SAUDIJSKI PRINC POSTAO DIONIČAR U KONCERNU "NEWS CORP." RUPERTA MURDOCHA

ARAPSKI MEDIJSKI POHOD

U svom pohodu na globalne medije arapski je svijet – nakon skorašnjeg početka rada Al-Jazeere International i arapskoga BBC-ja – našao put i do samog srca američkog konzervativnog medijskog carstva. Naime, saudijski je princ Al-Waleed bin Talal prije nešto više od mjesec dana kupio 5,46 posto dionica u medijskom koncernu News Corp. Ruperta Murdocha. Time je saudijski princ postao četvrti najveći dioničar s pravom glasa u kompaniji u čijem je sastavu 175 novina na nekoliko svjetskih kontinenata, te nekoliko desetaka televizijskih kuća, radio stanica, časopisa, izdavača knjiga i filmskih studija.
 
Iako je na sva zvona oglasio da se ne namjerava miješati u uređivačku politiku medija kojih je postao djelomični vlasnik, Bin Talal se nedavno na Internet portalu Middle East Online pohvalio svojom intervencijom u program televizije Fox News u vrijeme nereda koji su se dogodili u Parizu. Princu se navodno nije svidio natpis "Muslimanski neredi" koji se vrtio na ekranu, pa je, kaže on, "nazvao Murdocha i rekao mu da to nisu muslimanski neredi, već neredi zbog siromaštva", na što je titl u roku od pola sata promijenjen u "građanski neredi".
 
Raznorazni američki desničari prepali su se, stoga, da će saudijski princ obistiniti svoju namjeru, objavljenu prije nekoliko godina, da se "Arapi ujedine putem ekonomskih interesa i time steknu utjecaj nad ljudima koji u SAD-u donose odluke". Bin Talal je, osim toga, nedavno donirao grdne pare odsjecima arapskih i islamskih studija američkim na sveučilištima Georgetown i Harward, pa su se neki američki intelektualci, poput konzervativnog teoretičara Davida Horowitza digli na zadnje noge pozivajući na nužnost obrane slobode medija kao jednog od stupova demokracije, naivno zaboravljajući da su Saudijska Arabija i Sjedinjene Države već odavno našle zajednički jezik koji dobro služi interesima obiju zemalja.
 
BELFAST
 
SVEĆENIKOV OBRAČUN S MURALIMA

Jedan je sjevernoirski metodistički svećenik, koji očito ima problema s prihvaćanjem povijesti vlastitoga naroda odlučio obračunati se s tom poviješću tako što je započeo kampanju uništavanja "paravojnih" murala po kojima je glavni grad tog dijela Ujedinjenog kraljevstva nadaleko poznat. Velečasni Gary Mason obrušio se na uličnu umjetnost s obrazloženjem da ti crteži, koji mahom prikazuju "robusne dečke s puškama" imaju štetan psihološki utjecaj na djecu te "ne samo promoviraju nasilje", već govore da je "nasilje nešto što treba slaviti šarenim slikama". Samo uklanjanje murala, međutim, velečasnom Masonu nije dovoljno, već on smatra da na njihova mjesta treba naslikati nove, koji će na "pozitivniji način slaviti protestantsku kulturu".
 
Mason je već nagovorio bivše vođe protestantskih paravojnih skupina da se odreknu devet svojih murala, preko kojih su, za sada, naslikani nedavno preminuli nogometaš George Best, pisac C. S. Lewis, te nekoliko prizora iz njegove knjige "Lav, vještica i ormar". Ništa svjetlija budućnost ne čeka ni zidnu umjetnost u katoličkom dijelu Belfasta; tamošnje slike na kojima su prikazani pripadnici Irske republikanske armije komunalni će aktivisti, uz pomoć velikodušne financijske pomoći od sjevernoirske vlade, također zamijeniti "oglasima mira".
 
U sveopćem političkom konsenzusu da će novi murali pridonijeti mirovnom procesu, u jednom dijelu umjetničkih krugova razvila se diskusija o tome mogu li se novi murali smatrati umjetnošću, budući da postoje striktni uvjeti o tome kako oni smiju izgledati; ne smiju se prikazivati zastave, grbovi, ni politika uopće, pa je, u nedostatku suvislije tematike, lokalna mladež prisiljena slikati mitske događaje, crvenokose djeve na bijelim konjima, i slično.
 
Jedna od rijetkim kritičarki ovog umjetničko-povijesnog revizionizma je Pauline Hadaway, direktorica galerije Belfast Exposed, koja je nedavno izdala i knjigu o čuvenim muralima. Ona je rekla da je recentno uljepšavanje lokalnih zajednica samo "dimna zavjesa kojom se prikriva neuspjeh u hvatanju u koštac sa socijalnim i ekonomskim problemima", budući da je Belfast jedan od najsiromašnijih dijelova Velike Britanije.
 
