LOKALNI

Svakakve gluposti čovjeku padaju na pamet. Evo naprimjer, lokalni izbori. Kad pročitate da je SDP-ovac Tonino Picula postao gradonačelnik Velike Gorice uz pomoć postelektorijalnih koalicijskih partnera iz HSP-a, ili kad doznate da su zakleti protustrančari poput Tatjane Holjevac u Zagrebu ili Željka Jerkova u Splitu omogućili stranačkim perjanicama SDP-a Milanu Bandiću i HDZ-a Zvonimiru Puljiću da zavladaju tim gradovima, ili kad skužite da je prevagu Anti Đapiću u Osijeku donio glas Ivana Bernatovića iz Hrvatske stranke umirovljenika kojega su oporbenjaci, valjda za nagradu, kandidirali i za dogradonačelnika i za zamjenika predsjednika Skupštine, a ovaj je to odbio jer mu se primamljivijom učinila fotelja zamjenika predsjednika Gradskog vijeća, pa nakon svega pomislite kako bi iz ponašanja svih tih bernatovića, piculadi i njima sličnih trebalo nekoga vraga zaključiti, jer to od vas očekuje zbunjeno i zgađeno općinstvo... E tada vam se nameće jedan jedini zaključak: da je svaki glasački listić na lokalnim izborima u Hrvatskoj zapravo bio nevažeći.

OPĆI

Pa onda pomislite da je hrvatskim biračima suđeno da svoje glasove rasipaju uludo, kao što su Bolivijcima suđeni vojni udari, jer ih se tamo dogodilo okruglih 200 komada u okruglih 200 godina državnosti, a pravo je čudo da se ovih dana nije dogodio i 201. budući da je najmoćniji sindikat napaljivao šefa generalštaba Marcela Antezanu da vojno udari po državi u rasulu. Nakon demisije Carlosa Mese dužnost predsjednika privremeno je preuzeo predsjednik Vrhovnog suda Eduardo Rodriguez koji je obećao da će u najskorijem roku raspisati opće izbore koji će, pored svih tih vojnih udarnika, imati smisla koliko i ovi hrvatski lokalni.

GENERALNI

U Libanonu nema potrebe za vojnim udarom, jer je većina tamošnjih birača glasove dala bivšem generalu Michelu Aounu. Đeneral Mihailo se, veli narodna predaja, proslavio za vrijeme građanskoga rata pokrenuvši neuspjelu oslobodilačku vojnu protiv sirijskih snaga, pa je bio prisiljen emigrirati u Francusku. U domaju se vratio prije nekoliko tjedana, nakon što su se povukle sirijske trupe, stao na čelo kršćanske oporbe i, evo, uspeo se na vlast.

OPLODNI

Ima biti da se još samo Sveta Mater Crkva boji općenarodnoga izjašnjavanja, pa je upela sve svoje snage ne bi li pastvu širom Italije nagovorila da bojkotira referendum o izmjeni Zakona o potpomognutoj oplodnji. Upela i uspjela, jer je na plebiscit koji je prijetio da dokine jednaka prava embrija i rođene osobe izašlo mizernih 26 posto birača. Spermiji i jajne stanice (ili se to sada kaže: jajne postaje?), svećenici i časne sestre, demokrižari i demokrižarke imaju razloga za slavlje.

ZATVORSKI

Stavljena, premda još neslužbeno, pred mogućnost izbora da li da zatvori jedan od najzloglasnijih zatvora na svijetu, onaj u Guantanamo Bayu, ili da tamo nastavi protupravno zatvarati i zlostavljati ljude, američka se administracija, lažu, podijelila. Jedni se javno izjašnjavaju protiv zatvaranja zatvora, dok drugi pak mudro šute, ne dopuštajući protivniku da im pronikne u strogo čuvane misli. Nije stoga ni čudno što ministar obrane Donald Rumsfeld tvrdi kako ne poznaje nikoga tko uopće razmišlja o zatvaranju Guantanama. Ili što potpredsjednik SAD-a Dick Cheney veli da plan o zatvaranju toga svjetski poznatog mučilišta ne postoji, ali da su sve opcije na razmatranju. Kako ona da ga se ne zatvori, tako i ona da ga se ne otvori. "Važna je stvar shvatiti da se u Guantanamu nalaze loši ljudi", poučio nas je dobri čovjek Dick Cheney.

