PICAŠKANDAL

UKINUTA SUSPENZIJA IVICI VESELOM

Ivica Veseli, iskusni zagrebački krim-inspektor i djelatnik MUP-ove Uprave kriminalističke policije, o čijoj je suspenziji Feral pisao prije nekoliko mjeseci, nedavno je – odlukom policijskog Stegovnog suda – vraćen na posao, a novi ravnatelj policije Marijan Benko odustao je od žalbe na tu odluku. Podsjetimo, Veselog je suspendirao bivši ravnatelj Ivica Franić s optužbom da je redakciji Nacionala dostavio famozni britanski non-paper što je uručen ravnatelju Protuobavještajne agencije Tomislavu Karamarku i u kojemu su bili tzv. prijedlozi za poboljšanje obavještajne suradnje između Hrvatske i Britanije, no stvarni je razlog bio višegodišnji rad Ivice Veseloga na istraživanju jataka Ante Gotovine, među kojima se – po količini prikupljenih informacija o svakovrsnim mutnim radnjama – isticao ministar Božidar Kalmeta.
 
U disciplinskom je postupku utvrđeno da nema nijednog dokaza koji bi Veselog povezao s publiciranjem tajnog dokumenta u rečenom tjedniku, te nema nikakve sumnje da će na tome završiti višemjesečna potraga za čovjekom od kojeg je procurio britanski prijedlog. Gotovina je uhapšen i nikoga više ne zanima bavljenje takvim tričarijama, jednako kao što više nikoga ne zanima to što je jedan policajac bez mrlje u karijeri prolazio višemjesečnu torturu zbog samovolje i partijskog sluganstva Ivice Franića.

ĐAPIĆ ZABORAVIO POSJETITI RODILIŠTE

U Kliničkoj bolnici Osijek u novogodišnjoj su noći uzalud čekali dolazak gradonačelnika Ante Đapića ili nekog od njegovih suradnika u tamošnje rodilište, kamo su predstavnici grada, a najčešće bivši gradonačelnik, dr. Zlatko Kramarić, redovito proteklih godina dolazili čestitati majkama i pozdraviti nove stanovnike grada. Ta tradicija u Osijeku traje već godinama, no u ovoj novogodišnjoj noći neobjašnjivo je prekinuta.
 
Ravnatelj Kliničke bolnice Osijek, dr. Željko Vranješ, vidjevši da iz Grada nitko ne dolazi u inače uobičajeni novogodišnji posjet KBO-u, sam je obišao odjele, među ostalim i Odjel za ginekologiju i porodiljstvo. Prvo novorođenče u Osijeku, četrdesetak minuta iza ponoći, bio je dječačić Kristian Gerštner, koji za razliku od druge djece rođene u novogodišnjoj noći diljem Hrvatske, nije dobio i poklon predstavnika lokalnih vlasti.
 
U vrijeme kad se na Odjelu osječke ginekologije rodio mali Kristijan, Anto Đapić je, zajedno s dogradonačelnikom Vladimirom Šišljagićem (inače kirurgom u KBO-u), te predsjednikom Gradskog vijeća Osijeka Branimirom Glavašem, imao pametnijeg posla. Bio je zaokupljen slavonskom večerom i švedskim stolom u hotelu Osijek, gdje su svi prionuli tanjurima, kako bi povratili snagu od zajedničkog napornog pjevanja s Krunoslavom Slabincem i Miroslavom Škorom na glavnom osječkom trgu, gdje su građani proslavljali Novu 2006.
 
Gradonačelnik Osijeka i njegovi suradnici, inače verbalni vatreni zagovornici populacijske politike, tako su zorno pokazali koliko mare o svojim novim sugrađanima i njihovim roditeljima.

ŠUNKA U SVEMIRU

Najavu Georga Đure Gavrilovića da bi si uskoro mogao priuštiti davnašnju želju leta u svemir, čim, kako je rekao, ruski organizatori komercijalnih letova za bogataše poput njega, malo spuste sadašnju cijenu od deset milijuna dolara, s posebnom pažnjom popratili su radnici njegove "Prve hrvatske tvornice salame, sušenoga mesa i masti Mate Gavrilovića i potomci d.o.o.". Naime, opće je poznata činjenica da radnici Gavrilovića rade za najmanje plaće u svojoj branši. Picaškandalovi izvori u Gavriloviću kazuju kako tamošnji mesari i drugo osoblje sa srednjom stručnom spremom krvavo ostvaruju plaću od prosječnih tri tisuće kuna, što je nekih 1700 kuna manje od prosječne plaće u državi.
 