KULINARSKI OBRAČUN U CHICAGU
 
ZABRANA JELA OD PAČJE JETRE?

Američki grad Chicago ovih dana potresa debata koja bi uskoro mogla uroditi još jednom u moru zabrana u toj zemlji. Svađa između dvaju uglednih čikaških kuhara o etičnosti jedenja francuske delikatese poznate pod imenom foie gras - specijaliteta koji se priprema od umjetno uvećane guščje ili pačje jetre - rezultirala je skorašnjim glasanjem u gradskoj skupštini da se u restoranima zabrani prodaja tog jela.
 
Zabranu je predložio gradski vijećnik Joe Moore, obrazloživši da "zakoni odražavaju vrijednosti svakog društva, te da naša kultura ne odobrava mučenje malih nevinih životinja". Problem je, naime, u tome da se osnovna namirnica za to jelo – jetra ogromnih proporcija, dobiva tako što se perad stara samo tri mjeseca prisilno hrani putem metalnih cijevi uguranih u grlo, da bi je se nakon mjesec dana, kada jetra dosegne i do deset puta veću težinu, zaklalo za konzumaciju.
 
U osobni obračun dvoje slavnih gradskih kuhara, Charliea Trottera i Ricka Tramonta, koji su se francuskim jelom poslužili u svrhu međusobnog diskreditiranja, umiješale su se organizacije za zaštitu životinja i ekološki osviješteni gradski vijećnici, pa bi Chicago mogao postati prvi američki grad sa ovakvom zabranom, iako je država Kalifornija već najavila stupanje zabrane na snagu 2012. godine, a slične su procedure pokrenute i u Oregonu, New Yorku, Illinoisu i na Havajima.
 
I dok se proizvođači ovakve peradi, kojih je u SAD-u samo troje, bune da su oni izabrani kao žrtvena janjad jer ih je tako malo, aktivisti za zaštitu životinja tvrde da je foie gras, čak i u odnosu na ostatak mesne industrije, naročito okrutna farmerska praksa, ali i da ju je, za razliku od drugih, relativno jednostavno iskorijeniti, upravo zato što nije tako masovna. S najveće, pak, farme ovako uzgajane peradi poručuju da bi se "ljudi trebali oduprijeti potrebi antropomorfizacije kada vide proces proizvodnje", te dodaju da ni američko udruženje veterinara nema primjedbi na proceduru prisilnog hranjenja. I čikaški je gradonačelnik Richard Daley odlučio ostati po strani, rekavši samo da gradski oci ne bi trebali diktirati ljudima što da jedu.
 
Što se, pak, tiče Francuske, zemlje u kojoj se proizvodi 80 posto svjetskog foie gras, oni su prošle jeseni donijeli zakon kojim je ovo jelo proglašeno dijelom nacionalne baštine, i time preduhitrili moguće europske pokušaje zabrane jela.
 
SAD: GODIŠNJE ISTRAŽIVANJE NAJPOZNATIJEG ONLINE ENGLESKOG RJEČNIKA "MERRIAM-WEBSTER"
 
ŠTO JE TO "INTEGRITET"?

Nedavno objavljeni rezultati uobičajenog godišnjeg istraživanja najpoznatijeg online engleskog rječnika Merriam-Webster i ove su godine donijeli listu pojmova čija su se značenja najčešće tražila. Istraživanje, doduše, obuhvaća samo stanovnike SAD-a, što stručnjacima omogućava da procijene nivo poznavanja vlastitog jezika američkih građana. Osim toga, intenzitet potrage za značenjem neke riječi obično se stavlja u kontekst određenih događaja koji se u to vrijeme zbivaju, pa je iz istraživanja moguće procijeniti i što to zaokuplja pažnju Amerikanaca u datom trenutku.
 
Ovogodišnji je, dakle, pobjednik prema Merriam-Webster rječniku poprilično uobičajena riječ "integrity" (integritet), što istraživači povezuju s brojnim slučajevima ugrožavanja integriteta u političkom smislu. Podjednako znakovito, Amerikanci su imali problema i s razumijevanjem riječi "refugee" (izbjeglica), i to naročito nakon što je uragan Katrina prouzročio velik broj istih.
 
U prvih deset najtraženijih pojmova našli su se i "contempt" u smislu nepoštivanja suda, "filibuster" (opstrukcija donošenja neke sudske ili zakonodavne odluke), "insipid" (nezanimljiv), tsunami, "pandemic" (pandemijski), "conclave" (konklava), "levee" (nasip protiv poplave) i "inept" (nesposoban).
 
I dok neki, poput Johna Morsea, predsjednika Merriam-Webstera, drže da ovi rezultati pokazuju da "populacija kojoj je materinji jezik engleski nije samo gomila nepismenih tupoglavaca", Tim Todd, izvršni direktor Centra za akademski integritet Sveučilišta Duke u Durhamu, manje je optimističan u pogledu rezultata. On, naime, drži poprilično žalosnom činjenicu da ljudi moraju zaviriti u rječnik da bi saznali što znači riječ "integritet".
 
BIVŠI NJEMAČKI KANCELAR BRZO NAŠAO NOVI POSAO
 
SCHRÖDER: PLINOVOD I MEDIJI

Bivši njemački kancelar Gerhard Schröder nije dugo razmišljao kako će provesti gomilu slobodnog vremena koje je neočekivano dobio izgubivši na nedavnim parlamentarnim izborima u toj zemlji. Svi su mediji zabilježili činjenicu koja nikog ne bi trebala čuditi; da je bivši vođa stranke koja se zove Socijaldemokratska dobio posao predsjednika nadzornog odbora Sjevernoeuropske plinovodne kompanije NEGPC, konzorcija u 51-postotnom vlasništvu ruskog državnog Gazproma i gotovo 25-postotnom vlasništvu njemačkih Eona i BASF-a. Konzorcij upravlja još nedovršenim baltičkim plinovodom, koji će Njemačku opskrbljivati ruskim plinom direktno, mimo Ukrajine i Poljske.
 
No, manje je poznato da je Schröder potpisao ugovor i sa švicarskim medijskim koncernom Ringier Verlag, najvećim nacionalnim izdavačem koji planira ulazak na strano tržište, pa se nada da bi mu kancelarove veze i poznanstva, kao uostalom i NEGPC, mogle otvoriti neka vrata na korporacijski već poharanim istočnoeuropskim i azijskim tržištima. Schröder je, čini se, krenuo stopama svog prethodnika iz protivničkog političkog tabora Helmuta Kohla, koji je također umjesto u penziju otišao raditi kao savjetnik medijskog mogula Lea Kircha.
 
No, dok se detalji oko Schröderovog medijskog savjetovanja Švicaraca još ne znaju, zna se da je on samo nekoliko dana prije njemačkih izbora potpisao ugovor s Rusima o gradnji plinovoda, te da će, što je hvalevrijedno u smislu nacionalnih interesa, novi plinovod omogućiti Njemačkoj veću samostalnost od oslanjanja na bliskoistočnu i istočnoeuropsku regiju u opskrbi gorivom. Budući da su obje regije pod dominacijom SAD-a, Schröder je Njemačkoj osigurao i određenu nezavisnost od te zemlje.
 
Jedini je problem što velika većina ruskog plina trenutno još uvijek u zapadnu Europu putuje kroz Ukrajinu – i to čak 80 posto plina, dok ostatak ide kroz Poljsku, pa se očekuje da ove zemlje upadnu u ogromne gubitke kada baltički plinovod bude završen. "Staru Europu" stoga ne bi trebalo pretjerano iznenaditi ako stvar s plinovodom još jedanput zemlje "nove Europe" približi Sjedinjenim Državama...
 
BRITANCI KAO TURISTIČKA POŠAST
 
MOMAČKE VEČERI U ISTOČNOJ EUROPI

Mladi Britanci, svojevrsna noćna mora turističkih zemalja i radnika, nakon što su poharali španjolsku obalu, a našu još nisu sasvim otkrili, kao hit destinaciju u posljednje su vrijeme odabrali istočnoeuropske metropole, i to kao mjesta za organiziranje momačkih večeri.
 
Vožnja Budimpeštom u prastarim trabantima, boba u Latviji ili rafting po vodopadima Slovačke samo su neke od egzotičnih aktivnosti kojima se budući muževi pozdravljaju od samačkog života, uz već tradicionalno čoporativno opijanje po klubovima, restoranima i barovima. Prema podacima praških turističkih agencija, prošle je godine taj grad posjetilo čak 1200 grupa britanskih muškaraca, pa je praški gradonačelnik Pavel Bem već pozvao na uspostavu reda u kvartovima u kojima postoji prostitucija, dok su mnogi barovi i restorani počeli odbijati velike grupe muškaraca. U velikom broju hotela i restorana u estonskom glavnom gradu Talinu također su zabranjene momačke večeri, zbog raznoraznih "neugodnosti" kojima razulareni muškarci maltretiraju ostale goste.
 
Momačke večeri u gradovima istočne Europe toliko su popularne u Velikoj Britaniji da je Ministarstvo vanjskih poslova te zemlje nedavno provelo istraživanje koje je pokazalo da čak 70 posto Britanaca preferira provesti momačku večer u inozemstvu, no i da čak tri petine ispitanih ne pokazuje nikakvu namjeru upoznati se sa lokalnim običajima i zakonima.
 
Jedini, pak, koji su pokazali veću dozu tolerancije prema ovakvoj vrsti zabave su Mađari, kojima velike zarade još uvijek više znače od buke i drugih oblika nepristojnog ponašanja.

Tena ERCEG