PALESTINA

POLITIČKA ALTERNATIVA

Nakon nedavnog odlaska izraelskog premijera Ariela Sharona iz desničarske stranke Likud i njegovog osnivanja nove centrističke stranke Kadima, konačno se i grupa cijenjenih palestinskih političara i intelektualaca udružila u nezavisnu listu s kojom se namjerava natjecati na predstojećim izborima za Palestinsko zakonodavno vijeće. Nova "stranka" u kojoj će, među ostalima, biti i Salam Fayyad, u međunarodnim krugovima cijenjeni bivši ministar financija i djelatnik Svjetske banke, i Hanan Ashrawi, također bivša ministrica poznata po zalaganju za ljudska prava, trebala bi biti alternativa već poprilično potrošenoj vodećoj stranci Fatah i islamskom pokretu otpora Hamas.

Ovi političari procjenjuju da za njih ima mjesta na političkoj sceni budući da je velik dio Palestinaca razočaran i sekularnim Fatahom, koji je rastrgan korupcijom i unutrašnjim raskolima, i Hamasom, ponajviše zbog njihovog korištenja terorističkih metoda i namjere islamizacije palestinskog društva.

Nova grupa, objašnjava Hanan Ashrawi, ne zove se stranka, jer ne postoji zakon prema kojemu bi se stranka mogla osnovati. "Iskoristit ćemo izbore kao odskočnu dasku", rekla je Ashrawi, "a mi smo skupina istomišljenika koja se zalaže za dobro vođenje, uspostavu mira i demokraciju".

Prvo Palestinsko zakonodavno vijeće osnovano je 1995. godine, dvije godine nakon potpisivanja sporazuma iz Osla, no od tada nisu održani nijedni izbori. Jedina stranka u to vrijeme bio je Fatah Yassera Arafata, uz nekoliko komunistički orijentiranih pokreta, te Hamas, no ni jedni ni drugi, a ni Izrael, nisu priznali sporazum iz Osla, pa ni stranačka scena nikad nije zaživjela. U političkom smislu, dakle, u palestinskom društvu ima mjesta za ovakvu alternativu, no predstoji joj teška borba, budući da nedavno provedeno istraživanje javnog mnijenja pokazuje da čak 50 posto stanovništva podržava Fatah, a 32 posto Hamas.

AFGANISTAN

TALIBANI OPET NAPADAJU

U već zaboravljenom Afganistanu, zemlji u kojoj se gotovo ništa ne može nazvati bilo kakvim privrednim napretkom, osim proizvodnje opijuma, zabilježen je porast terorističkih aktivnosti, uključujući i velik broj napada bombaša samoubojica u posljednje vrijeme. Prema pisanju Washington Posta, ti napadi stilski podsjećaju na djelovanje iračkih pobunjenika, pa su američke vlasti zabrinute da talibanski borci u Afganistanu ponovno primaju pomoć iz inozemnih izvora.

Nakon tamošnjih rujanskih izbora, svi oni koje uopće zanima što se u toj zemlji događa ponadali su se da slabljenje nasilja signalizira i trajno smanjenje pobunjeničkih aktivnosti, no sada se tvrdi da su Talibani samo iskoristili vrijeme predizborne kampanje za sakupljanje pomoći i planiranje načina za rušenje vlade koju podupire zapad.

Iako su Sjedinjene Države nedavno objavile povlačenje svoje vojske iz te zemlje i prebacivanje vrućeg krumpira NATO-ovim mirovnim snagama, sada se ispostavlja da su razine sigurnosti, ekonomskog napretka i političke stabilnosti previše niske da bi zemlja mogla samostalno funkcionirati, te da mirovne snage nemaju što čuvati u zemlji u kojoj nema mira.

Charles Vincent, direktor tamošnjeg Svjetskog programa za hranu sumirao je nedavno stanje u Afganistanu kao "zemlja u kojoj je vlada paralizirana i opterećena korupcijom, policija i vojska slabe, proizvodnja opijuma još uvijek najveća na svijetu, od čega kriminalci i ekstremisti enormno profitiraju, zemlja s milijunima neobrazovanih, naročito žena, u kojoj nedostatak sigurnosti blokira bilo kakva ulaganja".

