MIROSLAV RADMAN, GLASOVITI MOLEKULARNI BIOLOG I GENETIČAR, GOVORI O STVARNOJ OPASNOSTI OD PTIČJE GRIPE

NEMA MJESTA PANICI
 

- Mislim da ponajprije treba čekati znanstvene rezultate, pa tek onda vidjeti na čemu smo. Znam da mediji pomalo vole stvarati paniku, ali neovisno o tome, virus ptičje gripe sigurno je u Evropi i to nije ništa novo. Također, znamo da ptičji virus sam po sebi ne napada ljude. E sad, bude li ga se u pticama puno produciralo, pitanje je kad će se pojaviti mutant, a onda je opet pitanje kada će se taj mutant susresti s čovjekom.
 
- Postoje li relevantne procjene koliko je to realno?
 
- Ne. Zaista nigdje nisam vidio procjene koja bi bila frekvencija te mutacije. Trebalo bi taj virus laboratorijski uzgajati u pticama, pa tek onda procjenjivati. Dakle, znanost to danas ne zna zbog nemogućnosti i neetičnosti takvih eksperimenata. To je čisti račun vjerojatnosti i ono što se može i mora učiniti jest pomno paziti na simptome te gripe kod ljudi i tu treba usmjeriti najveće napore.
 
- Može li se uopće predvidjeti u kojem bi se roku mutacija mogla dogoditi?
 
- Ne. Ne zaboravimo da je nakon Prvog svjetskog rata 25 milijuna ljudi umrlo od tog tipa gripe, poznatije pod imenom španjolska gripa. Sada je na potezu Svjetska zdravstvena organizacija i Europska Unija, tu više nema granica, na djelu treba biti prisilna solidarnost s drugima iz egoističnih razloga. Nije bez vraga plašiti se toga, ali nema mjesta panici. Znanost i investicija mogu spasiti od katastrofe, panika paralizira ljude. Neka SARS bude primjer kako je koordinirana akcija Svjetske zdravstvene organizacije spriječila širenje virusa.

Vladimir MATIJANIĆ

FURIO RADIN, PREDSJEDNIK SABORSKOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA I PRAVA NACIONALNIH MANJINA, O NAJNOVIJEM ZATEZANJU ODNOSA IZMEĐU ITALIJE I HRVATSKE
 
SLIJEDI POBOLJŠANJE
 

- U ovom trenutku sve je dodatno potencirano predizbornom kampanjom u Italiji, a ne znam zašto se to potencira i kod nas gdje nema predizborne kampanje. Naravno da ima problema u odnosima između Italije i Hrvatske, ali zajedničkih pogleda i točki oko kojih se možemo suglasiti ipak ima daleko više. I u ovom trenutku možemo kazati da su odnosi dobri, a predviđam da će biti i puno bolji nakon izbora, pogotovo ako - kao što mnogi predviđaju - u Italiju na vlast dođe lijevi centar.
 
- Što će to promijeniti u odnosima dviju država, ako imamo na umu da se neka pitanja, kao u slučaju imovine esula, ipak periodički ponavljaju?
 
- U slučaju pobjede lijevog centra, promijenit će se i talijanska službena retorika, mada će mnoga pitanja ostati i dalje otvorenima. No, problemi se u svakom slučaju moraju rješavati daleko smirenijim tonovima. Uostalom, upravo je problem esula potenciran najviše od strane desnice, tako da pretpostavljam da će poslije izbora talijanska i hrvatska Vlada imati puno mogućnosti za racionalniji razgovor.
 
- U svakom slučaju, to je jedno od pitanja koje će još neko vrijeme ostati neriješenim?
 
- Kad je riječ o esulima, tim su ljudima prekršena ljudska prava, ali i mnogim Hrvatima i Talijanima antifašistima su kršena ljudska prava. U ono vrijeme, zapravo, ljudska prava kao sintagma nisu ni postojala. Zato su upravo imovinom esula plaćene ratne štete. No, danas dvije države moraju raspraviti kako to nadoknaditi.
 
- Često se ističe kako građani Hrvatske mogu kupovati nekretnine u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, baš kao što državljani tih zemalja mogu kupovati kod nas. No, to još uvijek ne vrijedi i za Talijane?
 
- Siguran sam da će buduća vlada lijevog centra inzistirati na tome pa predviđam da će se i to pitanje riješiti.

Vladimir MATIJANIĆ


VESNA DEJANOVIĆ, BIVŠA PREDSJEDNICA SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE, OCJENJUJE OPRAVDANOST ŠTRAJKA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
 
DOBRO TEMPIRANA PORUKA
 

- U načelu podržavam taj potez, iako uz ogradu da nisam upoznata sa svim detaljima odluke četiriju sindikata državnih službi da pozovu 45 tisuća zaposlenih u državnoj upravi na stupanje u trodnevni štrajk. Tako uvijek reagiram kada se kolege odluče na štrajk. On bi se, kao krajnje sredstvo sindikalne borbe, trebao aktivirati uvijek kada se iscrpe sva druga sredstva.
 
- Jesu li ona uistinu iscrpljena?
 
- Tu imam neke dvojbe: je li uistinu bilo prostora da se zahtjevi sindikata ostvare na druge načine ili je štrajk zaista bio jedino rješenje. Osobno spadam među one sindikaliste koji su za ustrajnu borbu za stolom, jer i nakon štrajka, dvije strane opet moraju sjesti i pregovarati.
 
- Jesu li sindikati državnih službenika izabrali pravi trenutak za štrajk s obzirom na to da će, zadnjeg dana predaje poreznih prijava, štrajkati i Porezna uprava?
 
- Štrajk se u pravilu, ako se njime želi postići puni učinak, tempira za trenutak kada će nanijeti najveću štetu poslodavcu. Tako carinici štrajkaju u vrijeme blagdana, kada su ionako gužve na granicama, a službe u avio-prijevoznicima za vrijeme turističke sezone... Sigurna sam da mnogi naši građani koji češće putuju u inozemstvo to jako dobro znaju. Kod nas se to tek odnedavno primjenjuje i riječ o nečemu na što bi se hrvatski građani trebali naviknuti ako žele podijeliti solidarnost i socijalnu osjetljivost sa sindikatima. Članovi tih sindikata i zaposlenici koji štrajkaju su njihovi sugrađani, u najmanju ruku. Ono za što se zauzimaju, u krajnjoj liniji, u općem je interesu. Druga je stvar što je stupanj solidarnosti u našem društvu izrazito nizak.

Vedran MARJANOVIĆ