TELEPOPMUSIK: "ANGEL MILK" (CAPITOL/EMI)

POLUPJEVANI RAP

Glazbeni put Telepopmusik predložak je razvoja umjereno uspješnih, za muzički trend vezanih izvođača. Izbacuje ih val koji stvore jedan ili dvojica inovativnih autora, a karakterizira fuzija toga inovativnog stila s prokušanijim pop-trikovima. Na trendovskom valu dosurfaju do izvjesnog komercijalnog uspjeha, okrune ga pojavom hit-pjesme u reklami za auto ili piće s mjehurićima, te kolaboracijom s mainstream-zvijezdom. Na toj platformi si izgrade pojedinačne karijere skladatelja filmske glazbe i DJ-eva. Tu negdje obično bend sklizne u drugi plan, izda još jedan ili dva slabije prihvaćena albuma i to je to.

Za Telepopmusik rečena se špranca proteže preko sljedećih referentnih mjesta: bum francuske elektronike druge polovice 90-ih, fuzija s trip-hopom, Mitsubishi Outlander, Janet Jackson, te niz solo projekata na filmu i u klupskoj glazbi. I tu se pojavljuje njihov drugi album, Angel Milk. Obilježavaju ga glasovi gostujućih pjevačica Angele McCluskey i Deborah Anderson, slobodno razvijeni iznad slojevitih electro-pop podloga. Prva ima dominantan, žilav vokal koji se uglavnom smješta u malo iščašene, hotimično pohabane retro-kompozicije. Druga podsjeća na Bjork i dobiva eksperimentalniji pozadinski tretman, ali ništa što bi izašlo iz granica ugodne slušljivosti. Polupjevani rap njihovog starog suradnika Maua pojavljuje se u čak šest pjesama. Negdje zvuči kao B-strana Pet Shop Boysa (“Anyway”), drugdje kao B-strana Massive Attack (“Last Train To Wherever”) ali nigdje ne uspijeva nametnuti vlastiti izraz, pa se u nekim trenucima čini da samo smeta savršeno dobroj kompoziciji.

Telepopmusik su izvrsni u kreiranju atmosfere i virtuozni su producenti. Nažalost, instrumentali u kojima te osobine mogu doći do izražaja generalno su loše utrživa roba, i na albumu su svedeni na minimum. Ne sumnjam da je dobar dio skladbi sa Angel Milk život počeo kao samodovoljan instrumentalni komad, koji je naknadno prilagođen glasu. Album zatvara 15 minuta tišine (pod naslovom “15 Minutes”), potez koji nije bio bog zna kakva ideja kad je ušao u modu pred 10 godina.

“BOOGALOO” ROCK KLUB NUDI RECEPT ZA POPRAVLJANJE KRVNE SLIKE DOMAĆEG ROCK’N’ROLLA

NOSAČI MUKA

Svako toliko, vjerojatno ste i sami svjedoci ili aktivni sudionici kuknjave na temu nepostojanja kvalitetne rock-glazbe s domaćim predznakom. A čujte, ne mogu niti “Hladno pivo”, Urban & 4, Let 3, TBF, Bare i “Plaćenici” ili “Pipsi” objavljivati nove albume baš svake godine.

No, osim navedene rečenice i slijeganja ramenima iz zagrebačkog “Boogaloo” rock-kluba (ex-OTV dom), imaju i još jedan, konkretan odgovor na postojeće stanje: dakako, riječ je o petom po redu festivalu demo grupa, na kojem su dosad sudjelovali ili pobijedili i neki danas već afirmirani mladi sastavi poput “Ramireza”, “Djece”, “Corta” ili “Flyera”. Pobjednik ovogodišnjeg festivala, koji će se održati 2. srpnja, izborit će pravo nastupa na “Boogaloo” Open Air festivalu 9. srpnja (kao predgrupa Vladi Divljanu i Nevladinoj organizaciji, “Zabranjenom pušenju”, “Gustafima”, “Vatri”, “Elektrobudi”, “Psihomodo Popu” i ostalima) te prvo na 30 sati besplatnog snimanja u profesionalnom tonskom studiju, uz asistenciju “Porinom” nagrađenog producenta Davorina Ilića.

Zainteresirani trebaju do 23. lipnja na adresu “Boogaloo” kluba, Vukovarska 68, poslati demo sa tri autorske pjesme (na CD-u i kaseti) te biografiju i kontakte benda.

(F. T.)

________________________________