Osoba tjedna: ZLATKO TOMČIĆ
22. prosinca, 2005.
Izgleda da više nitko nije vjerovao da je i to moguće. Nakon jedanaest godina na čelu HSS-a smijenjen je više nego dovoljnom većinom glasova, i to je prvi takav odlazak jednog od, hm, povijesnih vođa hrvatskog višestranačja.
Odmah se probudila znatiželja da li bi ovo mogao biti početak sječe i ostalih starih hrastova, no jasno je da stranke ostalih kapitalaca (Račan - 15, Đapić - 12) zasad predobro stoje da bi im se to dogodilo. Pa ipak, ne može se podcijeniti ova smjena u životu nacije koja je navikla da je od vođa rastavlja uglavnom samo njihova smrt (ostale, manje zastupljene, varijacije su bjegovi preko granice, ostavke neshvaćenih Mesija i sl.).
Ovo je prvi slučaj da se i na političare primijeni željezni kapitalistički zakon da samo uspješni prolaze, a ostali otpadaju, koji su dosad bili obavezni poštovati samo obični građani. A iako je Tomčić imao i dobrih trenutaka (recimo, osnivanje važne koalicije Novi Sabor polovicom devedesetih) bio je, ruku na srce, među lošijima.
Ostat ćemo samo kod dviju kardinalnih grešaka, zaobilazeći pri tom onu vjerojatno i najveću, autokratsko ponašanje, koje se već pretvorilo u opće mjesto. Napravio je od HSS-a neku vrstu seljačkog sindikata koji je prema selu gajio najgori oblik solidarnosti, jer ga je učio samo kako muktaški musti državu, a ne i kako vlastitim snagama stati na noge. Takva stranka jednostavno ostaje bez zraka kada siđe s vlasti i ne drži više šapu na budžetu.
Drugo, slično je profilirao i HSS, pa umjesto da gradi identitet te svoje Seljačke stranke – ako je takvo nešto više uopće potrebno – rastakao ga je u beskrajnim "ekvidistancama" i "trgovanjima". Tako se očito više nije moglo dalje. Ali, veliko je pitanje da li i nova ekipa na čelu s Friščićem može, pa i želi, tu nešto mijenjati.
Zasad u pogledu suradnje s drugim strankama daje u vlas iste izjave kao Tomčić. Dakle, do daljnjega HSS ostaje ničiji i svačiji. A to je siguran recept za odumiranje, koje će se sigurno i dogoditi ako ne iskoristi možda i zadnju šansu za preživljavanje (meritorno uključivanje u poljoprivredni dio pregovora s Evropskom Unijom).
Ako i to propusti, bit će sasvim svejedno jesu li istinita nagađanja o špijunskom svrdlanju HSS-a kako bi pao u ruke konkurenata. I bez toga stranka Radića i Mačeka postat će probušena mješina koja više ničemu ne služi.
Marinko ČULIĆ