PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Vedran Marjanović i Vladimir Matijanić

JURKOVIĆ PRIVATIZIRAO DONIRANI TERENAC

Nije samo načelnik splitsko-dalmatinske Policijske uprave Ivan Merćep, kako je Feral već pisao, za vlastite potrebe koristio terensko vozilo što je hrvatskome MUP-u donirano iz Njemačke, a za potrebe granične policije. Željko Jurković, načelnik PU Ličko-senjske, već mjesecima koristi crni "mitsubishijev" džip registarskih oznaka ZG-2375-BM, premda je to vozilo, kao i u Merćepovu slučaju, poslano pograničnoj policijskoj službi. Jurković rečeno vozilo, međutim, ne koristi samo za dolazak na posao i povratak kući, nego njemačku donaciju – napunjenu proračunskim gorivom – hladnokrvno upotrebljava i za vikendaške odlaske na lička skijališta, a pritom ga nitko ne upozorava da automobil proslijedi onome kome je namijenjen.

No, to nije jedini primjer samovoljnog i neovlaštenog korištenja državnih prijevoznih sredstava za privatne hirove prvog ličkog policajca. Dotični je, naime, prošloga ljeta uredno koristio desantni čamac – tzv. gumenjak – policijske uprave kojoj je na čelu, a koji je bio lociran u Karlobagu, e kako bi vlastitu obitelj odvodio na vikend-krstarenja. Stotine litara benzina što su pritom potrošene plaćene su, naravno, iz MUP-ove kase.

Željko Jurković, međutim, može raditi što god hoće, jer zna da ni za što neće odgovarati dok iza sebe ima Sanaderova ličkog gubernatora i potpredsjednika Sabora Darka Milinovića.

HUMANITARAC KLICA

U zagrebačkom Domu sportova u utorak je navečer održan spektakularni koncert trojice kumova (Marko Perković Thompson, Miroslav Škoro i Mate Bulić), čiji je prihod bio namijenjen obnovi Svetišta svetog Ive u Podmilačju kod Jajca: došlo je desetak tisuća duša, došli su i neki Sanaderovi ministri, došlo je nešto estradne sitneži što se htjela ubaciti među one što masno zarađuju na lažnom domoljublju... Suorganizator ovog humanitarnog spektakla bila je zaštitarska tvrtka "Bilić-Erić" čiji su djelatnici i osiguravali koncert, pa se tako zbio zanimljiv spoj humanosti, religioznosti i kriminala: iza rečene tvrtke, naime, stoji Vinko Žuljević Klica koji je najpoznatiji po samoobrambenom ispaljivanju pet metaka u Veselina Marinova.

No, kad Nikica Jelavić i Zoran Pripuz mogu sloviti za uspješne poduzetnike i kad ljesovi njihove firme mogu nositi etiketu "Izvorno hrvatsko", može i Žuljević organizirati humanitarne koncerte. Pogotovo koncerte koji se zovu "Tri kuma".

THOMPSON U HRT-ovu OBRAZOVNOM PROGRAMU

Još malo o Thompsonu. Hrvatska radio-televizija je, kako znamo, javna ustanova što će reći da joj je u zadatku, uz ostalu, promicanje i zaštita općih društvenih vrijednosti. E, pa u Obrazovnom programu Hrvatske televizije, dakle, u odgojno najznačajnijem segmentu, već neko vrijeme rubriku "Hrvatska čuda" najavljuje tonski ulomak iz pjesme Marka Perkovića Thompsona.

Kako Picaškandalu nije poznato koje bi to vrijednosti iz Thompsonovih ustašoidnih nastupa trebali slijediti mladi, možemo samo nagađati da bi HRT htio da im mlada publika, po uzoru na spomenuta pjevača, urla "Za dom spremni" ili, pak, slavi Maksove mesare.

