PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl, Igor Lasić, Vedran Marjanović i Vladimir Matijanić

NIJEMCI BRŽI OD HRT-a

Prijetnja ubojstvom koju je "nepoznati počinitelj" uputio Dragi Hedlu, Feralovu uredniku, zbog niza tekstova o ratnim zločinima u Osijeku, dospjela je i u svjetsku javnost. Na ovim stranicama prenosimo tek ulomak iz Frankfurter Allgemeinea, čiji se novinar Karl-Peter Schwarz zaintrigirao za ovaj slučaj, te je razgovarao s Hedlom i napisao poveći članak.


Treba li uopće spomenuti da vijest o prijetnji ubojstvom Dragi Hedlu nije našla put do središnjeg Dnevnika Hrvatske televizije. No, to je već stara priča.

MARKAČEVO IGNORIRANJE HAAŠKIH PROPISA

Premda mu u uvjetima, pod kojima je iz haaškoga pritvora pušten da se brani sa slobode, jasno piše da se svakodnevno mora javljati nadležnom policijskom tijelu u mjestu svog boravka, umirovljeni general Mladen Markač – bivši šef policijskih specijalaca i aktualni optuženik za ratne zločine u "Oluji" - već mjesecima ignorira tu obavezu.

Prema Picaškandalovu izvoru iz MUP-a, Markačeva ignorancija spram onoga što mu je obaveza natjerala je policijske službenike da utvrde gdje optuženi boravi, pa su otkrili da već duže vrijeme živi u Karlobagu, u kući koju mu je na raspolaganje stavio jedan od šefova specijalne policijske postrojbe u Ličko-senjskoj županiji, ali nije smatrao potrebnim da o tome obavijesti policiju.

DEBAKL ZAGREBAČKE BANKE

Na Trgovačkom sudu u Zagrebu nedavno je okončan stečajni postupak nad Goričankom d.d. iz Velike Gorice, jedne od brojnih propalih tvrtki iz poslovnog carstva janjevačkog tajkuna Josipa Gucića. Stečaj Goričanke vjerojatno će ući u anale domaćeg sudstva i privrede, budući je, prema završnom stečajnom izvješću koje je poznato Picaškandalu, Zagrebačka banka ostala bez najmanje 300 milijuna kuna priznatih potraživanja prema Goričanki! U stečajnom postupku utvrđeno je da Zagrebačka banka ima pravo na naknadu od 305,9 milijuna kuna iz stečajne mase Goričanke, ali je isto tako utvrđeno da svi vjerovnici kojima su priznata potraživanja mogu podijeliti tek 3,47 milijuna kuna stečajne mase. Prema tome, Zaba će se iz ostatka ostataka Goričanke kao najveći vjerovnik namiriti u iznosu koji ne prelazi dva posto onoga što joj pripada!

Koncem 1999. godine, kada su poduzeća iz Gucićeva poslovnog carstva počela jedno za drugim padati u stečajnu komu, iz Zagrebačke banke izvijestili su kako imaju potraživanja 146,3 milijuna tadašnjih njemačkih maraka prema tvrtkama iz lagera janjevačkog tajkuna, hrabreći sami sebe da su ista dobro "pokrili". U prilog tome išao je, iz sadašnje perspektive, apsurdan podatak da je stečajeve Gucićevih poduzeća pokrenula sama Zagrebačka banka. Međutim, ako je suditi prema sadašnjem epilogu stečaja Goričanke, u Zagrebačkoj banci nisu najbolje osigurali povrat kredita od Josipa Gucića.

SUKOB INTERESA OKO SPARA

Austrijski trgovački lanac Spar koji je ove godine započeo svoj pohod po Hrvatskoj, a u sljedećima namjerava otvoriti hipermarkete u svim većim hrvatskim gradovima, zainteresirao se i za moguću lokaciju u Osijeku. Kako je Osijek poznat po tome da su brojni inozemni trgovački centri došli na mjesta nekadašnjih tvornica, tako će se, čini se, dogoditi i sa Sparom. Taj trgovački lanac zainteresiran je za prostor nekadašnje tvornice namještaja sa stoljetnom tradicijom, Mobilia, jednom od brojnih tvrtki upropaštenih privatizacijom devedesetih.