BLAGOVREMENI

A duševni su ljudi u američkom Senatu izglasali deklaraciju kojom se izražava duboko kajanje što su u tom časnom domu desetljećima blokirani svi pokušaji da se bjelački pučki običaj linčovanja Crnaca proglasi federalnim zločinom. Užanca bičevanja i vješanja najbližeg Crnca na najbliže stablo bila je osobito popularna u periodu između devedesetih godina pretprošlog i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a procjenjuje se da je na taj način stradalo preko pet tisuća ljudi. Tekst isprike žrtvama linča i njihovim potomcima odbilo je potpisati dvadeset senatora.

POPRAVNI

Tih dvadeset senatora vjerojatno se mrštom mršti na vijest o početku ponovljenog suđenja baptističkom propovjedniku i pripadniku Ku Klux Klana Edgaru Royu Killenu koji je prije 41 godinu u oblasti Neshoba, država Mississippi organizirao ubojstvo trojice aktivista koji su bili angažirani na upisu Crnaca u biračke popise. Na prvom suđenju, davne 1967., Killen nije bio optužen za ubojstvo nego za "kršenje građanskih prava žrtava", ali ga je bjelačka porota proglasila nedužnim i za taj krimenčić. Killenu se sada sudi u Philadelphiji, gdje se policija temeljito pripremila za suzbijanje eventualnih uličnih prosvjeda. Na koncu se pred sudnicom masovno okupio izvjesni J. J. Harper iz Georgije, koji se novinarima predstavio kao "imperijalni meštar američkih vitezova Ku Klux Klana".

DOKAZNI

Policajci optuženi za brutalno ubojstvo ukrajinskoga novinara Georija Gongadzea, počinjeno 2000. godine, priznali su svoju krivnju i bit će uskoro izvedeni pred sud. Ukrajinski glavni tužitelj Svjatoslav Piskun izjavio je da se "policajci nisu mogli sami odlučiti na taj korak", ali nije htio imenovati njihove nalogodavce, jer navodno još uvijek nema dovoljno dokaza da je likvidaciju novinara naručio tadašnji predsjednik države Leonid Kučma. Vrpca na kojoj se čuje kako Kučma izdaje nalog za smaknuće i dalje se smatra nedostatnim dokazom.

POSLOVNI

New York Times se dokopao memoranduma švicarske tvrtke Cotecna u kojem jedan potpredsjednik firme Michael R. Wilson navodi da je s glavnim tajnikom Ujedinjenih naroda Kofijem Annanom razgovarao o dobivanju posla u sklopu programa "Nafta za hranu", te da mu je pritom prvi čovjek East Rivera obećao da može računati na njegovu podršku. Kofi Annan je do sada poricao svaku umiješanost u mutne poslove s tvrtkom u kojoj je radio i privređivao njegov sin Kojo i, štoviše, ljutio se na svojega mladunca koji je u istrazi blebetao "kojekakve netočnosti". Jebemti, sad će se čovjek još naljutiti i na memorandum i na New York Times, i na Feral i na Informbiro...

DRUGARSKI

Alvaro Cunhal, bivši predsjednik portugalske Komunističke partije i simbol otpora Salazarovoj diktaturi, umro je u svojoj 91. godini. Salazar ga je zatvarao svaki put kad bi ga uhvatio, ali je Cunhal naposljetku pobijedio za jedan bijeg iz zatvora, onaj legendarni iz 1960. kada je pobjegao ne samo iz tamnice nego i iz zemlje pretvorene u tamnicu. U Portugal se vratio s revolucijom garifula 1974. i padom fašističke diktature, dakle u vrijeme kada je u neobičnoj zemlji Hrvatskoj jedan mladi komunistički dužnosnik kretao na svoj revolucionarni put koji će tridesetak godina poslije okruniti stupanjem u koaliciju s reformiranim fašistima.