ČUDNOVATI MOST

Ako je riječ samo o visini mosta to će se lako riješiti, rekao je premijer Sanader nakon što je Stručni tim Vijeća ministara BiH istaknuo da bi podizanje visine pelješkog mosta iznad 30 metara riješilo pitanje nesmetanog prilaza Neumu velikih brodova. S pristupom "lako ćemo" nastavio je i glasoviti hrvatski mostograditelj dr. Jure Radić koji kaže da će se ono što vlade RH i BiH dogovore i, pazite sad, "što naša Vlada odluči, lako uključiti u projekt".

No brižni je dr. Jure i dometnuo kako "svaki metar visine podrazumijeva po dodatnih milijun eura za svaki stup mosta".

Lakoća kojom se barata s milijunima eura u tzv. povijesnom projektu Sanaderove Vlade upravo je fascinantna. Iako su radovi na pristupnim cestama mosta od Komarne na neretvanskoj do Brijeste na pelješkoj strani Malostonskog kanala pompozno otvoreni početkom studenoga prošle godine, da bi zatim bageri na gradilištu utihnuli gotovo s istodobnim odlaskom TV-kamera, i dalje nije poznato hoće li to premoštenje koštati 250, 350, 500 ili više milijuna eura. No, ono što se pouzdano zna o "najzahtjevnijem mostograditeljskom pothvatu u Hrvatskoj", kako to voli naglasiti dr. Radić, jest činjenica da će se famozni pelješki most financirati "izravno iz hrvatskog proračuna", ali se i dalje ne zna kako i dokad će se namicati ta sredstva.

S obzirom da ni nakon višegodišnjih "studioznih priprema" i dalje nije dobivena suglasnost BiH strane za visinu mosta, koju su mostograditelj Jure i njegova ekipa postavili na 30 metara, sada će se, eto, taj manji problem rješavati "lakim uključivanjem u projekt". Usput, u Sarajevu traže da visina pelješkog mosta bude 40 metara, što bi značilo da za zamišljenih trinaest nosećih stupova mosta trebalo izdvojiti još nekih stotinjak milijuna eura...

GENERALSKI ZBOR TRAŽI GRADSKI PROSTOR

Hrvatski generalski zbor, soldatska udruga što je na brzinu sklepana u povodu hapšenja Ante Gotovine, odlučio je – na valu svenacionalne brige za dugogodišnjeg bjegunca od pravde – produžiti svoju prevažnu misiju, pa je u tu svrhu (pravo je pitanje: koja je to svrha?) zaiskao gradske poslovne kvadrate. Roso & Rebić & Rojs & ekipa uputili su pismo gradonačelniku Milanu Bandiću i zatražili da im iz bogatog gradskog fonda udijeli koju stotinu četvornih metara u centru grada za prakticiranje unosnog patriotizma. Pošto je poznato da je Bandić slab na ražalovane generale, pogotovo na one što su pravomoćno proglašeni krivima za ratne zločine, nije pametno sumnjati da će naši general-beskućnici uskoro biti skućeni.

SERVISIRANJE PODBEVŠEKA

Nakon Jadranskog naftovoda i nešto manje poznate zagrebačke tvrtke Ventilator, i splitski Pomorski centar za elektroniku iznenada je osjetio potrebu za uslugama bivšeg ravnatelja Protuobavještajne agencije Joška Podbevšeka, javljaju Picaškandalovi doušnici iz miljea u kojem se kreće bivši šef svih hrvatskih špijuna. Pomorski centar za elektroniku dosta radi s vojskom, policijom i drugim državnim institucijama, pa se slijedom tog utjecaja netko u Vladi pretrgao da Podbevšeka instalira u Nadzorni odbor dotične firme. Nema što, Podbevšek je dobrano zadužio postojeću vlast, čim ova ne štedi truda da mu osigura pristojnu zaradu nakon smjene na čelu POA-e iznuđene skandalima oko prljavih poslova koje je Agencija pod Podbevšekovim vodstvom odradila tokom 2004. godine.

