PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Vedran Marjanović i Vladimir Matijanić

SAMORANJAVANJEM DO ŠEFOVSKE POZICIJE U POA-i

Do Feralove je redakcije ovih dana stigao zanimljiv dokument o ratnome putu Denisa Gudelja, aktualnog šefa splitske ispostave Protuobavještajne agencije i bivšeg specijalca u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj. U tom dokumentu, koji je nastao 24. svibnja 1997. i koji je potpisao tadašnji zapovjednik splitskih specijalaca Danijel Krolo, navodi se u kojim je borbenim operacijama sudjelovao Gudelj, a onda se pri dnu tog papira kaže ovako: "Zbog namjernog samoranjavanja da bi izbjegao daljnje sudjelovanje u redarstveno vojnoj borbenoj operaciji Oluja, djelatnik je po dolasku u matičnu bazu SJP (Specijalne jedinice policije, op. a.), udaljen iz SJP".

Gudelja je, s ovom karakteristikom, na čelo POA-e u Splitu doveo Joško Podbevšek, bivši ravnatelj te špijunske službe, a Tomislav Karamarko ostavio ga je na šefovskom mjestu unatoč brojnim dokazima o Gudeljevoj umiješanosti u sumnjive poslove. Što, naravno, nije usamljen slučaj kad je riječ o Protuobavještajnoj agenciji.

ODBAČENA DRAGUNOVA TUŽBA

Dogodilo se čudo! Općinski sud u Zagrebu poslao je Feralu pismeno u kojemu se odbacuje tužba Tomislava Draguna protiv Nikole Viskovića, sveučilišnog profesora i Vladimir Matijanića, Feralova urednika. Dragun je postao medijski popularan nakon što je podnio niz tužbi protiv brojnih novinara i "javnih radnika" stavljajući im na teret klevetanje Domovinskog rata.

Elem, u sudskom rješenju stoji da je sud "nakon izvršenog uvida, a nalazeći da opt. akt nije sastavljen u smislu čl. 434 st. 1 ZKP-a, u vezi sa čl. 268 st. 1 ZKP-a, pismenim putem pozvao tužitelja da je u roku od osam dana dužan ispraviti optužni akt". Tužitelj je, stoji dalje, to i učinio, ali, avaj, akt je, svjedoči sud, "i nadalje nerazumljiv". Na koncu, šteta samo stabala koja su platila da bi bilo dovoljno papira za Dragunove tužbe, ispravke, podneske...

SVAĐE PRISAVSKIH SIROMAHA

Na redakcijskim zidovima i po hodnicima Informativnog programa Hrvatske televizije u srijedu su osvanuli plakati koji pozivaju na zanimljivu akciju među HTV-ovim djelatnicima. Prema Picaškandalovim šaptačima s Prisavlja, akcija pod nazivom "Dajmo da imaju!" namijenjena je prikupljanju svakovrsne pomoći za raspištoljene televizijske trudbenike koji se posljednjih dana po novinama prepucavaju oko toga tko ima veću plaću i zašto netko ima manji ili veći mjesečni dohodak od nekog drugog: tako je Goran Milić ljut na Aleksandra Stankovića i Denisa Latina koji manje rade a zarađuju navodno isto ili više od njega, pa je Hloverka Novak-Srzić ljuta na sve koji primaju više novca od nje, jer ona radi najviše i najpožrtvovnije...

Bitna je činjenica pritom da nitko od ovih ljutitih novinara ne zarađuje manje od dvadesetak tisuća kuna, a neki od njih inkasiraju i bitno više, i još je bitnije da HRT-ov ravnatelj Mirko Galić mirno gleda kako se njegove tzv. zvijezde bezobrazno svađaju pred očima građana koji u golemom broju slučajeva preživljavaju s tri-četiri tisuće kuna. Poznavajući HRT-ovu praksu, ne bi bilo nikakvo iznenađenje da sankcije sad zadese one koji su pokrenuli akciju "Dajmo da imaju!", a ne ponižene persone zbog kojih je akcija pokrenuta.

