Molim vas da objavite ovaj odgovor kao reakciju na pismo Vladimira Goattija, direktora APN-a, objavljeno u prošlom broju.

APN, da podsjetim, nije odgovorio na pitanja: Da li je APN kupovao kuće izbjeglih Srba bez njihovog znanja? Da li je APN to radio na zakonom predviđen način i savjesno? Da li će kuće useljene ili prodane povratnicima biti vraćene vlasnicima i šta će biti sa onima koji će po šesti put, bez svoje krivnje, morati van? Da li je budžet Hrvatske oštećen i tko će snositi potencijalnu štetu?
 
Već 16 mjeseci ukazujemo na ova pitanja i pitamo tko je za to odgovoran. Do danas, odgovor je jednostavan: APN krivi kriminalce iz Srbije da su ga prevarili, Državno odvjetništvo nije pozvalo na odgovornost niti jednu nadležnu osobu, a USKOK još provodi predistražne radnje…
 
Postavlja se pitanje kako su ti kriminalci iz Srbije tako lako prevarili APN, i koliko su osobe koje je bilo lako prevariti uopće kvalificirane za tako odgovoran posao baratanja s milijunima kuna državnoga novca u ime države?
 
Situacija nije niti izbliza tako naivna:
 
1. Upravo u predmetu Milanović, kojeg g Goatti spominje,  APN je upoznat (rujan 2004) da agencija s kojom surađuje krivotvori punomoći. Sud je to u parnici po tužbi g. Milanovića nedvosmisleno utvrdio!!! Nije dakle istina da je Agencija DiV Nek, tek 25.studenog 2004. APN-u "otvorila oči". I pored činjenice utvrđene od strane suda APN nastavlja nesmanjenim intenzitetom sklapati ugovore sa Agencijom MiS, odnosno njenim "punomoćnicima".
 
APN je od početka svog rada (a ne kako g Goatti navodi od 2004. godine) sklapao ugovore putem falsificirane dokumentacije. Primjeri: za 1999. godinu - Božić Stevan, Jovan, i Nevenka; za 2001. godinu Dobričić Milan i Savo; za 2002. godinu – Bižić Nikola; za 2003. godinu Dušanka Petrušić
 
2. Nije problem u tome da je APN isplaćivao novac na dan sklapanja ugovora. Dapače. Problem je u tome kome je taj novac isplaćivao! Kako je nezakonitu formu punomoći tretirao kao validnu, i kako je identificirao što i od koga kupuje. Kako je odgovorno baratao državnim novcem, iskreno me čudi kako APN-u kriminalci iz Srbije nisu prodali Markov Trg i HNK.
 
Ugovori koje je APN potpisivao nisu u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama (čl.44 st.2)! Osobe koje se navode kao vlasnici nisu navedene na način da ne postoji opasnost da ih se zamijeni sa drugima, dakle ne ispunjavaju opće pretpostavke za upis vlasništva nad nekretninama koje je APN kupio.
 
Punomoći koje je APN priznavao kao validne, protivne su Zakonu o zemljišnim knjigama (čl.53 u vezi čl.44.st 2)
 
Iz kupoprodajne dokumentacije nije vidljiva ovlast osobe koja je potpisnik, niti je potpis propisno ovjerovljen (čl.215 Zakona o zemljišnim knjigama)
 
Na sve je ove činjenice APN bio upozoren od strane kninskog Općinskog suda, te Županijskog suda u Šibeniku. Bez osvrta na to APN nastavlja sa istom praksom. O tome kako je APN po saznanju da se radi o prijevarama, postupao, zorno govori primjer prevarenih Knežević Želimira i Radomira, kojima je APN iako upozoren od strane Suda da dokumentacija nije u skladu sa zakonom, unatoč  je prijedlog APN-a za uknjiženje vlasništva odbijen, a braća Knežević APN upozorila da su prevareni, APN ponovno nakon dva mjeseca traži od suda uknjiženje nad nekretninom za koju ZNA da je kupljena protivno Zakonu. Sve se ovo dešavalo u prvoj polovini 2005. pod pokroviteljstvom Goatti Vladimira, direktora APN-a.
 
3. Izjava APN-a da podnosi kaznene prijave je najobičnija floskula. APN to radi u slučajevima kada su vlasnici već saznali da su prevareni, i o tome dostavili potvrdu suda SCG o falsifikatu. U tom momentu već su sami obavijestili državno odvjetništvo! Ovom se izjavom želi ostaviti utisak da APN radi na razotkrivanju počinjenih kaznenih djela. Koliko APN to radi zorno pokazuje činjenica da niti u jednom slučaju nisu samoinicijativno izvršili provjeru nad i jednim od 6000 upitnih ugovora, već ih kriju od prevarenih.
 