Picaškandalovi izvori tumače kako Podbevšek na položajima savjetnika predsjednika Uprave JANAF-a, i člana nadzornih odbora Ventilatora i Pomorskog centra za elektroniku ne uprihođuje manje od tridesetak tisuća kuna mjesečno. Takve apanaže mogao bi samo sanjati bez pomoći HDZ-a, budući od profesionalnog iskustva ima samo rad u Službi. Što i nije neka referenca kada se čovjek javlja na javne natječaje u zemlji s 300 tisuća nezaposlenih.

CRKVA IPAK STIŽE U TRAVNO?

Uoči glasanja na Sjednici zagrebačke Gradske skupštine, u petak, 24. veljače, o sudbini parka-livade pokraj tzv. Mamutice u kvartu Travno, usuđujemo se prognozirati da će nosači ruku većinski uvjerljivo iste podići u korist Crkve, točnije nove kvartovske crkve koja će okolnim građanima drsko odvaliti najbolji dio zelene površine. Takvu prognozu temeljimo bez previše neophodnog dovijanja na političkom kontinuitetu i dosljednom podržavanju interesa Kaptola u Trnskom tokom dosadašnjeg postupka donošenja Generalnog urbanističkog plana, kao i totalnom ignoriranju golemog broja spomenutih obespravljenih građana.

Nevladina udruga "Travno, moj kvart" prikupila je točno 2985 potpisa ljudi koji su za crkvu na drugoj kvartovskoj livadi, umjesto na glavnoj koja je nezaobilazan dio urbanističko-arhitektonske cjeline, ali na njihova 34 dopisa na sve moguće institucije i gradska tijela nije stiglo ništa osim odbijenica. Stalna opstrukcija nastojanja da se na službenoj razini ozbiljno raspravi o svim aspektima problema žitelja najveće zgrade u Hrvatskoj i njezinih stambenih satelita, prema pouzdanim izvorima Picaškandala potječe od samog vrha gradske vlasti na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem. A kad se uskoro udari i zadnji pečat na sumnjivo ishođenu dozvolu za crkvenu gradnju, ne treba sumnjati da će uz prešućeno proširenje ulica i uzurpiranje nepropisanog parkirnog prostora uz livadu-park u Travnome još ponajviše trave ostati u samom imenu.
 
I. LASIĆ

OSJEČKI DOŽUPAN U SUKOBU INTERESA

Izgradnju skupog dizala u belišćanskom Domu zdravlja, u zgradi koja, uz prizemlje, ima samo jedan kat, mnogi u Belišću smatraju klasičnim primjerom sukoba interesa. Izgradnju lifta, koji još nije u upotrebi, jer čeka tehnički pregled, financirala je s 550.153,20 kuna Osječko-baranjska županija. Zamjenik župana u toj Županiji je Dinko Burić, liječnik-specijalist interne medicine. Njegova ordinacija, pogađate, nalazi se upravo u Domu zdravlja u Belišću, u zgradi u koju je ugrađena pola milijuna kuna vrijedno dizalo.

Belišćani smatraju kako je ugradnja dizala, koji iz prizemlja vodi na prvi i jedni kat, do Burićeve i još nekoliko ordinacija, čisti hohštapleraj i da je ne samo riječ o sukobu interesa, već i nepotrebnom bacanju pola milijuna kuna. Petnaestak stepenica kojima se treba popeti do kata ni do sada nisu predstavljali zapreku Burićevim pacijentima, kažu Belišćani. A ako i jesu, bilo je logičnije premjestiti Burićevu ordinaciju u prizemlje, nego ugrađivati lift.
 
No, osječko-baranjski župan Krešimir Bubalo, kojem je Burić zamjenik, stvari vidi drugačije. U pisanom odgovor na Feralov upit koliko je stajala izgradnja lifta, Bubalo uz tu činjenicu spominje i podatak da 550.153,20 kuna nisu županijski novci, već tzv. decentralizirana sredstva, namijenjena za provođenje Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom. Cilj te strategije jest omogućiti pristup osobama s invaliditetom do svake ordinacije ili dijagnostičkog laboratorija.
 