ŠTRAJK U PODBEVŠEKOVOJ FIRMI

Dok se Joško Podbevšek po ilustriranim tjednicima hvali osnivanjem zaštitarske firme kakvu Hrvatska još nije imala, u zagrebačkom poduzeću Ventilator, u čijem Nadzornom odboru Podbevšek sjedi u svojstvu člana postavljenog od države, sprema se štrajk radnika zbog neisplaćenih plaća. Kako javljaju Picaškandalovi izvori u zagrebačkim sindikalnim krugovima radnicima je nova uprava predvođena Darkom Petričevićem, instalirana kad i Podbevšek u Nadzorni odbor, ove godine značajno skresala plaće, a u travnju i počela kasniti s isplatama. No, ono što je pravo razjarilo radnike Ventilatora jest činjenica da se istodobno sa smanjivanjem njihovih beriva, Uprava odlučila na uvođenje komfora u upravnu zgradu.

Direktor Petričević, kako prisnažuju Picaškandalovi izvori, nije smatrao za shodno objasniti radnicima svoje odluke, koje je blagoslovio i Joško Podbevšek. Potonji je pak novac zarađen za statiranje u Nadzornom odboru investirao u zaštitarski biznis, što je zasigurno bio razlog više za najavu štrajka u Ventilatoru od strane onih, koji za razliku od bivšeg šefa Protuobavještajne službe, ne dolaze u to poduzeće po nagradu za posao odrađen za HDZ, nego po zasluženu plaću.

INFLACIJA PROČELNIKA

Trgovačko-pragmatična koalicija Nezavisne liste Stipe Gabrića Jambe, SDP-a i HNS-a koja će, kako tvrde njezini čelnici, do kraja mandata, odnosno do svibnja 2009. godine voditi Dubrovačko-neretvansku županiju, obznanila je svoj kadrovski raspored, ali i najavila novu sistematizaciju radnih mjesta u županijskoj upravi.

Najmoćniji član koalicije Jambo, čija lista daje novu županicu dubrovačko-neretvansku Miru Buconić, pozvao je sve pročelnike "osobito one koji su politički aktivni" da svoje mandate stave na raspolaganje novoj vlasti. Iako se toj demokratskoj mjeri ne bi trebalo išta zamjerati, taj će "proces" na jugu Hrvatske ići malo teže. U županijskoj je upravi trenutačno dvadesetak ljudi koji smatraju "da imaju pravo obnašati funkciju pročelnika", ustvrdio je glasnogovornik koalicije dr. Andro Vlahušić.

Sada se, eto, očekuje novo preraspoređivanje jer, kako to kaže Jambo, "u županiji ima tehnološkog viška, no mi ćemo se pobrinuti da ljudi budu zbrinuti kroz kvalitetne programe i kroz novu sistematizaciju". Kako će izgledati nova sistematizacije još nije poznato, ali Picaškandal podsjeća da je sa svakom novom vladajućom garniturom broj zaposlenih u županijskim uredima rastao, bez obzira što o tome mislili porezni obveznici/birači kojima se godinama obećava "učinkovita i efikasna uprava"...

SPAŠAVANJE POŽEŠKE BANKE

U nastavku sređivanja rovitih političko-gospodarskih prilika u Požeško-slavonskoj županiji, možda i nepopravljivo narušenih nakon petnaest godina duge vladavine župana Ante Bagarića i njegovog jarana Vlade Zeca, za 20. svibnja ove godine zakazana je Skupština Požeške banke. Kao valjda jedini takav slučaj među financijskim institucijama što rade u Hrvatskoj, Uprava Požeške banke objaviti će gubitak u poslovanju u 2005. od 50 milijuna kuna. Picaškandalovi izvori u požeškoj kotlini ne ostavljaju dvojbe da je gubitak dotične banke izravno povezan s općom financijskom kataklizmom Požeško-slavonske županije, koju je novi župan Zdravko Ronko objavio po preuzimanju vlasti.