Afganistan će, prema tome, i dalje ovisiti o stranoj pomoći, no sve je manje onih koji su uopće zainteresirani za pomaganje. Kada se to i dogodi, kao u slučaju s SAD-om, koje također sve manje odvajaju za zemlju u čijem su razaranju sudjelovale, na vidjelo izađe i tragična razina nekompetencije i nebrige. Jedan od takvih fijaska bio je i pokušaj Amerikanaca da u tradicionalnim selima izgrade zgrade američkog tipa koje bi bile otporne na potrese. Afganistanski su stručnjaci upozoravali na raznorazne probleme – od kulturnih razlika do činjenica da se planirani teški krovovi ne mogu graditi bez dizalica, a da su krovovi po ispravljenom dizajnu, pak, previše lagani da izdrže teške nanose snijega. Afganistanska se vlada žali i na brojna ponašanja Amerikanaca koja se kose s njihovim religijskim uvjerenjima.

ZEMLJA

IZUMIRANJE PRIRODE

Najnovije istraživanje koje je provela međunarodna skupina znanstvenika za očuvanje biljnih i životinjskih vrsta pokazala je da trenutno na svijetu postoji tri puta više izumirućih vrsta nego što ih je nestalo u posljednjih 500 godina. Cilj istraživanja bio je izraditi mapu da bi se locirala preostala mjesta na kojima obitavaju ugrožene vrste i poduzele hitne mjere da se njihovo izumiranje zaustavi.

Istraživači su identificirali čak 794 vrste, među kojima su sisavci, reptili, vodozemci, ptice i različite vrste stabala koje su, zbog pretjeranog ljudskog razvoja, opstale samo u jednom, vrlo malom području. U 595 svjetskih regija živi barem po jedna ugrožena vrsta, naročito u područjima kao što su Ande, brazilska atlantska prašuma, Karibi, Madagaskar i Galapagos. Samo trećina ovih mjesta, međutim, pod kakvom je takvom zaštitom, no sva su područja bez razlike okružena intenzivnom ljudskom aktivnošću kao što su sječa šuma i izgradnja naselja.

Taylor Ricketts iz organizacije World Wide Fund for Nature i voditelj istraživanja upozorio je da "sada znamo gdje živi koja izumiruća vrsta, pa će, ukoliko odmah ne budemo djelovali te vrste sutra i nestati". A to djelovanje, prema izračunu dr. Rickettsa, koštalo bi nas između 200 i 300 milijuna dolara da bi se zaštitilo svih 595 ugroženih područja. Znanstvenici i organizacije za zaštitu okoliša namjeravaju vršiti pritisak na vlade da poduzmu mjere zaštite, budući da se neka područja mogu zaštiti sa samo nekoliko desetaka tisuća dolara. Znanstvenici dalje tvrde da je brzina izumiranja izazvanog ljudskim djelovanjem brža 100-1000 puta od prirodnog tempa nestajanja, te da su na kocki ne samo genetska raznolikost zemljinog ekosistema, već i ekoturizam, čija je zarada milijardama dolara veća od iznosa potrebnog da se ugrožene biljne i životinjske vrste zaštite od nestajanja.

BUSHOVO POIMANJE EKOLOGIJE

"ZELENI" - EKO-TERORISTI?!

U Montrealu je ovog tjedna završena još jedna runda međunarodnih pregovora, ovog puta o daljnjim koracima u implementaciji sporazuma iz Kyota. Kao što je bilo i očekivano, SAD i dalje ne namjeravaju podržati ovaj sporazum, već su izradile svoj vlastiti program za smanjenje štetnih plinova, i to za 18 posto do 2012. godine – što je čak tri puta više od limita koji propisuje sporazum iz Kyota. To namjeravaju realizirati putem dobrovoljnog korištenja novih energetski efikasnijih tehnologija.

Većina drugih razvijenih zemalja složile su se da će nastaviti s mjerama bez obzira na američko odbijanje suradnje, a prvo pitanje koje će se rješavati biti će smanjenje štetnih plinova od avionskog prijevoza. Složile su se i da se osnuje fond za pomoć zemljama u razvoju koje se suočavaju s negativnim posljedicama klimatskih promjena kao što su rast razine mora ili porast kišnih perioda. Za zemlje u razvoju dogovoreni su i fleksibilniji kriteriji od onih za razvijene zemlje, uključujući i mogućnost "trgovine" ugljičnim dioksidom s drugim zemljama, nekažnjavanje za neispunjene obaveze i nagrade za smanjenje veće od propisanog.