To bi se još i moglo nekako braniti "teškim stanjem u hrvatskoj ekonomiji" da Đuro Gavrilović iz godine u godinu ne prijavljuje rekordne dobiti, a u razbacivanju osobnim bogatstvom, nakon gomilanja svakovrsnih limuzina, među kojima se izdvajaju brojni sportski motocikli i srebrni jaguar, otišao je, eto, do stadija u kojem se ne zadovoljava materijalnim simbolima s ove planete. U discipliniranju svojih radnika Gavriloviću ide na ruku činjenica da je stopa nezaposlenosti u petrinjskom kraju pedesetak posto, pa tko ne želi raditi za "siću" može slobodno na burzu. Uzgred, kako je Picaškandal upozoren od doušnika u Gavriloviću, u toj tvornici nikako da zaživi sindikat.

MEGAHOLDING KAO STOVARIŠTE KADROVA

Osim što mu je funkcija koncentriranje moći i golemih novaca (više od sedamnaest milijardi kuna) na jednome mjestu, zagrebački komunalni megaholding – kojemu će ime biti Gradsko komunalno gospodarstvo i kojim će upravljati gradonačelnikov najpouzdaniji suradnik Slobodan Ljubičić Kikaš – zamišljen je i kao svojevrsno stovarište kadrova što su na bilo koji način zadužili Milana Bandića i bliži krug njegovih pobočnika. No, u tako velikoj firmi naći će se odgovarajući položaji i za stanovite osobe što bi Bandiću trebale osigurati unutarpartijsku tišinu i izostanak prigovora SDP-ova šefa Ivice Račana.
 
Tako će se, prema glasovima iz SDP-a i Gradskog poglavarstva, u holdingu, na visokim funkcijama, uhljebiti i dvojica mlađahnih Račanovih pulena: Dragan Kovačević, dosadašnji direktor Hagene, i Igor Rađenović, šef Račanova kabineta dok je ovaj bio predsjednik Vlade.

PATKA O BEBAMA

Ako zagrebačko Gradsko poglavarstvo i Skupština usvoje Odluku o ostvarivanju prava na pomoć za novorođenu djecu, prema onome što javlja dnevni tisak u Zagrebu će roditelji za svoje treće i svako sljedeće dijete rođeno nakon 1. veljače ove godine, dobivati devet tisuća kuna mjesečno, i to punih šest ljeta djetetova života. Više od dvije prosječne netto plaće u Hrvatskoj, dakle, zbog čega bi se mnogi zagrebački parovi mogli odlučiti na pravu baby boom revoluciju, znamo li da brojne četveročlane obitelji preživljavaju s manjim ukupnim mjesečnim iznosom za sve.
 
No, kad smo vjerodostojnost informacije provjerili u visokim krugovima Gradskog poglavarstva Zagreba ispostavilo se da je riječ o sumi koje će obitelji samo jednom godišnje primati za novorođenu djecu rednog broja višeg od II. To je dvanaest puta manje od onoga što je dano za očekivati širokom krugu kandidata zainteresiranih oko ekonomski održivog razmnožavanja, a sasvim je moguće da se pritom radi i o medijski krivo interpretiranoj administraciji Milana Bandića, koliko god bila demografski pozitivno nastrojena u svojim dnevnim proglasima. Pa bi dobro bilo da se hitno u eter lansira i službeni demanti netočne vijesti, e da se ne bi u međuvremenu napravilo previše onih koji će najesen od rođenja ponijeti reputaciju fatalno propalog uloga.

