Glazba



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
23. veljače, 2006.

01 / Glazba
Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
23. veljače, 2006.

ROSANNE CASH: "BLACK CADILLAC" (CAPITOL)

ŽIVOT S CASHOM

Problem s posmrtnim, eulogijskim albumima je u sentimentima koji se, pretočeni u pjesmu, lako razgnjecaju u patos. Zatim se, ako je preminuli bio lik od kakvog javnog značaja, javlja i neizbježni osjećaj da je raspjevana rodbina krenula razgrabiti ostatke pokojnikove slave i karizme, a svaka poetska slika biva brzo demistificirana u informaciju prilagođenu medijskoj triviji. Tako znamo da je "Black Cadillac" auto koje je odvezlo tijelo njezinog oca, "Radio Operator" njegov prvi posao, "House on the Lake" njihov dom u Tennesneeju... Taj višak podataka opterećuje album, ali to je teško izbjeći, ako ste kćerka Johnnyja Casha. Roseanne Cash ga, štoviše, na ovitku albuma potencira. Tu su slike njihovog doma, memorabilije i obiteljske fotografije.
 
Tako album biva smješten između dvije međusobno poništavajuće krajnosti. One osobne - smrti majke, oca, i pomajke u vrlo kratkom roku, i one javne – legende o Johnnyju Cashu koja je nedavno uprizorena u uspješnom filmu. Osim na jednom mjestu, gdje veli "only truth believed in is the one up on the screen", ne pokazuje gorčinu vezanu uz život u sjeni slavnoga oca. Za razliku od ovitka, pjesme održavaju distancu od pretjerane privatizacije, jednako kao i od trivijalizacije. Pop-rock srednjeg tempa s odmjerenim uplivom countryja i rockabillyja poetski je vrlo osoban, i oslikava univerzalne tenzije jedne nesavršene obitelji – ljubavi koja u životu ne nalazi adekvatne puteve iskazivanja, i zaogrće se krivnjom i frustracijom.
 
"It's a black heart of pain I'm wearing, that suits me just fine, cause there was nothing I could do for you when you were still alive." Na albumu su radila dva producenta, njezin suprug i Bill Bottrell (poznat po radu sa Sheryl Crow) i jedina je zamjerka zvuku predotjeranost. Vjerojatno u namjeri da pjesme približe širokoj publici, posebno onoj radijskoj, fino su ih ispolirali i na mjestima gdje bi bolje pristajala sirovija izvedba. Album će sigurno profitirati od popularnosti filma "Walk the Line", ali u biti on bi jednako dobro funkcionirao i da je Roseannin otac bio nashvillski krovopokrivač, a ne country zvijezda.

________________________________

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA