Kada bismo slušali Ćiru Blaževića, Dinu Pokrovca trebalo bi proglasiti blaženim. Tako je čitatelj jedne dnevne novine prokomentirao odjeke ubojstva ovog nogometnog menadžera, nakon što se niz naših nogometnih odličnika – Blažević, Šuker, Mamić, Kranjčar stariji... – oprostilo od, tako je ispalo, najodličnijeg među njima.

Jedan ga je čak opisao moralnim kao svećenika, što se, hm, može shvatiti ovako i onako, ali, dobro, shvatili smo što je autor htio reći. Naši nogometni odličnici uprli su iz petnih žila da dokažu kako je hrvatski nogomet, i dabome oni u njemu, čist kao suza, pa nema tu ničega zbog čega bi nekoga trebalo i krivo pogledati, a kamoli ubiti.

Jedini koji se nije uključio u vatromet vrućih hvalospjeva je Josip Kuže, koji je hrabro izvrnuo dušu po novinskim stranicama, potvrđujući glasine da je bio zapao u goleme kockarske dugove i da ga je kamatar Pokrovac gotovo ogulio do kože. Tako se pokazalo da ispod anđeoskog perja postoji još jedan Pokrovac, kojeg samo korak dijeli od teškog kriminala, a i njega je možda već napravio.

Ali, zna li se da je Kuže novi Dinamov trener, dakle i novi Mamićev hranjenik, i ovo ocrnjivanje treba uzeti sa zrnom soli. Kuže nigdje ne dira u caklinu Pokrovca kao menadžera, a ako i spomene neku prljavštinu (prodaja vlastite djece u nogometno roblje) to ide puno više na dušu Mamićevih zakletih protivnika (Kranjčar).

Tako priča o Pokrovcu kao bezdušnom kamataru u krajnjoj liniji služi tome da odvuče pažnju od onoga gdje su naši odličnici najtanji. A to je burza (napola crna) nogometnih grla, na kojoj se vrte tolike pare, utjerivane ponekad i uguravanjem pištolja u usta, da vjerojatno ni najveći kamatarski harač tome nije ravan.

Baš tu Mamić i većina spomenutih ugnijezdili su se kao debele kvočke i dok leže na zlatnim jajima nervira ih, razumljivo, pucnjava oko kokošinjca, a još više kada se oko toga poslije previše njuška. Mora se reći da je policija vrlo ljubazno to uvažila, izjavljujući da ne može napraviti ništa(!) dok joj se žrtve menadžera-kamatara same ne jave.

Uostalom, što bi se htjelo od Mlinarićevih momaka, njihov je zadatak da bdiju da se mafija ne uvuče u nogomet, zar ne? A ovdje je po svemu sudeći obratno.

Marinko ČULIĆ