Slični liftovi, kaže župan Bubalo, bit će ugrađeni i u druge domove zdravlja u Osječko-baranjskoj županiji, prvo u Donjem Miholjcu (što će koštati 477.675,52 kune, a potom i u Belom Manastiru, Đakovu, Našicama i Osijeku).
 
Možda i jest sve tako kako kaže Bubalo, no ipak ostaje činjenica da je lift od svih nabrojanih domova zdravlja, uključujući i najveći, osječki, prvo stigao upravo do ordinacije njegova zamjenika.
 
D. HEDL

ZABORAVLJENI AKVEDUKT

Na fotografiji Lea Nikolića, stalnog paparazza ove rubrike, vidimo Dioklecijanov akvedukt između Solina i Splita. U jeku rasprave o zaštiti baštine, usred akcije uklanjanja reklamnih natpisa s pročelja u splitskoj gradskoj jezgri, dok gomile konzervatora govore o potrebi očuvanja naslijeđa..., akvedukt izgleda ovako kako izgleda.

A izgleda puno više kao neprimjerena kulisa u splitskom predgrađu, nego kao dio ostavštine do koga je nekomu danas stalo.
 
V. MATIJANIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

BALTAZAR JALŠOVEC - Poznat(iji) kao Bolta, potpredsjednik Sabora u prošlom sazivu i svojevrsni rekorder s pet mandata u parlamentarnim klupama, među kojima je jedan odgulio i u socijalističkom Saboru. Pažnju na sebe, međutim, skrenuo je tek u svibnju 2000. govorom na bleiburškom polju, od kojeg se digla kosa na glavi svim poklonicima novo uspostavljene, koalicijske vlasti i antifašizma. Jalšovec je tom prilikom svašta nadrobio, a posebno je zazvonila izjava kako se "na Bleiburgu začela klica Hrvatske kakvu danas imamo". No, nije to bilo ponašanje koje je puno odudaralo od općeg laviranja koalicije oko mnogih pitanja, pri čemu ni odanost tekovinama antifašizma nije bila izuzetak, ali je zato svojevrsno iznenađenje bilo Boltino postavljanje kad je HSLS pukao po liniji potpore Račanovoj Vladi. Jalšovec prilazi grupi oko Joze Radoša, iz koje će nastati LIBRA, a ne Budiši. Tvrdio je da to čini iz uvjerenja, ali se ubrzo zadesilo da je između brojnih zaslužnika višestranačja i pluralizma u Hrvatskoj, baš Jalšovec, uz Vlatka Pavletića, postao dobitnik saborske nagrade za promicanje demokracije i pripadajuće apanaže od 100 tisuća kuna. Nagradu je dodijelilo predsjedništvo visokog doma podboltano našim zaboravljenim asom i šefovima klubova zastupnika, što je izazvalo opće zgražanje.

"U Saboru sam radio kao životinja!", glasio je jedan od argumenata iz nevelike baterije kojom je Jalšovec uzvraćao na vodopade osuda.
 
Po okončanju 16 godina žuljanja saborske klupe, Bolta se vratio u rodni Štrukovec u Međimurju, gdje ga je zatekao i poziv Feralova novinara.
 
"Evo baš pečem rakiju", otkrio je Jalšovec, pa proširio izvješće o svojim aktualnim danima informacijama da je u saborskoj mirovini te da pomaže sinovima oko vođenja obiteljskog gazdinstva. U 59. godini života smatra se bivšim političarom. Treba, kaže, znati kad je dostignut plafon, te da bi svaki nastavak karijere bio kompromitacija.
 
"Da je Max Schmeling otišao kad mu je bilo vrijeme, pamtili bi ga kao najvećeg boksača Njemačke svih vremena. Ovako je nastavio boksati, pa ga je nokautirao neki balavac", oprimjerio je svoju životnu filozofiju Baltazar Jalšovec.
 
V. MARJANOVIĆ