Osim što nisu prihvatile sporazum, SAD su i započele pregovore o usvajanju "Azijsko-pacifičkog partnerstva za čist razvoj i klimu", kojim bi SAD, Australija i nekoliko azijskih zemalja samostalno radile na smanjenju štetnih plinova metodama drukčijim od onih propisanih u Kyotu, prije svega korištenjem američke "čiste" tehnologije. No, dok Sjedinjene Države s jedne strane ne podržavaju nikakve oštre mjere za zaštitu okoliša, one su itekako stroge kada je u pitanju namjera da se u zakone te države uvede i kazneno djelo "ekoterorizma".

Nedavno su američke vlasti uhapsile šestero aktivista za prava životinja i okoliša optuženih za, među ostalim, napade na tvornicu za preradu drva, postrojenje za proizvodnju mesa, elektrovod i istraživački laboratorij Ministarstva poljoprivrede u periodu od 1998 do 2001. Iako u nijednom od ovih napada nitko nije teže ozlijeđen, američke se vlasti, naročito FBI, zalažu za što strože njihovo kažnjavanje. Tako se već događalo da "ekoteroristi" dobiju nevjerojatno drastične kazne; jedan je aktivist osuđen na čak 22 godine zatvora jer je zapalio tri vozila u jednom autosalonu, dok bi dvoje od šestorice nedavno uhapšenih mogli dobiti i doživotni zatvor zbog podmetanja požara.

I FBI, koji istražuje oko 1200 ekološki motiviranih napada u posljednjih nekoliko godina, i brojni zakonodavci slažu se da takvo djelovanje treba proglasiti terorizmom i shodno tome ga sankcionirati. Među karakteristikama koje ga čine "terorizmom" FBI navodi labavu strukturu grupa, djelovanje individualno ili u malim grupama, postojanje strogih sigurnosnih mjera u međusobnoj komunikaciji i djelovanju, upotreba primitivne opreme, te dobro poznavanje zakona i ograničenja represivnih institucija. Osim toga, često se događa i da organizacije kao što su Front za oslobođenje životinja (ALF) i Front za oslobođenje Zemlje (ELF) priznaju odgovornost za neko djelo, što obično čine teroristi. Da kazneno djelo "ekoterorizma" uđe u američke zakone potrudio se Jerry Vlasak, liječnik i glasnogovornik ALF-a u Kaliforniji, poprilično glupom izjavom da bi "upotreba svih potrebnih sredstava u sprječavanju ljudi da naude životinjama bila moralno opravdana", što su FBI-jevci zdušno prihvatili kao prijetnju i krenuli u forsiranje uvođenja kaznenog djela "ekoterorizma".

DEMONSTRACIJE U HONG KONGU

NEMOGUĆA MISIJA

Hong Kong je ovih dana poprište brojnih protesta, a lokalni je pokret za demokraciju iskoristio ovotjedni samit Svjetske trgovinske organizacije u tom gradu za pritisak na vlasti da se građanima omogući pravo glasanja. Prošlog se tjedna na ulicama Hong Konga okupilo čak 250.000 ljudi buneći se protiv prokineske politike koja bi na neodređeno vrijeme trebala odgoditi uvođenje sistema "jedna osoba – jedan glas". U obranu ove mjere stali su i hongkoški tajkuni, koji tvrde da "grad nije dovoljno zreo za samostalno vođenje".

Za razliku od prijašnjih protesta, ovaj je bio usmjeren protiv samog političkog sustava tog prosperitetnog grada, produbljujući tako jaz između zagovaratelja samostalnosti i vlade koju podupire Peking. Demonstranti se pritom pozivaju na ustavni dokument koji dozvoljava reformu političkog sustava, uključujući i pravo glasa za građane Hong Konga, no kineski je Narodni kongres odbacio takvu mogućnost nazvavši je "nemogućom misijom".

Samo nekoliko dana kasnije u Hong Kongu se ponovno demonstriralo, no okupljeni su ovog puta protivnici globalnih trgovinskih pregovora koje organizira Svjetska trgovinska organizacija. Da bi spriječile nerede koji su poprilično opstruirali ranije samite WTO-a u Seattleu i Cancunu, vlasti Hong Konga poduzele su najdrastičnije sigurnosne mjere od osamostaljenja od britanske kolonijalne vladavine 1997. godine, zabarikadiravši praktički cijeli centar grada.

Naročito su na udaru vlasti korejski farmeri, koji su bili najglasniji i u Cancunu prije dvije godine. Oni se bore protiv liberalizacije tržišta riže, tvrdeći da je ona dovela do samoubojstva nekoliko farmera, uključujući i Lee Kyunga, koji se ubio upravo na demonstracijama u tom meksičkom ljetovalištu. Korejski farmeri tvrde, pak, da im hoteli pod pritiskom vlasti odbijaju izdati hotelske sobe, a same demonstracije održavaju se u posebnoj ograđenoj zoni kako bi se spriječilo razbijanje korporacijskih ureda i dućana. Osim "crne liste" s imenima korejskih farmera vlasti Hong Konga bile su zabranile ulaz francuskom aktivistu Joseu Boveu, koji je kasnih 1990-ih bio u zatvoru zbog razbijanja McDonaldsovog restorana.

Članovi WTO-a i na ovom će se samitu pokušati sporazumjeti oko smanjenja trgovinskih taksi na uvoz hrane, ali i drugih roba. Ovaj put u protivničkim su kampovima prije svega SAD i Brazil, koji se zalažu za što veće smanjenje taksi, i s druge strane Europska Unija, koja ne namjerava smanjiti niti financijsku pomoć svojim poljoprivrednicima, niti uvozne carine za više od 39 posto. Na strani EU-a ovaj je put i Japan, čiji predstavnici tvrde da se previše pažnje posvećuje poljoprivredi, nauštrb ostalih izvoznih roba, te da je potrebno riješiti problem neravnoteže, odnosno spriječiti da samo nekoliko jakih zemalja uvoznica i nekoliko jakih izvoznica samostalno donose pravila o trgovini.

LONDON: LICEMJERNA PREDSTAVA O NAJVEĆOJ BRITANSKOJ ISTRAZI SVIH VREMENA

"MORALNI TURIZAM"

U londonskom kazalištu Tricyle nedavno je završen drugi krug prikazivanja predstave "Bloody Sunday: Scenes from the Saville Inquiry", koja se bavi najvećom britanskom istragom u njezinoj povijesti – onoj o ubojstvima 13 i ranjavanju također 13 civila u sjevernoirskom gradu Londonderryju (Derryju) početkom 1972. godine. Iznimno popularna predstava engleskih autora s izvrsnim kritikama sudska je drama koja prikazuje tijek jedne od najkompleksnijih i najskupljih istraga u toj zemlji; započeta 1998. godine ova je istraga britansku vladu koštala 155 milijuna funti, ispitano je preko 2000 svjedoka, a proizvela je tisuće stranica pisanih dokaza, milijune riječi usmenih svjedočenja, te brojne mape, stručne izvještaje, fotografije, video i audio zapise.

Poznati britanski autor Douglas Murray prisjeća se, međutim, samog suđenja, a popularnu predstavu i njezinu recepciju u društvu analizira isključivo kao licemjerni "moralni turizam". Početak istrage, kaže on, i sam je nalikovao kazališnoj predstavi; u sudnicu su postavljene dvije galerije, jedna za obitelji ubijenih i poginulih, a druga za novinare i ostalu publiku koja je u početku u velikom broju hrlila na rasprave. No, do 2003. istraga je polako pala u zaborav, a redovnih gostiju u sudnici nije bilo više od troje.

Istraga je ponovno postala zanimljiva javnosti tek kada je na red došlo svjedočenje Martina McGuinnessa, bivšeg IRA-inog zapovjednika i političara. Tu na scenu stupa, tvrdi Murray, celebrity kultura, koja je kasnije i dovela do predstave – napisane prije objave samog izvještaja o istrazi – i koja je malo-pomalo dezavuirala cijeli slučaj, što marginaliziranjem samog tragičnog događaja i žrtava, uključujući i 668 britanskih vojnika poginulih u vrijeme sukoba u Sjevernoj Irskoj, za čije smrti, tvrdi Murray, nitko nije odgovarao, što ismijavanjem i banaliziranjem zločina koje je počinila IRA.

No, Murray tvrdi da najveći problem predstave čak nije ni što ona prikazuje terorizam IRA-e isključivo kao reakciju na britansku represiju, niti što su teroristi u njoj smiješni i bezopasni počinitelji bez individualne moralne odgovornosti, već da je predstava "skup način da se postigne jeftini efekt", olakšavanje savjesti svih onih koji imaju puno novca i malo vremena. Predstava je, kaže Murray, "samonametnuti šerif", s ciljem da popuni tržišnu prazninu "neobaveznim, uredno upakiranim moralnim turizmom".

Tena ERCEG