Picaskandal



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
23. prosinca, 2005.

01 / Picaskandal
22. prosinca, 2005.

PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl, Igor Lasić i Vedran Marjanović

POLITIČARI, A NE ODVJETNICI

Odvjetnički tim Ante Gotovine, skupina koja se tokom četiri i pol godine optuženikova bijega bavila politikom a ne pravom, istim je putem nastavila i pošto je Gotovina sproveden u Haag. Na sastanku ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt s odvjetnicima Markača, Čermaka i Gotovine, Ante Vukorepa, jedan od zastupnika potonjeg optuženika, isključivo je inzistirao da mu se odgovori na pitanje koliko je Tuđmanovih transkripata predsjednik Stipe Mesić poslao haaškom tužiteljstvu.
 
Ta činjenica – da se Vukorepa bavi Mesićevim aktivnostima, umjesto da se raspituje o tehničkim detaljima korištenja državne dokumentacije za Gotovininu obranu – jasno govori da rečena advokatska ekipa i dalje misli da je njihov posao političke naravi, i to onog predznaka koji danas najglasnije zastupaju likovi poput Ivića Pašalića, Markice Rebića i Miroslava Tuđmana. Jedina je sreća da posljedice takvog pristupa neće osjećati široki krug građana, nego samo jedan čovjek čije je ime Ante Gotovina.
 
MALONOGOMETNI USTAŠLUK

Na ovogodišnjem izdanju malonogometnog turnira "Kutija šibica", čiji je suorganizator Ustanova za upravljanje sportskim objektima grada Zagreba a nagradni joj fond od 100 tisuća kuna pune kompanije kao što su "Karlovačka pivovara" i "Podravka", nastupila je i momčad "Poglavnika". Zaigrali su, kako nalaže poklonstvo vođi ustaškog režima, u crnim dresovima, ali ni to, kao i same ime momčadi, nije ponukalo organizatore da im zabrane nastup na turniru. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog odredbi kaznenog zakona što zabranjuju veličanja fašističkih simbola i širenja vjerske, rasne i nacionalne mržnje. Budući je Picaškandalu poznato da dotična malonogometna družina već godinama igra po zagrebačkim malonogometnim dernecima, očito je kako ni policija hrvatske metropole ne smatra potrebnim kazniti i njih i one koji im dopuštaju da populariziraju fašizam.
 
Što se tiče vodstva turnira, čiju završnicu državna televizija redovito prenosi, valja se prisjetiti kako je ono 2003. zabranilo ekipi "Stolarija Zrnić" iz Banja Luke nastupanje u dresovima s ćiriličnim potpisima. Vjerojatno zato kako bi se izbjegli incidenti ukoliko ždrijeb Banjalučane nanese na "Poglavnika".
 
DEGRADIRANI CVRTILA
 

Pogrešna je najava otprije nekoliko tjedana u jednom zagrebačkom tjedniku, da će šef krim-policije MUP-a Željko Cvrtila biti promaknut u ravnatelja budućeg sektora za specijalnu borbu protiv organiziranog kriminala. Naime, ovih dana je u dnevnom tisku objavljeno da Cvrtila napušta dosadašnje šefovsko mjesto - umjesto njega dužnost preuzima Ivan Nađ – i da se "vraća na staro mjesto u Unutarnjoj kontroli". Tamo je Cvrtila bio ravnatelj prije negoli je došao u krim-policiju; Odjel za unutarnju kontrolu je ove godine, kao svom bivšem ravnatelju, obustavio nad njim istragu zbog sudjelovanja u jednom slučaju iz 1999. godine. Tada je Željko Cvrtila, kako smo već pisali, bio zapovjednik Policijske postaje Medveščak i surađivao je u zataškavanju istrage o kafiću nadomak Mirogoja, u kojem su policajci zatekli ilegalnu kockarnicu i službeno zaplijenili inkriminirani novac te popisali kockare. Cvrtila je nakon jednog telefonskog poziva iz Policijske uprave zagrebačke stavio slučaj ad acta i uljudno kockarima vratio novac.
 
Netočna je i vijest da se Cvrtila vraća na čelo Unutarnje kontrole; on je zapravo raspoređen na mjesto referenta u tom odjelu. Cvrtila je, dakle, uspio povezati dva više nego sumnjiva zataškavanja, ali navodno je degradiran - jer se ovo preimenovanje ne može okarakterizirati drugačije – tek zato što je na svoju ruku i posredstvom medija pokušao progurati novi sektor sa sobom na čelu.
 
