BILJEŽNICA ROBIJA K. BITKA NA NERETVI
4. svibnja, 2006.
Moj dida sa Šolte je došao nama doma kod kuće. Dida je sjedio
u primaćoj i čitao je novine. Mi drugi iz obitelji smo sjedili u kužinici. Tu
je moja mama nama ispričala revijsku brumu. Revijska bruma je bila o onoj teti
Mirji. Uglavnom glavnog teta Mirja je otišla na pregled kod kinegologa. Barba
kinegolog je njoj rekao da svuče se od struka nizdole i da legne na kinegološku
ležaljku. Onda je teta Mirja svukla se i legla je. Plus je ona raširila noge i
naslonila ih je na one željezne pedale. Tu se ona malo smrzla od vune zbog
pregleda. Barba kinegolog je navlačijo gumene rukavice i pitao je: "Onda?
Kako nam je danas pićkica?" Teta Mirja je rekla: "A eno ga doma nešto
piše..."
Onda su mama i tata varili za stolom od smijade. Oni su treskali
se na katrigama i vatali su se rukama za drob. Onda je moj dida ugibao u kužinu
i rekao je: "Vi se tu smijete, a na današnji dan je tačno u tri i pet umro
naš voljeni maršal i vrhovni komadant!" Tu su mama i tata zakočili sa
smijadom i zapiljili su se u dida. Onda je moj tata rekao: "A je, sjećam
se! Maršal je već bijo skviknijo, a svi su mislili da je doma i da nešto
piše..." Tu su mama i tata opet odvalili od smijačine. Mama je ljuljala se
na katrigi i brisala je suze. Tata je držao se za drob i zijao je da uvati
zraka. Dida je njemu rekao: "E moj zete, da si ti sa pokojnim maršalom preša
Neretvu, ka šta sam je ja preša, ne bi se ti sad kliberijo, znaš!" Onda su
se mama i tata nabrzihen zaozbiljili. Onda je tata didi rekao: "Ma nije,
čako, smijali smo se jednoj brumi bezveze... Inače ja imam puno poštovanje za
bitku na Neretvi i te stvari!" Dida je rekao: "Nemaš ti blage šta je
bila bitka na Neretvi!" Tata je rekao: "Kako nemam blage! Pa gleda
sam film, čoviče, Bulajić je to baš maherski napravijo!" Dida je rekao:
"Ne može se o tome snimit film! To je bilo miljon puta strašnije od svakog
filma! Šta znaju ti filmadžije koji klinac... Historija se, zete, ne uči iz filmova!"
Tata je pitao: "Nego odakle se uči?" Dida je dignijo šake prema
plafonjeri i rekao je: "Historija se stvara svojim rukama!" Tu je
malo u kužini odzvanjala svečana tišinčuga. Onda je tata rekao: "Dobro,
jebešga, al i mi koji nismo stvarali historiju znamo nekog vraga! Tamo u bitki
na Neretvi bijo je onaj, onaj, kako se zove, Sava Kovačević..." Dida je
podviknijo: "Ko je bijo?! Sava Kovačević da je bijo na Neretvi?!"
Tata je rekao: "Ajme nije, sori, sori... Sava Kovačević je bijo na
Sutjeski, ili, štajaznam, na Tjentištu... A za Neretvu znam da su naši tamo
izvlačili ranjenike, a prije toga su srušili most..." Dida je opet podviknijo:
"Ko je srušio most?! Naši da su srušili most?! A otkud ti to?" Tati
je uletila zbunjoza i nekuženje. Onda je on pitao: "Pa ko ga je srušijo,
jebate?" Dida je rekao: "Hrvati nisu!" Tu je u kužini opet
uletila svečana tišinčuga. Tata je imao razrogačene oči od tupaje. Onda je on
pitao: "Molim?" Dida je rekao: "Hrvati ga nisu srušili trista
posto!" Tata je rekao: "Pa kakve to veze ima? Hrvati, Muslimani,
Srbi, Crnogorci – sve je to isti klinac!" Dida je zamavao kažimprstom i
rekao je: "Ne, ne, brajko moj, nije to isti klinac ni slučajno! To je
vrlo, vrlo različiti klinac!" Tata je i dalje gledao u dida sa tupilom od
nekužitisa. Onda je on rekao: "Čako, jebate patak, meni se čini da mi
govorimo o različitim mostovima! I čak o različitim ratovima!" Dida je
rekao: "I meni se čini! Ti si taj rat gleda na filmu, a ja sam ga doživijo
uživo! To je masu različito! I plus si ti možda gleda krivi film!" Tata je
rekao: "Koji krivi film? Pa to je jedini film o bitki na Neretvi!"
Dida je rekao: "Može bit jedini, a može bit da ih je sto, ali nema šanse
da su Hrvati srušili most na Neretvi! Eto!" Tata je rekao: "Pa nije
to u pitanju, čoviče, nema to veze, razumiš! Nema veze jesu Hrvati, Srbi,
Muslimani, Crnogorci... sve je to onda bilo jedno te isto!" Dida je podviknijo:
"Malo klinac! Malo klinac ti je to jedno te isto!" U kužini je opet
odzvonila svečana tišinčuga. Moj tata je piljio u mog dida. U pogledu mu je
bijo blagi ošamut. Onda je tata rekao: "Ma čekaj malo, čako... Jel mi dva
zbilja govorimo o istom ratu?" Dida je njemu rekao: "Štaš ti meni
govorit o ratu, čoviče, sve šta ti znaš o ratu je iz filmova!" Tata je
rekao: "Pa dobro, jel mi govorimo o istim filmovima?" Dida je
podviknijo: "Slušaj, nek daju meni da snimim film pa će prava istina
konačno izać na vidilo! A istina je jedna i jedina! Nema šanse da je Hrvat
srušijo most na Neretvi, razumiš! Nema šanse!" Tata je pitao: "A
zašto nema šanse, majketi?" Dida je rekao: "Zato šta Jul Briner nije
Hrvat!"
Robi
K. (IIIa)
- OSCAR PADE NA BEHAR NA VOĆE
- PAUNOVI U PARAGVAJU I GROBAR U SPLITU