No, Spar je u Osijeku naišao na tvrd orah kad je u pitanju tko će biti izvođač radova na njegovom budućem objektu. Kako se radi o zanimljivom građevinskom poslu, predstavniku Spara jasno je rečeno da to može biti jedino osječka Gradnja. Među onima koji odlučuju o tome može li i pod kojim uvjetima Spar u Osijek, najutjecajniji su članovi gradskog i županijskog poglavarstva, Oliver Grigić i Berislav Šmit. Ovaj potonji ujedno je i direktor osječke Gradnje.

NEDODIRLJIVI POLICAJAC

Novi sektor MUP-a, koji bi u suradnji s USKOK-om trebao povesti intenzivniju te stručnije organiziranu borbu protiv organiziranog kriminala, vodit će navodno sadašnji šef krim-policije Željko Cvrtila. Tako piše Nacional, naime, nazivajući buduću specijalnu jedinicu "Nedodirljivima". Nadimak je dobro pogođen, ali prije svega zbog nedodirljivosti pretpostavljenog prvog čovjeka novog sektora, koji bi namjesto u vrhu policijskih krugova trebao biti pod istragom, i to već poodavno. Jer, kako smo ove godine već objavili u Picaškandalu, Cvrtila je 1999. godine kao zapovjednik policijske postaje Medveščak sudjelovao u zataškavanju istrage nad ilegalnom kockarnicom u jednom kafiću nadomak Mirogoja.

Da se podsjetimo: policajci su bili upali u dotični lokal i zaplijenili inkriminirani novac, no ubrzo je Željko Cvrtila prekinuo postupak nakon jednog telefonskog poziva od nepoznatog nekoga iz sjedišta Policijske uprave zagrebačke. Kockarima je vraćen oduzeti novac, policija je odustala od prijave protiv njih i vlasnika kafića, a MUP-ov Odjel unutarnje kontrole prije nekoliko mjeseci i od istrage nad Cvrtilom. Budući da nije kriv onaj kome se to službeno ne dokaže, Cvrtila se tako spasio od ne baš najbolje referencije u curriculumu, dok je za hrvatsku mafiju ionako puno važnije sve ono neslužbeno s čime i ubuduće može računati s njegove strane.

LAŽI O POTPISU

Igrokaz s (ne)vjerodostojnošću potpisa Miše Veraje, odbjegloga HSP-ova vijećnika iz HDZ-ove većinske grupacije u koaliciju lijevog centra u Skupštini Dubrovačko-neretvanske županije, se nastavlja. Vladajuća garnitura u kojoj uz HSP i DC kolo vodi HDZ na čelu s Franom Matušićem već se tri mjeseca bavi sama sobom, dok oporbenjaci iz redova SDP-a, HSS-a, HNS/LS-a i Nezavisne liste Stipe Gabrića Jamba bezuspješno pokušavaju sazvati zasjedanje kako bi se razmotrila legalnost i legitimnost rada Županijske skupštine.

No, i dalje je sporan Verajin mandat čije je pristupanje Jambinoj listi izazvalo previranja u Županijskoj skupštini. Iako županijska vladajuća koalicija, uporno tvrdi kako je sve po zakonu, i na ovotjednom zasjedanju predsjednik Skupštine, DC-ovac Nikola Obuljen kolegama iz oporbenih redova poručio je kako im još ne može podastrijeti grafološko vještačenje Verajina potpisa na izjavu kojom se odriče vijećničkog mandata, jer da od Državnog odvjetništva još nije dobio traženi dokument. Istodobno, njegov glavni koalicijski partner Matušić s tim istim nalazom vještaka na presici grmi o nevjerodostojnom Verajinu potpisu.

Ako je Veraja doista lažirao potpis kako to javnosti samouvjereno servira HDZ-ov prvak, zašto onda nalaz zagrebačkog Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" MUP-a RH još od 12. listopada do danas nije službeno uspio stići do Matušića i njegovih koalicijskih partnera u Skupštini? Moguće je da bi se tada s obzirom da je zaključno mišljenje vještaka ipak dano s oznakom "vjerojatno" moralo otvorenih karata raspravljati tko na jugu Hrvatske ima vjerodostojnu većinu – oporba ili koalicija HDZ, HSP i DC?