PUKLA LJUBAV GLAVAŠA I MANJKASA

Dugogodišnji prisni odnosi između Branimira Glavaša i aktualnog glavnog urednika Večernjeg lista Miljenka Manjkasa, ozbiljno su se poremetili nakon što je, kako neslužbeno saznajemo, Manjkas odbio objaviti Glavešev intervju. Feral saznaje da je intervju s Glavašem ustvari radio Mate Radeljić, koji je trenutno direktor Fonda za stanovanje u Osijeku i jedna od uzdanica Glavaševog pokreta za Slavoniju. Intervju je stigao na Manjkasov stol sa zamolbom da bude objavljen, no čini se da je bio prežestok, pa molbi nije uslišano. To je razljutilo Glavaša, pa se nazire kraj jednog divnog prijateljstva.
 
Kao što je Feral nedavno objavio Glavaš je s Manjkasom imao velike planove. Prije nekoliko godina doveo ga je u Osijek i upravi tamošnjeg dnevnika Glas Slavonije predložio kao osobu koja bi mogla voditi list. Bilo je zamišljeno da Manjkas ostane u Zagrebu, okupi ekipu, te da se glavnina lista ondje uređuje. No, problemi su nastali kad je Glavaš za Manjkasa tražio plaću od 10 tisuća DEM, koliko otprilike iznosi godišnja neto plaća većine novinara Glasa Slavonije.
 
Manjkas je sve donedavno bio vrlo sklon Glavašu, što se vidjelo i u posve drugačijem tonu kojim su te novine, za razliku od ostalih medija, pisale o njegovoj odgovornosti za ratne zločine u Osijeku.
 
JURINE BAJKE

Gostujući u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2" glasoviti mostograditelj dr. Jure Radić priopćio je javnosti da će se famozni pelješki most, na kojemu su radovi stali ubrzo nakon što ih je otvorio premijer Sanader, financirati "izravno iz hrvatskog proračuna". Kako, iz kojih izvora i dokad će se namicati potrebna sredstva od 250 do 500 milijuna eura, dr. Jure nije kazao, ali je lakonski dodao da je kod takvih zamašnih projekata uobičajeno da se prvotno planirani troškovi ulaganja "povećaju do 20 posto".
 
Zanimljivo je primijetiti da se HTV-ovu gledateljstvu retoričkom igrom servira bubica od nekih 20 posto prekoračenja. No, isti taj dr. Jure Radić zajedno s kolegama Davorinom Kolićem, Vjekoslavom Kolićem i Anđelkom Vlašićem u lani objavljenom stručnom radu naslovljenom "Usporedba prihvatljivih varijanti mosta za Pelješac" napominje da "prekoračenje troškova u izvedbi u odnosu na one koji su bili planirani u početnoj fazi iznosi oko 34 posto" zaključujući: "To je samo prosjek no stvarne brojke pokazuju da kod pojedinih projekata ova prekoračenja dostižu 50 – 100 posto."
 
Usput, kad je daleko bogatija Grčka gradila most Rion Antirion koji povezuje Peloponez sa zapadnim dijelom zemlje, a to je premoštenje sličnih karakteristika kao od Komarne do Brijeste, taj je projekt u konačnici s planiranih 400 dospio do cijelih 740 milijuna eura. Mostarina za osobna vozila na tom objektu danas košta 10 eura, dok dr. Radić i njegovi suradnici u tzv. modelu operacionalizacije programa za pelješki most ustvrđuju: "Korištenje mosta mora biti slobodno, bez naplate."


NASLOVNA STRANICA DNEVNIKA 24 SATA, NEDJELJA, 18. PROSINCA 2005.

BEZ KOMENTARA


ŠAGOLJANJE O VIKTORU ANDRIĆU

Premda više nije nikakav izazov dokazivati koliko je novinarstvo što ga je Smiljko Šagolj, zaposlenik Hrvatske televizije i predavač žurnalistike na mostarskome sveučilištu, prakticirao tokom devedesetih godina bilo daleko i od morala i od veze s novinarstvom, jedan – dosad nepoznati – uradak iz Šagoljeva opusa, ipak, valja zabilježiti kao školski primjer bezobrazne upregnutosti novinara i državne televizije u špijunske spletke čiji je cilj bio pomaganje zločincima. Bio je, naime, 24. ožujka 1994. i bio je centralni Dnevnik HTV-a, a u njemu Šagoljev prilog o sastanku tadašnjeg predsjednika Predsjedničkog vijeća HR Herceg-Bosne Krešimira Zubka i predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a BiH Pere Markovića s predstavnicima i stranačkim prvacima Hrvata iz Fojnice, Kiseljaka, Kreševa i Vareša.

