi u sljedećem proračunu postojale stavke za to.

- Ne čini li Vam se, ipak, da je hrvatski revizionizam iz devedesetih ostavio traga, posebice kod mlađih?

- To je točno, neki su povijesni udžbenici sada dopunjeni, ali u poučavanju ima problema, u konkretnim razredima i učionicama. Znamo da je devedesetih potpuno marginaliziran antifašizam, kao što znamo i da se sada, u kontekstu revizionizma, u Europi pogoršava situacija. Naime, sa sličnim pitanjima suočavaju se i u Italiji i u Austriji i u Njemačkoj, samo što tamo ipak postoji visok stupanj osjetljivosti prema revizionizmu, što baš nije slučaj u svim zemljama koje su na državnoj razini surađivale s fašistima i nacistima tokom Drugog svjetskog rata.

ŽARKO KORAĆ, BIVŠI POTPREDSJEDNIK SRPSKE VLADE, O JAČANJU ČETNIŠTVA U SRBIJI

SRPSKI KORAK UNATRAG

- Ovaj četnički piknik na Ravnoj gori održava se svake godine, uveo ga je Drašković čini mi se 1990. godine, a ove godine je zanimljiv jer će biti dva, zbog toga što je u njegovoj stranci došlo do sukoba. Međutim, ono što je bitno drugačije u Srbiji u odnosu na Hrvatsku ili Sloveniju jest to da je tamo došlo do izvjesnog pomicanja u odnosu na devedesete kada su nacionalisti željeli "nacionalizirati" oslobodilačku borbu iz Drugog svjetskog rata. U Srbiji je došlo do suprotnog procesa, poslije 2000. godine, dakle, nakon uspostave demokracije, četnički pokret pokušava se prikazati kao antifašistički. Moj je utisak da se u Srbiji radi o jakom pokušaju reinterpretacije povijesti, veliki je pritisak pročetničkih snaga. Značajno je što istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se s time ne slaže većina građana.

- U Srbiji je možda problem u tome što dio ljudi poistovjećuje partizane s ljevicom kakvu je simbolizirao Milošević?

- Mislim da ste u pravu. Milošević je vješto manipulirao, njega su podržala boračka udruženja i on se predstavljao kao borac za očuvanje Jugoslavije. Pitanje je koliko će daleko ići jačanje četništva, ali, kažem, jak je taj val, no, iako nema otvorenog suprotstavljanja, većina građana ne slaže se s njime.

TAKO JE GOVORIO

TEKST

"Nakon rušenja bespravno izgrađene zagrebačke sedmerokatnice, predstoji nam rušenje 524 bespravno izgrađena objekta u Hrvatskoj, a od toga ih je broja 90 na području Splitsko-dalmatinske županije."

(Božo Kovačević, ministar zaštite okoliša, 10. svibnja 2000. godine, u Slobodnoj Dalmaciji)

IZLAZ

"Hrvatska izlazi iz gospodarske depresije."

(Mato Crkvenac, ministar financija, 11. svibnja 2001. godine, u Vjesniku)

ČLANICA

"Hrvatska će postati punopravna članica NATO-a na sljedećem summitu 2004. ili 2005. godine, to je sigurno. Naravno, ako hrvatski narod prihvati to članstvo."

(Anton Tus, šef hrvatske misije pri NATO-u, 10. svibnja 2002. godine, u Novom listu)

VOLJA

"Nisam mogao niti htio skinuti sliku generala Gotovine iz Gradske vijećnice, jer je ona tamo voljom Gradskog vijeća Zadra, kao institucije koja je svojom odlukom odrazila volju građana, odnosno volju velike većine građana. Ako smo za pravnu državu, a jesmo, za poštovanje institucije sustava, a jesmo, i za poštovanje demokracije, onda moramo poštovati volju građana, sviđalo nam se to ili ne, jer to znači pravnu državu."

(Božidar Kalmeta, zadarski gradonačelnik, objašnjavajući zašto iz Gradske vijećnice nije sklonio sliku odbjeglog generala Ante Gotovine uoči posjeta predsjednika Republike Stipe Mesića, 10. svibnja 2003. godine, u Novom listu)