"ONG–BAK" PRACHYA PINKAEWA

VRAĆANJE BUDE

U jednome trenutku "Tajlandskog ratnika", sceni auto jurnjave koja završava zabijanjem taksija trikolice u zgradu, u donjem lijevom dijelu ekrana stoji posveta, ljubavna poruka – "Hi, Luc Besson we are waiting for you". Posrijedi nije greška. Redatelj Prachya Pinkaew i koreograf Phanna Rithikrai mislili su upravo na francuskog redatelja Luca Bessona, producenta i scenarista "Taksija" s peugeotom 406 u glavnoj ulozi umjesto bankonške dvotaktne taksi-trikolice. Nešto kasnije Pinkaew i Rithikrai ispisat će i graffiti poruku Stevenu Spielbergu, ali on u poetici filma nije toliko bitan. Spielberg je simbol filmskog uspjeha - Hollywooda i dolara - a Luc Besson je "duhovni otac" (dapače, i izvršni producent filma, nepotpisan na špici).

Nije teško zamisliti dvojicu Tajlanđana kako su se s oduševljenjem lupali po koljenima i hvatali za glavu gledajući kako jarko žuti peugeot juri Azurnom obalom i leti Parizom. Osobno, ne držim puno do "Taxi" serijala. No s ovom genijalnom posvetom bankonških taksi trikolica i sam Bessonov serijal nekako je iznenada dobio na vrijednosti.

Inače, "Ong-Bak" je bruceleejevska priča o mladiću sa sela (Tony Jaa), koji dolazi u veliki grad kako bi vratio u rodno selo skulpturu Bude koji su ukrali gangsteri... Priči se ne treba puno diviti. Ona je tek banalna dramaturška šablona honkonškog žanra easterna. Prava roba filma su akcijske scene: scene potjere, scene tučnjave, i prije svega izvanredna uvodna scena seoskog običaja u kojem se dvadesetak ritualno namazanih mladića natječe tko će sa stabla nalik baobabu skinuti crvenu maramu. Kao i u ostalim istočnoazijskim kinematografijama – od honkonške, kineske, tajvanske i južnokorejske do japanske – koncept filma se svodi na koreografiranje akcijskih scena.

Izvan toga malo što ima filmsku relevantnost. Istočnjački filmaši već desetljećima prodaju koreografiju, prvo kao recept komercijalnog filma, a u posljednje vrijeme i kao kulturno prepoznatljiv, estetski sastojak art-filmova. No istovremeno uspijevaju i konstantno podizati letvicu svog umijeća. Uvodna sekvenca novo je iznenađenje tog zanata (upravo koliko je i iznenađenje da se netko pali na filmove Luca Bessona!).

________________________________