"Prigodom poslijepodnevne posjete vojarni u Kiseljaku predsjednika Zubaka i Markovića prvi vojnik ovog kraja, pukovnik Viktor Andrić, upoznao je s vojnom situacijom", govori Šagolj i nastavlja: "Primirje se štuje, kazao je pukovnik Andrić, i istakao potrebu daljeg jačanja ustroja." Dok je novinar zborio o pukovniku Andriću, kamera je ukupno tridesetak sekundi pokazivala lice "prvog vojnika ovoga kraja", a to je lice, zapravo, pripadalo Ivici Rajiću, haaškom optuženiku za ratne zločine kojemu su hercegbosanske vlasti nakon listopada 1993. i masakra nad Bošnjacima u Stupnome Dolu promijenile ime u Viktor Andrić. Svrha je bila jasna: da se promjenom identiteta Rajiću omogući nastavak vojne karijere i da ga se zaštiti od međunarodnih i bošnjačkih progonitelja.
 
Jasno je, također, da su Zubak, Marković i Šagolj znali za stvarni identitet Viktora Andrića i još je jasno da njegovo pojavljivanje u televizijskom prilogu nije bilo plod slučajnosti ili Smiljkove neopreznosti. Legendarni HTV-ov novinar odradio je posao koji se u špijunskome žargonu naziva "testiranjem": obznanio je lik Ivice Rajića tvrdeći da se on zove Viktor Andrić, e kako bi se vidjelo hoće li tko uočiti podvalu i hoće li itko javno zagalamiti o novom imenu kiseljačkog ratnog (i poratnog) šerifa. Pošto reakcija nije bilo, smatralo se da je operacija uspješno obavljena, a Šagolj valjda i zbog te zasluge za domovinsku stvar i dalje prima plaću na javnoj televiziji.
 
I. ĐIKIĆ


KLERIKAT DO ZEMUNA

Prije nekoliko tjedana pisali smo o zgradi Franjevačkog klerikata, objektu namijenjenom edukaciji mladih franjevaca, koji splitski Lavčević ubrzano podiže na povećoj parceli između dvije bolničke zgrade, u Splitu, naravno, a po projektu Jerka Rošina, istaknutog arhitekta i predsjednika državnog Savjeta za prostorno uređenje, također naravno. Zahvaljujući najnovijoj fotografiji Lea Nikolića, našega paparazza, u prigodi nadolazećeg blagdana Kristova rođenja zadovoljstvo nam je svjedočiti frapantnom rastu ovoga golemoga zdanja, te vas, k tome, informirati da su marni građevinari već asfaltirali i pristupni put od Zente prema objektu. Poznavatelji Splita znaju o čemu je riječ, ostalima tek pojašnjenje da je riječ o posve novoj cesti.
 
Konačno, ovu fotografiju objavljujemo i u povodu skorog donošenja novog splitskog Generalnog urbanističkog plana, a koji bi Gradsko vijeće trebalo izglasati do kraja godine, dakle, u najbližoj budućnosti. GUP, naime, u ovoj zoni predviđa turističke sadržaje, a nesklad između GUP-ovskih nakana i ukazanja Klerikata, projektant je, podsjetimo, na našim stranicama prije nekoliko tjedana objasnio otkrićem da će u Klerikatu biti i neka vrsta hotela za smještaj franjevačkih gostiju.
 
V. MATIJANIĆ


KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

IVICA VRKIĆ – Devedesetih je bio više nego aktivan, promijenivši tri stranke i tri državne funkcije. Kasnije prelazi u redove tajkunskog gospodarstva, da bi se prije pola godine povukao u privatnost. Posljednje javne nastupe odigrao je na čelu Todorićeva "Belja" i na lokalnim izborima u Osijeku, gdje doživljava neuspjeh kao nositelj nezavisne liste. U politici se pojavio bitno ranije; u autobiografiji Vrkić za sebe navodi kako je bio najmlađi sudionik "Hrvatskog proljeća", dakako, kao član SKH. U demokratske promjene ulazi kao HNS-ovac, zatim je i saborski zastupnik te stranke. Godine 1995. de facto upisuje slavonski HNS u HDZ, a s idućim demokratskim promjenama priklanja se DC-u...
 
Dok je bio u HDZ-u, zapalo ga je da kao predstojnik vodi Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, potom je ravnatelj Državne agencije za promet određenim nekretninama (određenim hoće reći – srpskim), te naposljetku dobiva funkciju karijere – pored upravljanja reintegracijom Podunavlja – onu direktora HRT-a. Kao pripadnik ne odveć mnogoljudne grupacije tzv. umjerenih HDZ-ovaca, Vrkić nastoji utjecati na civilizacijski progres u toj kući za što nije imao dovoljno volje ni podrške na Prisavlju, Markovu trgu niti Pantovčaku. Uostalom, radi suštinskih promjena nije bio tamo ni doveden.
 
Kad smo ga nazvali, njegov odgovor bio je štur i nemotiviran, nalik programu javne televizije: "U mirovini sam, ne planiram ništa, samo još neke privatne poslove sa sinom."
 
I. LASIĆ


________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA