Sa žalošću sam pročitao članak objavljen u poslijednjem broju (1029) Vašeg (inače, rado čitanog) tjednika od 10. lipnja 2005. g., pod naslovom: “Helsinška patka” (str. 19).

Kako se u članku, osim neutemeljenih mišljenja iznose i neke neistinite tvrdnje, to Vas molim da u slijedećem broju Vašeg tjednika objavite i ovaj moj osvrt.

Točno je da su gg Franjo Turek i Markica Rebić moje stranke te da štitim njihova prava i interese u postupcima koji su protiv njih pokrenuti.

Međutim, bez obzira na saznanja javnosti i autora članka o tome, u odnosu na g. Franju Tureka se pred Županijskim sudom u Zagrebu vode kaznene istražne radnje (dakle, protiv njega nije otvorena niti istraga), a g. Markica Rebić se 14. lipnja 2005. g., prvi puta pojavljuje pred Haškim sudom i to zbog djela tzv. nepoštivanja suda (a ne djela iz temeljne nadležnosti toga suda).

Sukob interesa neizbježiv je u svakom suvremeno uređenom društvu, pa je nužno pojavljivanje problema tzv. dvostruke ili čak “polivalentne” lojalnosti.

Međutim, ja sam kao student pročitao o tome neke radove umrlog prof. dr. Nikole Tintića i neumrlog prof. dr. Eugena Pusića, pa mi nije problem naći pravac postupanja u takvim situacijama.

Cijeli život branim ponižene, ugrožene i uvrijeđene, pa tako i sada postupam u funkciji potpredsjednika HHO-a (kao “prononsirani borac za ljudska prava, pače, osoba visoko rangirana u birokratskoj hijerarhiji civilne scene”), pa kako sam ponosan (a to predstavlja i dio moje ljudske zadovoljštine) da tu funkciju obavljam u HHO-u ("najpoznatijoj domaćoj organizaciji za zaštitu ljudskih prava - mastodontu nevladine scene") ne pada mi ni napamet da svojom, eventualnom nemoralnošću (na koju očito cilja autor članka) rušim vjerodostojnost civilne udruge koju predstavljam!

Autor članka najprizemnije cilja na novac kao motiv mog ponašanja, pa mu mogu reći da je odvjetništvo javna služba koja građanima pruža pravne usluge uz naplatu, pa je svaki odvjetnik plaćeni odvjetnik.

Ipak, kad ga to već toliko muči, kad bih, npr., cjelokupni honorar u slučajevima gg Franje Tureka i Markice Rebića ustupio autoru članka, njegova se financijska situacija ni u čemu ne bi promjenila.

Na koncu i ja, uvrijeđen i ponižen, želim da pekar npr. HDZ-ovac odbije dati kruh ili pecivo gladnome Viktoru Ivančiću i to iz razloga što ne djele isto političko gledište, a o liječnicima da ne govorimo.

Poštuje i pozdravlja Vas

-- Veljko Miljević, odvjetnik

“HELSINŠKA PATKA
BOLESNI POUČAK
15. lipnja, 2005.

Baš kad sam se odviknuo od čitanja Ferala, a ušteđene novce uživajući trošio u omiljenom mi kafiću, sjete se oni mene! Ma, kud opet?

Pofalilo tako Ivančiću činjenica i upleo me u priču o HHO, špijunima i sličnim pričama. A što ja tamo radim? Pa, ja sam "autor pitanja za sporno istraživanje". Čije istraživanje? Sindikata novinara koje je željelo ispitati položaj novinara u redakcijama. Što su skrivila pitanja? Omogućila novinarima da odgovore kako im je u redakciji, što se nije svidjelo licenciranim braniteljima slobode medija u Feralu. Zašto? Ma, odgovori nisu baš pohvalni za Feral, pa je tome kriv autor pitanja, a ne oni koji su odgovarali, a još manje koji su to uzrokovali.