TAJNA ŽUŽULOVE IMOVINE

Sudeći prema sadržaju imovinske kartice koju je podnio saborskoj Komisiji za sprečavanje sukoba interesa, ražalovani ministar vanjskih poslova i aktualni saborski zastupnik HDZ-a Miomir Žužul imao je itekako debelih financijskih razloga da zadrži ministarsku funkciju i prinadležnosti. Iako stoji činjenica da su Miomir i supruga mu Tatjana Žužul vlasnici impozantnih nekretnina u Zagrebu (300 "kvadrata" u elitnoj Kozarčevoj) i Dubrovniku (90 "kvadrata" u centru grada), te da im ne nedostaje ušteđevine (40 tisuća švicarskih franaka i 45 tisuća dolara), za kupovinu prostrane kuće u Washingtonu od 250 "kvadratnih metara" podignuli su i vraćaju, kako se naznačuje u dotičnoj imovinskoj kartici, kredit od 595 tisuća dolara. Teret otplate Miomir snosi s plaćom od 17 tisuća kuna, a Tatjana Žužul sa primanjima koja se kreću između šest i devet tisuća dolara.

Žužulovo višemjesečno otezanje da podnese ostavku nakon brojnih skandala koje je proizveo služeći jednoj i drugoj domovini na mjestu ministra vanjskih poslova RH, očito je bilo vođeno logikom da je lakše otplaćivati višemilijunski kredit kao ministar, nego doći u opasnost da se prodaje nešto od pogoleme imovine ili "otkida" od ušteđevine.
 
V. MARJANOVIĆ

HRVATSKA ZABORAVILA VUČUREVIĆA

Gotovo neprimjetno u hrvatskim medijima prošla je vijest da je potkraj prošle godine Odjel za ratne zločine Državnog tužilaštva BiH "prihvatilo" obiman spis protiv bivšeg gradonačelnika Trebinja i predsjednika tzv. SAO Hercegovina Božidara Vučurevića. To će reći da najpoznatijeg kamiondžiju među ratnim političarima u "srpskim zemljama", glasovitog deseteračkog pjesnika-guslara, i autora čuvene knjige "Ovako je bilo" uskoro čeka optuženička klupa u Sarajevu.

Vučurević i njegova 54 suradnika terete se zbog "planiranog i sistematskog progona 5500 Bošnjaka iz Trebinja, te ubojstva 18 i zlostavljanja 86 osoba, od kojih su četiri preminule". Nadalje, istočnohercegovački warlord je, piše podgorički nezavisni tjednik Monitor, optužen i za nasilnu mobilizaciju Bošnjaka i Hrvata u JNA na ratištima uokolo Dubrovnika i drugim mjestima tijekom 1992. godine; u tim je pohodima 13 vojnika izgubilo živote, dok se četvorica još uvijek vode kao nestali. Vučurević i njegovi ljudi "istaknuli" su se i u rušenju kulturno-povijesnih spomenika, poput Osmanpašine džamije i Begove kuće u Trebinju, i niza drugih poznatih objekata, kao i u sistematskom uništavanju bošnjačkih i hrvatskih kuća, te pljačkanju, silovanju...
 
Glasoviti Božidar će, dakle, odgovarati za ratne zločine počinjene u BiH, na čemu mostarsko Kantonalno tužilaštvo radi od sredine 2003. godine. I neka, treba, zaslužio je izaći pred sud u Sarajevu, kad ga je Haag zaobišao iz teško dokučivih razloga. No, veliko je pitanje zašto Vučurević ne odgovara i pred hrvatskim pravosuđem, zna li se za njegovu istaknutu ulogu iz dana kada je javno obećavao kako će nakon rušenja i zauzimanja "izgraditi još stariji i ljepši Dubrovnik".
 
Ni najpouzdaniji Picaškandalovi doušnici ne mogu odgovoriti na to pitanje, iako je poznato da su hrvatske vlasti protiv Božidara "svojedobno vodile istražne postupke". Kamo je taj spis u bespućima hrvatskog pravosuđa završio može se samo nagađati. Upućeni kažu kako se "otegotna okolnost" sastoji i u tome što je vrli Božidar u svojoj knjizi "Ovako je bilo" poprilično temeljito opisao hrvatsko-srpske razgovore o Prevlaci, odnosno "izlazu bosanskih Srba na more u Konavlima", a s jednakim marom je zabilježio i trenutke susreta s Matom Bobanom u Grudama, Grazu i Njivicama pokraj Herceg Novog kada su njih dvojica dijelili Hercegovinu na hrvatski i srpski dio...
 