Kao dioničar Požeške banke Vlado Zec ostvarivao je veliki utjecaj u poslovanju banke, a Bagarić mu je davao podršku preko županijskih poduzeća, koja su također dioničari banke. Zecov Kamen Ingrad u stečaju je, a Požeška banka je tu sudbinu izbjegla samo zahvaljujući činjenici da ju je preuzela Podravska banka iz Koprivnice. Upravo će na predstojećoj Skupštini biti uklonjena i posljednja prepreka za pripajanje Požeške Podravskoj banci. Inače, mjesto održavanja Skupštine Požeške banke je Vila Stanišić, koja je za vrijeme nedavnih županijskih izbora bila izborni stožer - Branimira Glavaša.

HUSAR POD SUMNJOM

Brigadir HV-a i zapovjednik 331. sanitetske bojne dr. Josip Husar silovao je i na druge načine zlostavljao svoje podređene – ako je za vjerovati predstavkama s navodnim potpisima petoro pripadnika jedinice, a što ih je u srijedu (3. svibnja) objavio Večernji list. Pisma upućena ministru obrane RH, međutim, istodobno su iz nepoznatog izvora stigla u posjed Ferala, vjerojatno i još nekih redakcija, pa smo ih malo provjerili... I, dvoje od petoro potpisnika (Vlatka Perković, dr. Vedran Čilić, Vinko Frkat, Martina Bulj, Marija Grublješić), koje smo uspjeli dobiti, odlučno su demantirali da imaju ikakve veze s tim tekstovima.

Na pitanje o vjerodostojnosti potpisa, što smo ga postavili MORH-u, telefonski nam je odgovorio osobno ministar Berislav Rončević: "Dobio sam tri od pet pisama koja se spominju, a sve tri osobe rekle su nam da nisu napisale niti potpisale tekstove. Vojno-sigurnosna agencija i Vojna policija ipak se i dalje bave navodima iz pisama, kako bi provjerili odgovara li išta od toga istini. Radi težine tih navoda, naime, nismo željeli ništa ostaviti slučaju, pa čak načelno uzimamo u obzir i mogućnost da netko od potpisnika naknadno negira tekst koji nam je sam poslao. Želimo u skladu sa zakonom eliminirati sve nedoumice, uvjereni smo da je to u interesu svih nas koji se ovdje spominjemo, kao i javnosti."

Ako dobro shvaćamo ministrove riječi, znači da još nije isključena opcija po kojoj sadržaj predstavki, ili neki njihovi dijelovi, donose autentične činjenice – bez obzira što ih je možda potpisao netko šesti. Do završetka istrage čiji ishod valjda nećemo dugo čekati, tek podsjećamo na ranije iskustvo s dr. Josipom Husarom. Da, to je onaj isti dr. Josip Husar o kojem smo nekoć pisali da je kao lažni dječji kardiokirurg u zagrebačkom KBC-u Rebro odgovoran za smrt šestoro djece 1997. godine... Husara je tad Andrija Hebrang sklonio u MORH, i dugo nismo javno za njega čuli, osim što nas privatno razvlači po sudu, baš kao i dr. Hebrang. U općem interesu, kako bi rekao Berislav Rončević – pa ma kakva istina bila – nadajmo se da će ova istraga biti poštenija od one.

I. LASIĆ

VRDOLJAK PROTIV TITA

Antun Vrdoljak, filmski redatelj, već neko vrijeme najavljuje početak rada na dokumentarnom filmu o Josipu Brozu Titu, jugoslavenskom predsjedniku, koji je, kazat će Vrdoljak u travnju prošle godine za Večernji, zatirao slobode "i živote". Podsjetimo, negdje ranih devedesetih, Vrdoljak je izjavio da je na dan Titove smrti otvorio šampanjac, a pjenušavi je napitak u svjedočanstvu popularnoga redatelja, trebao iskazati sav prijezir koji se u hrvatskoj i bogobojaznoj obitelji Vrdoljak kondenzirao onih mračnih desetljeća, prema komunističkom satrapu.

Bilo je tada skeptika koji su smatrali da Vrdoljak priča bezvezarije kako bi se još više dodvorio tadašnjoj antikomunističkoj vlasti i kako bi se riješio hipoteke redatelja partizanskih filmova, no fotografija glasovitog fotografa Mladena Tudora, snimljena negdje sedamdesetih godina na filmskom festivalu u Puli, jasno svjedoči da Tonči nije lagao. I da je mrskom diktatoru pokazao zube onda kada se to malo tko usudio.