Pitanja su, valjda, morala glasiti: "Zašto je Feral jedini slobodni medij u Hrvatskoj i okolici?"

Ili:

"Feral je najbolji list na svitu i okolici". Zaokružite jedan od ponuđenih odgovora. Pod jedan DA, pod dva SVAKAKO, a pod tri KAKO DA NE.

Autora glupih pitanja treba nategnuti gdje se može, pa tako i uvaliti u priču o špijunima, zato jer je, gle čuda, član Vijeća za medije HHO. Kakve to ima veze sa špijunima? Tako što sam postavio glupa pitanja o Feralu. A to je ujedno i ključni dokaz kako je potpredsjednik HHO Veljko Miljević povezan sa špijunima i to tako da ih, kao odvjetnik, brani. I to mi je neki odvjetnik koji brani špijune. Što ne bira klijente, pa brani samo feralovce na sudu, pa mu ne bi prigovarali. Kako je upleteno Vijeće za medije? "Posve iznebuha, u polemiku se uplelo i to "saopćenjem kojim se stavilo na stranu čelnika Sindikata, što je predstavljalo iznenađenje, tim više što se radi o tijelu koje - rekosmo - nije reagiralo ni kada su novinari bili uhođeni od tajne policije".

Ma nemojte kaz'ti! Sve je sada jasno. Tajna služba prati novinare, Malović piše pitanja na koja dobijemo odgovore nepovoljne za Feral, na temelju toga nastaje "falsificirano istraživanje objavljeno s namjerom da se našteti ovome listu", špijuni stradavaju, Miljević ih brani zato jer je potpredsjednik HHO, čije Vijeće za medije na opće iznenađenje staje na stranu zaštite redakcijskih sloboda, a ne Ferala.

Aha, ulovili smo ih! Bravo Ivančiću, ni balkanski špijun to bolje ne bi povezao. Kako li je sve prokužio, lukava lisica. Samo, što je istraživanje "falsificirano" prije godinu i po, a saborska rasprava o uhođenju novinara vođena je prije nekoliko mjeseci, ali ako dobro zvuči, stvar se dade spojiti u istoj rečenici.

Ima još jedan dokaz, a to su basnoslovni honorari koje sam pokupio od Sindikata novinara. Još i danas brojim šuškave novčanice koje nikad dobio nisam, ali kako dokazati kad je Ivančić uvijek u pravu, jer je licencirani borac za istinu. Viktore, drugi put mi nađi boljeg financijera, da barem bolje prođem. A ne ovako, za kafić moram uštedjeti tako da više ne kupujem Feral.

Potrošio sam zadnji put 15 kuna kako bih se to pročitao i odmah zažalio zbog uludo bačenog novca. Mnogo je ugodnije potrošiti lovu u kafiću negoli čitati bolesne poučke. A to su učinili već mnogi prije mene.

Ma, hajte proć, Ivančiću, držite se činjenica, a mene pustite na miru.


(Odgovor Feralova urednika Viktora Ivančića na reagiranja Stjepana Malovića i Veljka Miljevića donosimo u idućem broju)

-- Stjepan Malović

“BROZOVI
IZDAJA ANTIFAŠIZMA
15. lipnja, 2005.

Poštovana gđo. Erceg,

U zadnjoj ste se uvodničkoj kolumni osvrnuli na pismo Titove unuke kojim brani maršala i sebe od Jergovićeva pera. Time ste dosljedno sebi osobno i Vašoj novini bacili svjetlo na naše prošle, "tekuće" i buduće živote iz rakursa koji biste kao redakcija, po mojem mišljenju u općem interesu, češće trebali zauzimati.

Naime, činjenica je da se sve na ovim prostorima u zadnjih petnaest godina dogodilo pod vodstvom nacionalnih elita Titova mandata. "Pojačanja" iz tzv. dijaspore, diskretno "prošarana" udbinim kadrovima samo su dodatni dokaz ove teze. Brozovi kriteriji selekcije kadrova još vrijede ne samo zbog kontinuiteta koji je osigurao pokojni dr. general, glavni kadrovik njegove JNA, već naravno i stoga što njihovi “rezultati” sjede u Saboru i Akademiji. Čestiti i umni pojedinci ne mogu izmijeniti ovu opću sliku.