L. BRAILO

GLAVAŠ BILLU PONUDIO NAGODBU

"Kako se približava 10. siječnja, dan kada bi se na Općinskom sudu u Osijeku trebala održati glavna rasprava u kojoj je mene i bivšeg osječkog župana dr. Ladislava Bognara tužio za klevetu, Branimir Glavaš putem jednog zajedničkog poznanika poručuje mi kako je, kad sam ja u pitanju, spreman odustati od tužbe, ako mu se na sudu ispričam", kaže Vjencislav Bill.

"Ja ću to rado učiniti ako se Glavaš prije toga ispriča ocu Tihomira Međugorca i obitelji Mate Šabića, hrvatskih branitelja za koje najbolje Glavaš zna kako su izgubili živote", kaže Bill.
 
"Za razliku od Glavaša koji svoje neistomišljenike tužaka sudovima, ja ni na jednu njegovu klevetu nisam odlazio zadovoljštinu potražiti na sudu. Kad prevrši mjeru pričekat ću ga pred zgradom Sabora i ondje ćemo riješiti nesuglasice", kaže Bill.
 
Glavaš je inače tužio Vjencislava Billa zbog izjava kako je on odgovoran za pogibiju dvojice spomenutih hrvatskih branitelja, ali i nekolicine drugih civila koji su stradali u ratnom Osijeku 1991. i 1992., o čemu se u tom gradu već punih šest mjeseci obavlja istraga. Zbog sličnih izjava Glavaš je tužio i bivšeg župana Bognara, no za razliku od Billa njemu nije ponudio mogućnost odustajanja od tužbe.
 
D. HEDL

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

MISLAV ŽAGAR - Za nadahnuto javno pripovijedanje o korupcionaškim, nedemokratskim, nemoralnim, pa i mafijaškim običajima i poslovima u svojoj bivšoj stranci, HNS-u, nagrađen je na prošlim lokalnim izborima sa 784 ili 0,31 posto glasova birača u metropoli. Glasači Mislavu Žagaru čak nisu honorirali ni činjenicu da je na nadležne institucije prijavio pravi pravcati politički atentat na sebe, pojavnost dotada nezabilježenu u gradskoj politici. Bio je 12. listopad 2004. kada ga je u ispred prostorija "Hrvatskih narodnjaka", stranke koje je osmislio i osnovao zajedno sa svojim pristašama iz HNS-a, netko sastavio bejzbol palicom u glavu. Nevjerojatnu snalažljivost i izdržljivost, koja ga je, prema pričanju "haeneseovaca" i dovela u vrh stranačke i gradske politike, pokazao je i tom prigodom; nakon primljenog udarca, rukom je blokirao napadača i natjerao ga na bijeg. Sav krvav ušao je u stranku, odakle su ga odvezli na zagrebačku "traumu", gdje su ustanovljene lakše tjelesne ozlijede. Uglavnom, na atentat se brzo zaboravilo, istrage praktički nije bilo, a nakon narečenog izbornog kraha, rapidno je oslabilo zanimanje medija i za samog Žagara. Kako bilo, u HNS-u se vjerojatno još uvijek pitaju kako im se "Žagar" uopće dogodio.

Uspon je počeo kao šef stranačke mladeži, da bi se 2001. našao na čelu gradske organizacije HNS-a, koji je tada bio druga po snazi stranka u gradu. Nakon afere s Mamićevim neboderima, gdje je također bilo batina i krvi, zamjenjuje Miljenka Mesića na čelu gradskog Ureda za prostorno planiranje. Na parlamentarnim izborima 2003. nema ga, međutim, na vrhu stranačke liste u 1. izbornoj jedinici i od tada postaje prva vijest dana. Odlučio se na iznošenje stranačkog "prljavog veša", s posebnim naglaskom na korupciju, ali se odmah javio zagrebački poduzetnik Damir Ivan Petrović, sa svjedočenjem da je Žagaru dao 50 tisuća kuna za uslugu dobivanja gradskih poslova. Tako je došlo do Žagarovog razlaza sa stranačkom vrhuškom, nekoliko sudskih tužbi i osnivanja nove stranke.
 
"Ne želim davati nikakve izjave za medije, jer se više ne smatram javnom osobom", poručio je Feralovu novinaru ovaj zaboravljeni as, nakon razmjene novogodišnjih čestitki. Odriješiti stav proširio je tek informacijom kako se više ne bavi, niti misli baviti politikom.
 
V. MARJANOVIĆ