"HOTEL RUANDA" TERRYJA GEORGEA

MESARSKI GENOCID

Tokom Drugog svjetskog rata nacisti su ubili šest milijuna Židova. Genocid je imao ratni prioritet. Provodila ga je visoko organizirana i visoko industrijalizirana država s 80 milijuna stanovnika, uz pratnju nekoliko država satelita, te okupacijskih vlasti širom porobljene Evrope. U genocidu je korištena kompletna evropska željeznička mreža. Njena birokratska, policijska i vojna struktura. A srednjoevropski logori pretvoreni su u efikasne tvornice smrti... Tokom 1994. milicijski odredi plemena Hutu ubili su u Ruandi milijun pripadnika manjinskog plemena Tutsi. Ruanda je bila zaostala belgijska afrička kolonija s pet milijuna stanovnika. Propagandni induktor pokolja bio je radio, glavno oružje masakra kineske mačete po cijeni od deset centi, a čitav užas zbio se u tek par proljetnih i ljetnih mjeseci...

I sve to u vremenu Fukuyaminog "kraja povijesti". Vremenu nakon pada Berlinskog zida kada je biznis cvjetao nošen informatičkom revolucijom, a ratovi su se trebali voditi u živom televizijskom prijenosu sa pametnim bombama i minimumom "kolateralnih žrtava".

Stravičan pokolj u Ruandi nije pripadao devedesetima, niti u organizacijsko-tehnološkom smislu, niti u duhu "novog svjetskog poretka" i njegove krilatice "make buisness not war". Na neki način on je bio greška, nelogičnost poput Balkana i Čečenije. To može djelomično objasniti pasivnost Zapada i njegovih sigurnosnih mehanizama prema zločinu. U "Hotelu Ruandi" Terryja Georgea (scenarist "U ime oca") hollywoodskoj političko-obiteljskoj drami snimljenoj prema istinitim događajima, ti paradoksi afričkog genocida jasno se mogu uočiti. Dva temeljna artefakta u filmu su jeftine kineske mačete, i kompjuteri koje ubojice kradu nakon pokolja (na Balkanu većinom su se pljačkali videorekorderi).

Mesarski genocid simbolički se spaja s Bill Gatesovom informatičkom revolucijom... Film irskog redatelja (koji na afričkom suncu vjerojatno ne može provesti niti pola sata) ima svoje mane i žanrovska ograničenja, no događaji koje prikazuje ih uvelike nadvisuju.

CIKLUS FILMOVA JEANA LUCA GODARDA U ZAGREBAČKOM KINU “TUŠKANAC”

MAJSTORSKA ŠKOLA

Kino “Tuškanac”, odnedavno nezaobilazno okupljalište zagrebačkih filmofila, jedino kino u metropoli s istinski kinotečnim programom, u lipnju donosi ciklus proslavljenog francuskog redatelja, Jeana Luca Godarda (rođenog 1930., u Parizu), filmaša koji je u razvoju evropske kinematografije – prije svega zahvaljujući ostvarenjima iz šezdesetih godina prošlog stoljeća - ostavio zaista nezaobilazan trag. Ciklus u “Tuškancu” posvećen je upravo tom, možda i najplodnijem razdoblju Godardovog režiranja: 4. lipnja, u 19 sati, prikazuje se film “Žena je žena”, nakon čega slijedi (u 21 sat) kultni “Do posljednjeg daha”. Nastavak ciklusa slijedi 7. lipnja, kada će se prikazati “Prezir” i “Živjeti svoj život”, koji se ponavljaju i 9. lipnja. Dva dana kasnije, na programu su “Neobična banda” i “Alphaville”. U utorak, 14. lipnja, možete pogledati ponovno “Neobičnu bandu” i “Ludoga Pierrota”. Potonji naslov otvara program projekcija i za četvrtak, 16. lipnja, nakon čega slijedi i “Muški rod, ženski rod”. Dvadeset prvog se lipnja opet prikazuje “Muški rod...”, te film “Daleko od Vijetnama”. Četvrtak, 30. lipnja, zadnjeg dana ciklusa, na programu je “JLG – autoportret u prosincu”, inače i jedini (izabrani) film koji nije snimljen u šezdesetima, nego 1996. godine. To što je ulaz slobodan na ama baš sve projekcije možete zahvaliti Hrvatskom filmskom savezu i Hrvatskoj kinoteci...

(F. T.)

________________________________