"KRALJEVSTVO NEBESKO" RIDLEYJA SCOTTA

BUSH U JERUZALEMU

Svaki povijesni film, ili povijesni roman, svejedno, priča je o prošlosti koliko i priča o sadašnjosti. Pamukov roman "Zovem se crvena" priča je o Turskoj iz XVII. stoljeća, Turskoj kao mostu i membrani između Istoka i Zapada, ali i priča o Turskoj iz XXI. stoljeća. Turskoj kroz koju liberalno-kapitalistički Zapad kola prema Istoku, i Turskoj kroz koju islamski Istok kola prema Zapadu. Križarski spektakl "Kraljevstvo nebesko" Ridleyja Scotta priča je o padu Jeruzalema između II. i III. križarskog rata..., ali i priča o demokraciji, humanizmu, i sekularizmu.

Naravno, nikome krajem XII. stoljeća ti pojmovi nisu bili niti u peti. Društvo je bilo feudalno, a život izvan vjere bio je nezamisliv. Takav je bio socijalni akvarij XII. stoljeća. No, uz to što mora ispričati povijesnu priču o obrani i padu Jeruzalemskog kraljevstva – te što mora svojim scenama bitke parirati "Gospodaru prstenova", "Troji" i "Aleksandru Velikom" - "Nebesko kraljevstvo" mora reći nešto o sadašnjosti. Kao i svaki povijesni film mora se praviti da priča o prošlosti kako bi ispod nje servirao priču o sadašnjosti.

Kako bi nakon smrti kralja Baldwina i poraza kršćanske vojske u pustinji obranio oslabljeni Jeruzalem od Saracena, Balian od Ibelina (Orlando Bloom) uvodi "demokraciju" proglašavajući sluge i siromake vitezovima, "jer će se kao vitezovi bolje boriti". U središte svoje vladavine stavlja čovjeka, a ne vjerska svetišta, "braneći ljude a ne zidove". A kler odvaja od obrane grada kako bi ona bila uspješnija. Dakle, u opkoljenom Jeruzalemu Balian odbacuje vjerski fundamentalizam i feudalizam, i uvodi liberalnu demokraciju. Otprilike kao i Bush u Iraku, samo što se tamo uz liberalnu demokraciju vuče i globalistički kapitalizam.

S liberalizmom Balian ne pobjeđuje. Jeruzalem pada, ali zbog uspješne obrane Balian se nagođuje sa Saracenima i spašava ljude. A ljudi – demokracija, humanizam i sekularizam – pojavljuju se na obzoru povijesti kao pobjedničke vrijednosti... Naravno, ne samo u kršćanskom svijetu – ovo je sada poanta podteksta hollywoodskog spektakla – već i muslimanskom svijetu... S kojim će kršćani jednoga dana živjeti u miru liberalne demokracije (i globalističkog kapitalizma, valjda). Aleluja. The End.

________________________________