4. Samo na osnovu do sada prikupljene dokumentacije Udruga za civilne alternative i etničke odnose ima dokaze da je svojim neprofesionalnim radom APN oštetio državnu kasu za preko 2 milijuna eura. To govori dokumentacija prikupljena unatoč APN-ovoj zabrani izdavanja dokumenata prevarenim vlasnicima. Koga APN štiti ovom protuzakonitom zabranom? Interese Hrvatske?
 
Nota bene: prevareni vlasnici ne dokazuju sudskim putem da su prevareni od novosadske Agencije “MIS”. Kako kaže g. Goatti. U tom bi slučaju pokretali tužbe pred sudovima u SCG. U konkretnom slučaju prevareni vlasnici dokazuju pred hrvatskim sudovima da je APN, za račun Republike Hrvatske sklapao ništave kupoprodajne ugovore, te traže povrat kuća, kao i naknade štete. I to veoma uspješno. Toliko bi g. Goatti o ovim predmetima trebao znati.
 
5. Ordinarna je laž da je od 2001. sve kupljene nekretnine APN otkupio na temelju suglasnosti Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice. Pozivamo da se o tome očituje Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice, te USKOK, i sam APN, ali ne jeftinom pričom već pokazivanjem dokumentacije koju protuzakonito prikriva.
 
Kao predstavnik nevladine organizacije postupam u smislu nedemokratskog korektiva demokratski izabrane vlasti, što već podsjeća na onu priču o psima i karavanima. Ovim još jednom javno upozoravam javnost Hrvatske i sve nadležne kojima je briga o Hrvatskoj u opisu radnog mjesta: APN u ime Hrvatske radi protivno njenim interesima i protivno interesima svih građana značajno oštećujući budžet Hrvatske. Moja je dužnost, što sam i uradio, da o protuzakonitim radnjama APN-a obavijestimo Predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo, USKOK, Ministarstvo pravosuđa,  Ministarstvo mora turizma prometa i razvitka, Ministarstvo financija, Ured državne uprave za raspolaganje imovinom u vlasništvu RH...Da li će oni nešto poduzeti, na njima je.
 
S poštovanjem,

-- "Udruga za civilne alternative i etničke odnose" Vukovar, predsjednik dr. Saša Lalić

OPORTUNIZAM I RENESANSA
4. svibnja, 2006.

Jedna od definicija politike je ta, da je politika u svojoj biti nauka o sudbini naroda i da kao takva predstavlja najteže i najodgovornije zanimanje.

Da bi u jednom narodu ili državi sve funkcioniralo na pravi i najbolji način, u određenom smislu, svi i svatko bi morao sudjelovati u politici.
 
Iz tog razloga politika se ne bi smjela uništavati i ne bi se smjelo ubijati svaku volju naroda za sudjelovanjem u politici, kao ni njegovo zanimanje za najkonkretniju političku djelatnost svake vrste.
 
Hrvatski čovjek danas, razočaran je i politikom i političarima pa i samom Hrvatskom. Naši političari iznakaradili su bit i značaj politike a politiku i svoj politički rad pretvorili su u zanat kojim brzo i bez velikog truda debelo zarađuju. Naša se politika danas tako kreće na rubu tragičnoga u svakom pogledu.
 
Oportunizam je u sebi idejno najprazniji, moralno najbjedniji, karakterno najbezkičmeniji, intelektualno najtupaviji. Još ga se može okarakterizirati kao služničko stručnjaštvo, kao mizeriju pa i izdajstvo. Jedna takva smjernica drži poziciju superiornosti u sveukupnom životu današnje Hrvatske. Žalosna je to činjenica da hrvatski novinari, umjetnici, književnici, akademici... u svom većem dijelu nose oportunističku orijentaciju.
 
I zbog toga je naša zemlja danas među najzaostalijim zemljama Europe. U socijalno ekonomskom pogledu u rangu je s Albanijom i Moldavijom, a u pogledu medijskih sloboda, dakle demokracije, od svijeta je svrstana u društvo, po tom pitanju zaostalih, južnoameričkih zemalja.
 
Zbog ovog ispaćenog i siromašnog naroda, zbog toliko mrtvih i palih za Hrvatsku, hrvatski intelektualci trebaju napokon obračunati sa svojim oportunizmom i politikom kakva se do sada provodila u Hrvatskoj a koju oni svojim oportunizmom drže i održavaju na životu.
 
Na kraju valja reći da u Hrvatskoj postoji i onaj mali tanki sloj intelektualaca koji usprkos tome što ih se raznim sredstvima nastoji isključiti ipak ulažu napore da pokrenu Hrvatsku.

-- Mirko Omrčen