MILINOVIĆEV OBRAČUN S PRIGOVORIMA

Početkom listopada ove godine Hrvatski je sabor, nakon javnoga natječaja, zaposlio Ružicu Šimunović, bivšu HTV-ovu novinarku, na mjesto voditeljice parlamentarne Službe za odnose s javnošću. Ne bi tu bilo nikakve vijesti da 14. listopada u Sabor nije došao prigovor Ivice Dasovića iz Perušića, jednog od onih koji su se bili javili na rečeni natječaj ali im se, eto, nije posrećilo: Dasović je u prigovoru naveo kako je Šimunovićeva zaposlena nezakonito zato što nema položen državni stručni ispit, što je bio jedan od traženih uvjeta iz natječaja, te je izrazio svoje čuđenje što je u prilog izbora bivše HTV-ovke navedeno njezino dobro poznavanje engleskog jezika, budući da se nije provjeravalo jesu li kandidati napisali istinu o svom znanju stranih jezika.

Pošto je Šimunovićeva bila kandidat predsjednika Sabora Vladimira Šeksa, prispijeće spomenutog prigovora dotičnog je prilično uzrujalo, pa je pozvao parlamentarnog potpredsjednika Darka Milinovića i zatražio od njega da hitno riješi problem koji je izazvao njegov zemljak Dasović iz Perušića kod Gospića. Milinoviću, kao i obično, nije trebalo dvaput ponavljati: smjesta je nazvao Dasovića, počeo mu prijetiti i pitati ga "što misli tko je on da piše prigovore na odluke Sabora", te ga je upozorio da nikad neće naći posao ako odmah, i to usmeno, ne odustane od upućenog prigovora. Ivica se Dasović poslije toga poklopio ušima i promucao da odustaje.

Milinović je potom raportirao da je zadatak obavljen, a Šeks ga je, valjda, pomilovao po glavi i ponovno utonuo u bezbrižnost.

I. ĐIKIĆ

KRSTIČEVIĆU POSAO BEZ NATJEČAJA

Način na koji HDZ osigurava recentnu prešutnu potporu penzioniranih generala za svoju politiku prema Haagu, dade se isčitati iz posla koji je ovih dana sklopljen između Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i zagrebačke tvrtke "King-ICT", čiji je član uprave umirovljeni general Damir Krstičević. Kako je Picaškandal upozoren od jedne informatičke kompanije sa sjedištem u glavnom gradu, Ministarstvo znanosti dogovorilo je početkom prosinca s "King-ICT"-om posao vrijedan 970 tisuća kuna mimo javnog natječaja, izravnom pogodbom. Budući se, prema odluci o sklapanju dotičnog posla koje potpisuje ministar znanosti Dragan Primorac, radi o "isporuci integriranog sustava za upravljanje poslovnim informacijama s pripadajućom opremom, uslugama i radovima", Picaškandalovi doušnici ne ostavljaju dvojbe kako nije riječ o nekakvoj specijalnoj već rutinskoj nabavi informatičkih usluga i opreme koja je morala biti predmet javnog nadmetanja.

Vrijednost posla koji je dogovoren između Primorčeva ministarstva i Krstičevićeve firme debelo premašuje 200 tisuća kuna, što je, prema Zakonu o javnoj nabavi, donja granica za raspisivanje natječaja za posao koji se financira parama poreznih obveznika, ovako sklopljena rabota je nezakonita. Koliko god se Ministarstvo, kako doznajemo, u kontaktima s onima koji negoduju nad ovakvim razvijanjem zbog srdačnih odnosa Vlade i penzioniranih generala, pozivalo na svoje pravo da zaobiđe raspisivanje javnog natječaja ako ocijeni da to nije potrebno.

V. MARJANOVIĆ

ISPRAVKE SVIH NAVODA

Na prošlotjedni Feralov tekst "Strategija gubitnika" priopćenjem je reagirala Hrvatska radiotelevizija. U pismenu koje potpisuje János Römer, HRT-ov predstavnik za odnose s javnošću, stoji da je neistina kako HRT gomila gubitke. Štoviše, hvale se da "svi HRT-ovi godišnji izvještaji od godine 1999. do danas pokazuju da hrvatska radiotelevizija posluje pozitivno, uključivši u to i rješavanje gubitaka iz razdoblja prije toga".