Kao i Vi, Heni, sin sam zaljubljenog para "crvenih" no smatram da su poratni marševi smrti i egzekucije po Kočevskim i drugim "rogovima" i jamama, ali i gulag Golog trajno-žareći izvor zla i mržnje i izdaja temeljnih načela antifašizma. Mislim da je ta spoznaja trajno mučila i moje pokojne starce. Odrasli smo, stekli obrazovanje, zasnovali obitelji i profesionalne egzistencije, neki sretnici poput ovog potpisnika i penzije, a ti zamračeni trenuci od vremena euforične pobjede nad fašizmom do danas teret su i moje savjesti iako sam rođen 1946. godine.

-- Vid Mra

“TKO JE OVDJE SUD
UVREDLJIVI NADNASLOVI
15. lipnja, 2005.

Poštovani,

Obraćam Vam se kao punomoćnik gospodina Roberta Pešutića iz Splita, Velebitska 55, suca Općinskog suda u Splitu.

U tjedniku Feral Tribune, u izdanju od 13. svibnja 2005. god., na stranici 42, u rubrici “Pisma” objavljen je demantij upućen povodom objavljivanja članka novinara Vladimira Matijanića pod naslovom “Tko je ovdje sud”.

Suprotno Zakonu o medijima (čl. 42. st. 3.) prema kojemu se u istom izdanju ne može zajedno s ispravkom objaviti i komentar tog ispravka ili odgovor na ispravak, autor spomenutog članka Vladimir Matijanić objavio je odgovor na demantij pod naslovom "Nerazumljivi Pešutić". U tome tekstu potpuno pogrešno i izvan konteksta citiraju se dijelovi odluke Županijskog suda u Splitu kojom je ukinuta prvostupanjska presuda u predmetu protiv okrivljenika Ante Đapića i Borisa Kandarea. Novinar se upušta u daljnje vrijeđanje suca Roberta Pešutića navodeći za njega kako ga je nemoguće tako grubo oklevetati i izvrijeđati, koliko on svojim djelovanjem može klevetati i vrijeđati branšu u koju je upao i zdrav razum.

Ovakva tvrdnja ne zaslužuje bilo kakav komentar, kao i nazivanje potpisanog punomoćnika Pešutićevim “alter egom”.

Na isti način novinar "pojašnjava" kako on to naziva "duetu Mimica Pešutić" da se u rubrici "Greatest shits" objavljuju citati iz drugih novina, pa se tamo treba i obratiti radi eventualnog demantija.

Međutim, nadnaslovi koje uredništvo Feral Tribune stavlja iznad takvih citata, uvredljivi su, pa je oštećena osoba ovlaštena na njih reagirati, sve sukladno čl. 40. st. 4. Zakona o medijima.

U izdanju od 13. svibnja 2005. god. u rubrici "Greatest shits" citira se navodna izjava suca Roberta Pešutića u dnevnom listu Jutarnji list s nadnaslovom "Feralovo 'bolje brat neko fakt!'", gdje se insinuira da bi okolnost što je brat suca Roberta Pešutića (Toni Pešutić) bio kandidat na listi HSP-a za Općinsko vijeće Bola na prošlim lokalnim izborima. Međutim, prešućuje se da je lista kandidata za lokalne izbore sastavljena 17 dana nakon donošenja oslobađajuće nepravomoćne presude, te da Toni Eterović u vrijeme suđenja nije bio član HSP-a, nego druge stranke.

Dovođenje u vezu sudačkog rada suca Roberta Pešutića, koji je prema Zakonu o sudovima nestranačka osoba, s političkom pripadnošću njegovih srodnika, neprimjereno je i zlonamjerno.

-- Zoran Mimica, odvjetnik