V. MATIJANIĆ

U DROB! U DROB!

Stotinu i pedeset kilograma žive vage predsjednika Hrvatske stranke prava ukazalo nam se prošloga tjedna u razigranom proljetnom izdanju, pa se dalo primijetiti kako Đapiću sportski dres stoji otprilike kao i antifašizam. Ili kao titula magistra prava.

Sve je krajnje nategnuto, na granici pucanja i pratećeg razlijevanja. Što, opet, ne znači da se izvornik bogznakako promijenio: nekadašnji fašist, sadašnji antifašist, i dalje znade okupiti masu, ali je sada raspoređuje oko struka.

V. I.

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

IVAN BRZOVIĆ - Kao ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka između 1996. i 1999., osmislio je i sproveo obavještajnu akciju "Izvor". Iza tog bezazlenog naziva, kako je javnosti saopćio tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić, budući da sam Ivan Brzović kao šef Službe nikada nije ništa zucnuo za medije, krilo se prisluškivanje svih važnijih novinara u državi. Službeno, opet prema Peniću, novinari su ozvučeni kolateralno, kao dio sigurnosnih problema kojima se SZUP bavio, ali su kasnija svjedočenja nekih od prvih suradnika pokojnog Franje Tuđmana potvrdila pretpostavku da je akcija provedena kako bi se Poglavaru pružili kakvi-takvi dokazi za njegovu tezu da su novinari neovisnih medija ortaci stranih sila koji rade o glavi hrvatskoj državi. Takve izvještaje Tuđmanu je, grabeći komade moći, nosio njegov savjetnik za unutarnju politiku Ivić Pašalić, po čijoj je preporuci Ivan Brzović došao za šefa SZUP-a. Prethodno je Brzović radio u Uredu za nacionalnu sigurnost, kao tajnik predstojnika, a skupio je početkom devedesetih nešto prakse i u Državnom odvjetništvu i Financijskoj policiji.

Osim po stranačkoj, što je manje bitno, Brzović se s Pašalićem znao po zavičajnoj liniji. Oba su iz Šuice kod Tomislavgrada u BiH, a nakon dolaska u Zagreb i jedan i drugi su se skrasili u Sesvetama. U nedostatku drugih, kao jedina označnica za Brzovića vazda je rabljena ona da je Pašalićev čovjek. Što je značilo da u svome radu ima, prije svega, zadaću štititi interese i ljude poglavarevog savjetnika za unutarnju politiku i neprijatelje, pa ne čudi da se, osim po akciji "Izvor", Brzovićeva era u SZUP-u pamti i po aferi Dubrovačka banka.

Hrvoje Šarinić, koji je u forumima HDZ-a tražio da se ta afera raščisti, optužio je obavještajnu zajednicu da je po nalogu Pašalića sastavljala o njemu kompromitirajuće materijale i plasirala ih u tabloide. Bavio se, doduše, Brzovićev SZUP i drugim stvarima; recimo, prema Nacionalu, namještanjem završnice nogometnog prvenstva 1999., ali, čini se, ponajmanje onim što bi mu trebao biti posao.

Ostavka Ivana Brzovića 2000. promptno je prihvaćena, a iako se očekivalo da bi moglo biti i nekih istraga o prekoračivanju ovlasti i slično, Brzović se prilično elegantno p(r)ovukao. Ovaj zaboravljeni as otkrio je Feralovu novinaru kako se zadnjih godina bavi privatnim biznisom.

"Partner sam u jednoj firmi za pravni konzalting i, na neki način, odmaram se od burnih godina provedenih u SZUP-u", pripovijeda ovaj zaboravljeni as. Veli kako je okrenuo novu stranicu u karijeri i ne opterećuje se previše onim "što je bilo". Čak ne zna ni je li još član HDZ-a.

"Nakon raskola 2000. u stranci, nisam se previše raspitivao vode li me još kao člana", opušteno će Ivan Brzović. Na koncu kraćeg telefonskog razgovora s Feralovim novinarom, autor "Izvora" iskoristio je priliku da se razgovor vodio 3. svibnja, pa čestitao svjetski Dan medija.

V. MARJANOVIĆ