U priopćenju se, nadalje, nabraja što je sve HRT samostalno financirao – "nekoliko ciklusa svojih kapitalnih investicija" - što će reći "izgradnju velikih studija i digitalizaciju proizvodnje programa". U priopćenju se govori i da je RTV pristojba sasvim uobičajena u mnogim zemljama, te da HRT dio novaca prikupljenih pristojbom uplaćuje u "Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija", iz kojeg se financiraju i komercijalne radijske i televizijske postaje.

Konačno, u priopćenju HRT-a reagiraju i na kratki razgovor s Nenadom Puhovskim, vlasnikom producentske kuće Factum, objavljenim u Feralu 2. prosinca. U razgovoru, Puhovski demantira tvrdnju Mirka Galića, glavnog ravnatelja HRT-a, izrečenu koji dan ranije u Slobodnoj Dalmaciji, da je HRT otkupio Factumov film o Lori. HRT tvrdi da su htjeli otkupiti film, ali (avaj!) Factum je promijenio adresu, što je uzrokovalo zabunu.

Nećemo sada previše cjepidlačiti s pitanjima zašto HRT sam ne snima filmove i o hrvatskim ratnim zločinima, niti analizirati ostatak priopćenja; ono je, ionako, stiglo koji dan prije saborske rasprave o HRT-u, gdje sada i bez Picaškandalovih zanovijetanja imaju i previše problema.

V. MATIJANIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

LJUBOMIR ANTIĆ - Podnijevši ostavku na funkciju ravnatelja HINA-e zbog toga što ga je državni vrh zaobišao pri distribuciji informacije da je 10. 12. 1999. prestalo kucati srce prvog hrvatskog predsjednika, uvrstio se među rijetke primjere principijelnosti u državnom aparatu pod kontrolom Tuđmanovog HDZ-a. Bio je to za mnoge iznenađujući potez Ljubomira Antića, budući je za ravnatelja državne informativne agencije došao iz redova opozicijskog HSLS-a, u veljači 1999., naslijedivši jogunastog Branka Salaja. Rješavanju enigme kako je baš Antiću dopala Salajeva fotelja, može doprinijeti podatak da se na jednoj od promocija brojnih publicističkih Antićevih pothvata iz domene hrvatske dijaspore, a nakon što je instaliran u HINA-u, pojavio tadašnji savjetnik Predsjednika za unutarnju i svaku drugu politiku dr. Ivić Pašalić. Potonjem nije promakla činjenica da se Antić primicanjem HSLS-a SDP-u, sve više odmiče od Budišinih liberala. Sam Antić, u medijskim istupima, tvrdio je da Pašalić s njegovim imenovanjem nema nikakve veze već da je položaj zaslužio "novinarskim, publicističkim i povjesničarskim referencama". Kako bilo, stavljajući se na raspolaganje HDZ-u u suton njegove desetogodišnje vladavine rastao se od stranke na čijoj je listi ušao u Sabor 1992. U tom mandatu pribivao je i na vrlo osjetljivoj dužnosti predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava, ocijenivši jednom prigodom kako "u Hrvatskoj nema flagrantnog kršenja ljudskih prava", što je svakako bila muzika za uši pripadnika raznih eskadrona koji su ranih devedesetih zauzimali imovinu Srba i drugih građana koji su im se našli na putu. Antić danas, kako je otkrio Feralovu novinaru, uživa u saborskoj mirovini i ne pomišlja na povratak u strukture vlasti i njezine (medijske) produžetke.

"Politički angažman naprosto nije moguć u režimu života koja ja vodim; pola godine sam na moru, na Prviću, a pola u Zagrebu. Politika traži cijelog čovjeka", govori Antić. Ono što mu opisani životni ritam dopušta, kaže, jest plodni publicistički rad, pa je tako, otkriva, upravo priredio za objavljivanje studiju o utjecaju srpskih nacionalističkih projekata na politički mentalitet Srba u Srbiji i Hrvatskoj.

"Još uvijek tražim izdavača", poručio je ovaj zaboravljeni as.

V. MARJANOVIĆ